Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Novgorodska Republika

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 158092 od 24. rujan 2021. u 02:46 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Područje kojim je vladala Novgorodska republika oko 1400. godine.

Novgorodska republika (rus. Новгородская республика/Novgorodskaja respublika, ukr. Новгородська республіка/Novgordska respublika) je srednjovjekovna staroruska država, ispočetka formirana kao kneževina u sklopu države Kijevske Rusi. Središte države nalazilo se u istoimenom Novgorodu. Država je postojala od 12. do 15. stoljeća, i prostirala se od Baltika do Sibira. Država je nakon višegodišnjih ratova protiv Velike kneževine Moskve izgubila svoju neovisnost i posve je integrirana u Moskovsko Carstvo.

Novgorodska republika i grad Novgorod danas su značajni za rusku povijest jer njima se povezuje povijest između moderne Rusije i srednjovjekovne države Kijevske Rusi. Za ukrajinsku povijest država je značajna jer se njome ukazuje na različitost između starih Novgorodljana i Moskovljana (današnjih Rusa), a time ujedno i na različitost između Ukrajinaca i Rusa. Naime, dio ukrajinskih povjesničara Novgorodsku republiku interpretira kao ukrajinsku srednjovjekovnu postkolonijalnu državu.[1]

Povijest republike

Do 1019./1020. godine Novgorod je bio sastavni dio Kijevske Rusi. Novgorodske kneževe je postavljao Veliki knez Kijeva, i na to mjesto bi obično birao jednog od sinova. Novgorod je stalno imao ključnu ulogu u političkim dešavanjima Kijevske Rusi, a primjeri za to su Novgorodska podrška Vladimiru Velikom i Jaroslavu Mudrom. Jedna od prvih naredbi Jaroslava Mudrog je bila da dodjeli autonomna prava i privilegije lojalnim Novgorodljanima, što je udarilo temelje Novgorodskoj republici. Novgorod se razvio u moćan i autonoman regionalni centar Kijevske Rusi, sa upravom koju je biralo lokalno građanstvo.

Gradovi Staraja Rus, Ladoga, Torzokom i Orešek su pripadali Novgorodskoj republici. Grad Pskov je u početku također bio dio ove republike, ali je de facto nezavistan od 13. stoljećea. Pskovska neovisnost je potvrđena Ugovorom iz Bolotova (1348.); (vidi još: Pskovska republika). Arhiepiskop Novgoroda je i pored toga bio arhiepiskop oba grada sve do 1589. Između 12. i 15. stoljeća Novgorodska republika se proširila na istok i sjeveroistok. Novgorodljani su istraživali predjele uz obale jezera Onega, rijeke Sjeverne Dvine i Belog mora. Početkom 14. stoljeća istraživali su Arktički ocean, Barentsovo i Karsko more, i okolinu Zapadnosibirski rijeke Ob.

Zidine novgorodskog kremlja.

Ugarska plemena sa sjevernog Urala su plaćala danak Velikom Novgorodu. Zemlje sjeverno od Novgoroda su bile bogate krznom, ribom i solju, i stoga su bile ekonomski veoma bitne za Veliki Novgorod. Novgorodljani su u 14. i 15. stoljeću vodili niz ratova protiv Moskovske kneževine da bi sačuvali svoju neovisnost i teritorij te brojne posjede. Neuspjeh u ovim ratovima označio je početak ekonomskog i kuturnog propadanja, i kraja Novgorodske republike te njezinog potpunog integriranja u Moskovsko Carstvo.

Politička organizacija

Narodno vijeće, koje se okupljalo po staroslovenskoj tradiciji, bilo je najviši politički autoritet u republici. Ovo vijeće je biralo posadnika, vojskovođe, a od 1156. i arhiepiskope. Sastojalo se uglavnom od bojara. Nadbiskup je imao vrhovnu izvršnu vlast i bio je najbogatiji feudalni gospodar u Novgorodu, s najviše zemlje i najviše prihoda. Ove nadležnosti su mu prenijeli kneževi iz Kijeva. Pored toga, nadbiskup je upravljao državnom blagajnom, vanjskim poslovima i kaznenom politikom. U političkom životu Novgorodske republike sudjelovali su i obični trgovci i zanatlije. Oni su stvarali udruženja koja se mogu smatrati pretečama političkih partija.

Tržnica u Velikom Novgorodu.

Obveze i prava vladara Novgoroda su bili ograničeni. Njegova glavna nadležnost je bila rukovođenje vojskom, pri čemu nije imao pravo da kažnjava. Životom u gradu su upravljali birani posadnika, koji su ujedno bili posrednici između građana i kneza. Kneževska rezidencija je premještena iz novgorodskog kremlja (pod imenomDetinjec) u predgrađe gorodišče. Počevši od Aleksandra Nevskog novgorodski kneževi su birani među vladarima Vladimir-Suzdaljske kneževine. Novgorodska republika radi brojne ukrajinske i bjeloruske populacije imala je izuzetno dobre odnose sa Velikom kneževinom Litvom.

Ekonomija

Privreda Novgorodske republike se sastojala iz ratarstva, stočarstva, konjarstva, lova, pčelarstva i ribolova. Kod obala Finskog zaljeva kopala se ruda željeza, a više drugih mjesta je bilo poznato po eksploataciji soli. Glavni proizvodi u unutarnjoj i vanjskoj trgovini republike bili su: lan, hmelj, krzno, vosak, med, riba i svinjska mast.

Glavni izvor bogatstva Novgorodske republike bila je trgovina krznom između Kijevske Rusi odnosno Galičko-Volinjskog Kraljevstva, Velike kneževine Litve i zemalja sjeverozapadne Europe. Srednjovjekovna svjedočanstva opisuju bogatstvo krznenim životinjama u krajevima sjeverno od Novgoroda opisom da su krznene životinje "padale s neba". [2] Novgorodski trgovci trgovali sa švedskim, njemačkim, danskim i litavskim gradovima. U najranije doba novgorodski brodovi su plovili po Baltiku, o čemu govore drevne kronike i arheološki nalazi pravoslavnih crkava na Gotlandu. Hanzeatska liga nije dozvoljavala novgorodskim trgovcima da samostalno plove i izravno isporučuju svoja dobra u Zapadnu Europu.

Izvor

  1. The fall of Great Novgorod: How an autocratic Moscow destroyed a free republic (eng.)
  2. Paul, "Secular Power and the Archbishops of Novgorod Before the Muscovite Conquest," 258.

Vanjske poveznice