Behbahan

PREUSMJERI Predložak:Infookvir naselje

Behbahan (perz. بهبهان) je grad u pokrajini Huzestan na jugozapadu Irana. Prema popisu stanovništva iz 2006. godine u Behbahanu je živjelo 101.178 ljudi^[1].

Zemljopisne značajke

Podrobniji članak o temi: Zemljopis Irana

Behbahan je zemljopisno smješten u dolini rijeke Marun^[2], oko 170 km jugoistočno od pokrajinskog sjedišta Ahvaza, 100 km istočno od Mahšahera, te 50 km sjeveroistočno od obale Perzijskoga zaljeva. Plodna dolina se usporedno s masivom Zagros proteže duljinom od 30-ak km u smjeru sjeverozapad – jugoistok, a poprečna širina joj je najviše 10 km. Područjem oko grada prevladava vruća pustinjska klima (BWh) i temperature se kreću od 0 °C do 50 °C^[2].

Povijest

Podrobniji članak o temi: Povijest Irana

Behbahan se ne spominje ni u jednom povijesnom tekstu prije vladavine Timura odnosno 14. stoljeća^[2]. Prvotno se razvijao kao ruralno naselje 10-ak km južno od Aradžana, važnog povijesnog grada čije se ruševine danas prostiru uz Marun na oko 4,0 km²^[2]. Nakon razarajućih mongolskih prodora, Aradžanovi stanovnici naselili su obližnji Behbahan čime započinje njegov urbani razvoj^[2]. U dolini oko grada pronađen je niz arheoloških lokaliteta koji se nadnjevaju od posljednjeg razdoblja Elama nadalje^[2]. Za vrijeme vladavine Mozafaradin-šaha oko Behbahana su izgrađeni kanati i kanali za vodoopskrbu^[2], a 1949. izgrađen je i veliki tunel za dovod vode iz Maruna koji služi za navodnjavanje^[2]. Oko 15 km sjeveroistočno od Behbahana podignuta je i Marunska brana^[2].

Četvrti

Četvrti starog dijela grada su Masdžid-e Bardi, Pahlavanan, Karvansara, Gačpazan, Šah-Fazl, Sadat, Lab-e Ab, Darviš, Sabzpušan, Tahtkašan, Mohseniha, Memarha, Malahan, Govd-e Čahak, Govd-e Bakal, Mejdan, Horasaniha, Aga Pir Hajdar, Bazar-e Nov, Mahal-e Pir, Ahangarha, Bu-Aliha i Darvišha, a nove četvrti uključuju Čamanak, Šaher-e Nov, Dul-Fekari, Falaka-je Bid-e Boland i Pol-e Kaem^[2].

Gospodarstvo

Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Irana

Tijekom 1980-ih godina približno 60 % stanovnika Behbahanskog okruga bilo je zaposleno u poljoprivredi, a ostatak od 40 % u industrijskom i uslužnom sektoru^[2]. U okolici grada postojalo je 45.000 ha poljoprivrednih površina od čega je 15.000 ha navodnjavano^[2]. Godišnja proizvodnja 1985. uključivala je 52.500 tona pšenice i ječma, 28.000 tona datulja, 1220 tona riže i 250 tona sezama^[2]. Na zapadu okruga aktivna je industrija nafte i prirodnog plina, dok se u samom gradu nalazi velika cementara^[2]. Stanovništvo je tradicionalno bavi i proizvodnjom kvalitetnih tepiha koji se u velikim količinama izvoze u Kuvajt i UAE. Izvoz dobara dugo se vremena vršio preko Ahvaza, no izgradnjom prometnica danas se industrijski i poljoprivredni proizvodi uglavnom izvoze preko luka u Bandar-e Dejlamu i Bušeheru^[2].

Promet

Podrobniji članak o temi: Promet Irana

Kroz Behbahan prolaze dvije državne prometnice: cesta 45 koja ga povezuje s Ramhormuzom na sjeverozapadu i lučkim Bandar-e Dejlamom odnosno obalom Perzijskog zaljeva na jugu, te cesta 86 s Omidijom i Ahvazom na sjeverozapadu odnosno Gačsaranom i Širazom na jugoistoku. Manjim mjesnim cestama povezan je i s ruralnim naseljima na sjeveroistoku. Najbliže zračne luke Behbahanu su Bahregan i Mahšaher.

Veze

Huzestan

Izvori

↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor IranPop2006
↑ ^2,00 ^2,01 ^2,02 ^2,03 ^2,04 ^2,05 ^2,06 ^2,07 ^2,08 ^2,09 ^2,10 ^2,11 ^2,12 ^2,13 ^2,14 (engl.) Eqtedārī, Aḥmad (15. prosinca 1989.). Behbehān, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.

[IranPop2006-1] Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor IranPop2006

[IranicaBehbahan-2] 2,00 ^2,01 ^2,02 ^2,03 ^2,04 ^2,05 ^2,06 ^2,07 ^2,08 ^2,09 ^2,10 ^2,11 ^2,12 ^2,13 ^2,14 (engl.) Eqtedārī, Aḥmad (15. prosinca 1989.). Behbehān, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.

[1]

[2]