Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Jozo Ivičević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 206386 od 8. listopad 2021. u 14:34 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Jozo Ivičević Bakulić (Vis, 21. siječnja 1930.Zagreb, 24. lipnja 2008.), bio je hrvatski pravnik i povjesničar.

Životopis

Rodio se je na Visu 1930. godine. Još kao gimnazijalac u Zagrebu 1945. godine bio je u skupini sveučilištaraca i srednjoškolaca koji su se okupljali oko »Narodnoga glasa čovječnosti, pravice i slobode«, prvoga oporbenoga glasila u komunističkoj Hrvatskoj. Nakladnik tog lista bila je Marija Radić, udovica Stjepana Radića, glavni urednik bio je Ivan Bernardić, prvak HSS-a, politički uznik u Kraljevini Jugoslaviji i u doba NDH, a potom i u komunističkoj Jugoslaviji.

Nakon prvoga broja prvoga oporbenog glasila u komunističkoj Hrvatskoj, vlasti su daljnje tiskanje »Narodnoga glasa« nasilno osujetile; s time u svezi, pretučen je i isključen iz gimnazije (1945.), a potom i uhićen.

Nakon što je pušten iz vojnoga istražnog zatvora (1946.) i nakon što mu je istekla zabrana školovanja, završio je klasičnu gimnaziju (1948.), pravni (1953.) i ekonomski fakultet (1956.), a studirao je povijest (1952.-1954.) te apsolvirao filozofiju (1967.). Magistrirao je iz nacionalne državnopravne povijesti na pravnome fakultetu (1971.) te bio asistent na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1961.-1972.).

Bio je glavnim tajnikom, dužnosnikom i odgovornim urednikom Hrvatskoga tjednika. Ostavio je jedan od najprepoznatljivijih osobnih pečata u novijoj Matičinoj povijesti. Sve je vrijeme bio nadziran, a nekoliko je puta bio i policijski preslušavan. U Matici hrvatskoj od 1968. godine u upravnome je i izvršnome odboru, a od 1970. godine i glavni tajnik te član predsjedništva. Bio je i odgovorni urednik »Hrvatskoga tjednika« (1971.). Svoju povjesničarsku istinoljubivost i predani rad u Matici hrvatskoj platio je teškim zatvorskim robijanjem (1972.-1976.).

Nakon udara na Hrvatsku u Karađorđevu (1. prosinca 1971.) uhićen je 11. siječnja 1972. godine s još nekim dužnosnicima Matice hrvatske. Uhićen je za progona hrvatskih proljećara. Bio je u skupini intelektualaca: Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Marko Veselica, Vlatko Pavletić, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Ante Glibota, Zvonimir Komarica i Ante Bačić.

Pred Okružnim sudom u Zagrebu optužen je u navodno »glavnoj kontrarevolucionarnoj grupi« (zajedno s dr. Markom Veselicom, dr. Šimom Đodanom i Zvonimirom Komaricom) te osuđen na pet godina strogoga zatvora i zabranu javnoga djelovanja četiri godine nakon isteka zatvorske kazne.

Nakon zatvora bio je izložen političkoj diskriminaciji. Vrhovni sud SR Hrvatske zatvorsku je kaznu potom preinačio u četiri godine strogoga zatvora (dvije godine proveo je u samici istražnoga zatvora u Zagrebu, a dvije godine u kaznionici u Lepoglavi). Nakon što mu je zatvorska kazna istekla 11. siječnja 1976. godine, zbog političke diskriminacije nije se mogao zaposliti (1976.-1977.), a potom su mu vlasti dopustile zaposliti se u Arhivu hrvatske, no pod uvjetom da na poslu bude nadziran. Političko-policijski bio je nadziran zbog sudjelovanja u oporbenome hrvatskom političkom krugu iz sedamdesetprve, a zbog poticanja peticije za amnestiju političkih zatvorenika i sudbeno je preslušavan (tu peticiju supotpisali su brojni istaknuti hrvatski intelektualci, 1980.).

Nakon obnavljanja djelatnosti Matice hrvatske (1989.), do umirovljenja (1992.), ponovno je glavni tajnik i u upravnim je tijelima Matice hrvatske.

Premda samozatajan znanstvenik, Ivičević je – u vremena kada to zbog osobnih probitaka nije bilo preporučljivo raditi – znao objavljivati hrabre i oštroumne tekstove posvećene prošlostoljetnome jugoslavenstvu i pravaštvu, seljačkom, ustaškom i komunističkome pokretu te Matici hrvatskoj i Hrvatskome proljeću, završavajući svoj povjesničarski i životni put nizom tekstova o suvremenoj Hrvatskoj.

Autor je brojnih tekstova iz novije hrvatske povijesti. Povijesni članci koje je objavljivao u hrvatskim novinama i stručnim časopisima sabrani su i objavljeni u knjizi Iz novije hrvatske povijesti: jugoslavenstvo, pravaši, HSS, ustaški pokret, Hrvatsko proljeće, Croatia rediviva, Hrvatska danas (Matica hrvatska, Zagreb, 2007.).

Izvori

  • Matica hrvatska - knjige Jozo Ivičević: Iz novije hrvatske povijesti. Jugoslavenstvo. Pravaši. HSS. Ustaški pokret. Komunistički pokret. Hrvatsko proljeće. Croatia rediviva. Hrvatska danas.
  • Matica hrvatska Jozo Ivičević
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.