Eduardo Souto de Moura

PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Eduardo Elísio Machado Souto de Moura (Porto, Portugal, 25. srpnja 1952.) je međunarodno priznati poznati portugalski arhitekt. Zajedno s arhitektima kao što su Fernando Távora i Álvaro Siza, on je najpoznatiji arhitekt iz Škole arhitekture u Portu, gdje i radi kao profesor. Najveće priznanje je doživio 2011. godine kada mu je dodijeljena prestižna Pritzkerova nagrada za arhitekturu^[1], ali i Izraelska Wolf nagrada za umjetnost 2013. god.^[2]

Estádio Municipal de Braga, Braga (2003.)

Privremeni paviljon u suradnji s arhitektom Álvarom Siza, Serpentinska galerija, London (2005.)

Burgo Empreendimento, Avenida da Boavista, Porto (2007.)

Muzej Paula Rego, Cascais (2008.)

Životopis

Souto de Moura je rođen u Portu, gdje je studirao kiparstvo prije prelaska na arhitekturu na Fakultetu likovnih umjetnosti Sveučilišta u Portu. Diplomirao je 1980. god., a od 1974. do 1979., tijekom arhitektonske prakse, radio je za Álvaro Siza Vieira koji ga je poticao da pokrene vlastitu tvrtku. Započeo je svoju karijeru kao neovisni arhitekt 1980. god., nakon pobjede na natječaju za Casa das Artes, kulturno središte s auditorijem i izložbenom galerijom u vrtovima neoklasične vile u svom rodnom gradu Portu. Međutim, Souto de Moura surađivao je sa Siza Vierom na portugalskom paviljonu za Svjetsku izložbu Expo 2000 u Hannoveru (Njemačka), i anualnom paviljonu za Serpentinsku galeriju u Londonu 2004. god.

Dana 28. ožujka 2011., objavljeno je kako je Moura dobitnik Pritzkerove nagrade. Nagrada mu je dodijeljena za njegov rad, uključujući građevine kao što su: Estádio Municipal de Braga, Toranj Burgo u Portu i Muzej Paule Rego u Cascaisu^[1].

Nagrade

Djela

Souto de Moura je veoma rano dobivao da gradi često skromne stambene kuće, uglavnom u svojoj rodnoj zemlji. Kasnije je proširio svoj posao trgovačkim centrima, školama, umjetničkim galerijama i kinima, u mnogim zemljama uključujući Španjolsku, Italiju, Njemačku, Veliku Britaniju i Švicarsku. Između 1989. i 1997. god., Souto de Moura je proveo osam godina na restauraciji napola uništenog samostana Santa Maria do Bouro iz 12. stoljeća u Amaresu, pretvarajući ga u povijesni hotel (Pousada)^[3] Od 1981. do 1990., Souto de Moura je docent na fakultetu gdje je diplomirao, a kasnije je imenovan profesorom na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Portu, FAUP-u (Faculdade de Arquitectura da Universidade do Porto). Bio je gostujući profesor na arhitektonskim školama u Ženevi, Paris-Bellevilleu, Harvardskom sveučilištu, Dublinu, ETH Zürichu i Lausanni, te je sudjelovao na brojnim seminarima i dao mnoga predavanja, kako u Portugalu, tako i u inozemstvu. Njegov rad se pojavio u raznim publikacijama i izložbama.

Kronološki popis poznatijih djela

2003. Estádio Municipal de Braga, Braga, Portugal
2004. Porto Metro
2005. Paviljon Serpentinske galerije, London, UK (s Alvarom Siza)
2007. Uredske zgrade Burgo Empreendimento, Avenida da Boavista, Porto, Portugal
2008. Centar suvremene umjetnosti Graça Morais
2009. Muzej Paule Rego, Cascais, Portugal
2010.-11. Krematorij u Kortrijku, Belgija

Izvori

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Eduardo Souto de Moura.

↑ ^1,0 ^1,1 The Pritzker Architecture Prize 2011 Laureate (engl.) Pristupljeno 22. rujna 2013.
↑ Award – Eduardo Sousa de Moura a Wolf Prize Laureate, Portuguese American Journal, 3. siječnja 2013.
↑ Sarah Wildman, Portugal’s Hidden ‘Dream Places’, New York Times 8. srpnja 2007.

Više autora, CdO - Cadernos d'Obra - Revista Científica Internacional de Construção, FEUP Edições, Porto ISBN 9789727521081

PREUSMJERI Predložak:Por oznaka

Vanjske poveznice

Eduardo Souto de Moura, djela (engl.)
Članak o Muzeju Paule Rego Eduarda Souto de Moure (engl.)

[Pritzker-1] 1,0 ^1,1 The Pritzker Architecture Prize 2011 Laureate (engl.) Pristupljeno 22. rujna 2013.

[2] Award – Eduardo Sousa de Moura a Wolf Prize Laureate, Portuguese American Journal, 3. siječnja 2013.

[3] Sarah Wildman, Portugal’s Hidden ‘Dream Places’, New York Times 8. srpnja 2007.

[1]

[2]

[3]