Opisni termin «staroruski» je pojam kojim se označava kulturno i političko povijesno razdoblje istočnih Slavena prije raspada države Kijevske Rusi u 13. stoljeću.[1] Podjednako se odnosi na kulturno-politička dostignuća Rusa, Ukrajinaca i Bjelorusa, koji su tada živjeli u sklopu zajedničke države Kijevske Rusi.
Hrvatski termin «staroruski» u ruskoj povijesti je vezan i odnosi se na zemljopisni i politički termin «Rus'»,[2] dok je mlađi termin «ruski» vezan za povijest započetu nakon formiranja Velike kneževine Moskve i državnički termin «Rossija».[3] Termin «staroruski» u povijesti Ukrajine često zna biti zamijenjen terminom «staroukrajinski», a ako je riječ isključivo o povijesti vezanoj za grad Kijev, onda se pojam često zamjenjuje i terminom «starokijevski».[4] Ti termini u hrvatskoj literaturi su rijetki, ali postoje.[5]
Stručna hrvatska literatura do 1997. godine, gotovo da uopće nije bila stručno upućena na razlike između političkih termina «staroruski» i «ruski» ili ih je koristila vrlo rijetko, što je predstavljalo jednu od temeljnih prepreka pri jasnom spoznavanju povijesnih odnosa između Rusa, Ukrajinaca i Bjelorusa. Termin «staroruski» u Hrvatskoj se danas i dalje najčešće koristi za označavanje termina iz srednjovjekovne istočnoslavenske književnosti,[6] no termin se sve češće koristi i u mlađoj stručnoj povijesnoj literaturi kao povijesno-politički termin.
Izvori
- ↑ НАШІ НАЗВИ: РУСЬ — УКРАЇНА — МАЛОРОСІЯ
- ↑ Б.А.Рыбаков; Рождение Руси
- ↑ А. І. ГЕНСЬОРСЬКИЙ; ТЕРМІН «РУСЬ» (ТА ПОХІДНІ) В ДРЕВНІЙ РУСІ І В ПЕРІОД ФОРМУВАННЯ СХІДНОСЛОВ’ЯНСЬКИХ НАРОДНОСТЕЙ І НАЦІЙ 1
- ↑ З ЕНЦИКЛОПЕДІЇ УКРАЇНОЗНАВСТВА; Назва території і народу
- ↑ Etnogeneza i mitologija Hrvata u kontekstu Ukrajine (Dr. Evgen Paščenko), urednici; Milan Pišković, Branko Mihaljević - Zagreb, Meditor - 1999., ISBN. 953-6300-25-7
- ↑ Drevnerusskaja literatura - Staroruska književnost (Knjižnice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu)