Save (perz. ساوه, ili Sava[2]) je grad u pokrajini Markazi na sjeveru Irana. Nalazi se 120 km sjeveroistočno od Araka, 120 km jugozapadno od Teherana, te 60 km sjeverozapadno od Koma. Okolicom grada prevladava hladna stepska klima (BSk) s prosječnom godišnjom temperaturom od 16,6 °C odnosno količinom padalina od 223 mm. Grad je zemljopisno smješten u dolini prema zapadu omeđenom planinama Kuh-e Majlom (2236 m) i Kuh-e Šah-Pasandom (2755 m) i povijesno je predstavljao važno čvorište s obzirom da se nalazio na putu koji je povezivao Hamadan i Kermanšah na zapadu s Rajom i Damganom na istoku[3]. Pretpostavlja se da je bio naseljen još tijekom medijskog razdoblja (8. − 6. st. pr. Kr.)[3]. Prema legendi iz ranoislamskog doba, oko grada Sava je nekada postojalo veliko jezero koje je naglo presušilo zbog potresa na noć Muhamedovog rođenja[4]. Danas postoje znanstvene indicije da su obližnja jezera Hovz-e Soltan i Namak nekada bili homogena vodena masa, a potonje se također naziva i Savskim jezerom[2]. Oko 37 km od grada nalazi se brana Band-e Save (dosl. Savska brana, mjesno i Abasova brana) visine 40 m čija se gradnja seže u ilhanidsko (13. − 14. st.) odnosno obnova u safavidsko razdoblje (oko 1600. godine)[5]. Zbog velike rupe pri dnu brana je danas nerabljiva[5]. Južno od grada nalazi se i tvrđava s dobro očuvanom palačom koju su podigli asasini[6]. Najpoznatija povijesna znamenitost u samom gradu je Saborna džamija iz seldžučkog razdoblja odnosno 11. stoljeća, s kupolom dijametra 16 m i kufskim ornamentima[7]. Godine 1119., za vrijeme seldžučkih dinastijskih sukoba, kod Sava su se sukobile vojske Mahmuda II. i Ahmada Sandžara. U 13. stoljeću Save je posjetio Marko Polo zabilježivši proizvodnju pamuka[8] i tri velike grobnice koje je pripisao biblijskim magima. Gradsko gospodarstvo danas se temelji na industriji i poljoprivredi, poglavito uzgoju pšenice, pamuka, šipka i dinja. Nekoliko kilometara sjeverno smješten je veliki industrijski grad Kave. Save je prometno dobro povezan s ostatkom zemlje: autocesta 6 i državna cesta 48 povezuju ga s Hamadanom na zapadu, a autocesta 5 s Teheranom na sjeveroistoku odnosno Arakom na jugozapadu. Usporedno s njom proteže se i cesta 65 sve do Salafčegana odakle nastavlja u smjeru Isfahana. Prema popisu stanovništva iz 2006. godine u Savi je živjelo 180.548 ljudi[1].
Galerija
-
-
-
Trg Sardaran
-
Tvrđava Kale-Dohtar
-
Unutarnje poveznice
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 (perz.) (engl.) Statistical Centre of Iran (2006.). 2.8. Citis with a population of 100,000 and more. Teheran: Iranian ministry of the Interior.
- ↑ 2,0 2,1 (engl.) Ehlers, Eckart (20. srpnja 2002.). Qom Lake, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
- ↑ 3,0 3,1 (engl.) Porada, Edith; Dyson, Robert H.; Wilkinson, Charles Kyrle (1965.). The Art of Ancient Iran: Pre-Islamic Cultures, Art of The World. New York: Crown, str. 137., OCLC 291948.
- ↑ (engl.) Ambraseys, Nicholas Neocles; Melville, Charles Peter (1982.). A History of Persian Earthquakes, Cambridge Earth Science Series. New York: Cambridge University Press, str. 197., DOI:10.1002/eqe.4290110412, ISBN 9780521241120, OCLC 251672298.
- ↑ 5,0 5,1 (engl.) Kiyāni Haftlang, Kiyānoosh (2003.). u: Rajabi, Azitā: A Survey of the Geography of Iran. Tehran: Center for International Cultural Studies, str. 33.-34., ISBN 9789649449135, OCLC 254565470.
- ↑ (engl.) Kleiss, Wolfram (15. prosinca 1990.). Castles, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
- ↑ (engl.) Hillenbrand, Robert [15. prosinca 1986.] (13. listopada 2013.). "vi. Islamic Iran", Archeology, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
- ↑ (engl.) Hakimian, Hassan [15. prosinca 1993.] (13. listopada 2013.). "ii. Production and Trade in Persia", Cotton, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
Vanjske poveznice