Smiljan Radić Clarke

Smiljan Radić Clarke
Pogreška pri izradbi sličice:
Rođenje	1965-06-21 21. lipnja 1965. (60 god.) Santiago, Čile
Zanimanje	arhitekt
Godine rada	od 1989.
Nagrade	Pritzkerova nagrada 2026.
Normativni nadzor
wikislike wikigalerija VIAF HE HBL EB

Smiljan Radić Clarke (Santiago de Chile, 21. lipnja 1965.) čileanski je arhitekt hrvatskog i engleskog porijekla. Njegov rad uključuje stambene zgrade, kulturne institucije i privremene instalacije. Dobitnik je Pritzkerove nagrade za arhitekturu 2026. godine.

Životopis

Rođen je 21. lipnja 1965. u Santiagu. Otac mu je bio inženjer, poduzetnik i sindikalni vođa Smiljan Radić Piraíno, a majka Cora Clarke Ramírez. Njegov djed s očeve strane emigrirao je u Čile s otoka Brača 1919. godine, dok majčina obitelj potječe iz Ujedinjenog Kraljevstva.

Studirao je arhitekturu na Papinskom katoličkom sveučilištu u Čileu, gdje je diplomirao 1989. Poslije je studirao povijest na Istituto Universitario di Architettura di Venezia u Veneciji i putovao po Europi.

Arhitektonski ured osnovao je u Santiagu 1995. godine. Studio je ostao malen, ali je realizirao brojne projekte u Čileu i inozemstvu. Tijekom studija upoznao je kiparicu Marcellu Correa, s kojom se vjenčao i povremeno surađivao na projektima, od kojih se ističu Casa Chica (Vilches, Čile, 1997.) i malena kuća u Andama središnjeg Čilea.

Radićevi rani projekti uključivali su stambene zgrade u Čileu, poput Copper House 2 (Talca, 2004. – 2005.) i Pite House (Papudo, 2003. – 2005.). Poslije prelazi na kulturne i javne zgrade, instalacije i privremene strukture. Osmislio je godišnje izdanje paviljona Serpentine Gallery u Londonu 2014. godine; struktura se sastojala od prozirne ljuske od stakloplastike koju je podupirao veliki lomljeni kamen. Godine 2017. osnovao je Fundación de Arquitectura Frágil u Santiagu, koja organizira izložbe i istraživačke aktivnosti vezane uz eksperimentalnu arhitekturu. Ostali dovršeni projekti uključuju Regionalno kazalište Bío-Bío u Concepciónu u Čileu (2018.) i centar za izvedbene umjetnosti NAVE u Santiagu. Imao je izložbe u Tokiju (2010., 2013., 2016.), Hirošimi (2012.), Zagrebu (2015.), New Yorku (MoMA 2015. – 2016., 2018.).

U ožujku 2026. primio je Pritzkerovu nagradu za arhitekturu. Nagradu hrvatskog časopisa Oris dobio je 2015. godine. Od 2009. počasni je član Američkog instituta arhitekata, a od 2020. dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Djelo

Radićevi radovi kombiniraju materijale poput betona, kamena, drva, stakla i stakloplastike. Njegovi projekti često naglašavaju odnose između zgrada i okolnog krajolika te uvjeta okoliša.

Eksperimentira s metodama gradnje, ekspresijom materijala i malim arhitektonskim intervencijama.

Odabrani radovi

• Casa Chica, Vilches, Čile (1997.)
• Copper House 2, Talca, Čile (2004. – 2005.)
• Pite House, Papudo, Čile (2003. – 2005.)
• Restoran Mestizo, Santiago, Čile (2005. – 2007.)
• Kuća za Pjesmu u pravom kutu, Vilches, Čile (2010. – 2012.)
• Autobusna stanica Krumbach, Austrija (2014.)
• Paviljon Serpentinske galerije, London (2014.)
• Vinarija VIK, Millahue, Čile (2014.)
• Teatro Regional del Biobío, Concepción, Čile (2018.)
• Paviljon za Čileanski arhitektonski bijenale (2023.) 

• 
  Serpentine Gallery Pavilion
• Pogreška pri izradbi sličice:
  Vinarija VIK
• Pogreška pri izradbi sličice:
  Vinarija VIK, zrcalni bazen
• Pogreška pri izradbi sličice:
  Vinarija VIK, unutrašnjost

Nagrade i priznanja

• Najbolji arhitekt do 35 godina, Colegio de Arquitectos de Chile (2001.)
• Nagrada Architectural Record Design Vanguard (2008.)
• Nagrada Oris (2015.)
• Memorijalna nagrada Arnold W. Brunner, Američka akademija umjetnosti i književnosti (2018.)
• Velika nagrada, Panamerički arhitektonski bijenale u Quitu (2022.)
• Pritzkerova nagrada za arhitekturu (2026.)

Bibliografija

Volz, Jochen

Enderby, Emma.

Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: [[Commons:Category:{{#property:P373}}|Smiljan Radić Clarke]]

• Galerija izabranih djela pritzkerprize.com