More actions
Ovo je glavno značenje pojma Udbina. Za druga značenja pogledajte Udbina (razdvojba).| Udbina | |
|---|---|
  Udbina Udbina na zemljovidu Hrvatske | |
| Država |  Hrvatska
|
| Županija | Datoteka:Zastava licko senjske zupanije.gif Ličko-senjska |
| Načelnik općine | Josip Seuček (HDZ) |
| Naselja u sastavu općine | Breštane, Bunić, Čojluk, Debelo Brdo, Donji Mekinjar, Frkašić, Grabušić, Jagodnje, Jošan, Klašnjica, Komić, Krbava, Kurjak, Mutilić, Ondić, Pećane, Podlapača, Poljice, Rebić, Srednja Gora, Svračkovo Selo, Šalamunić, Tolić, Udbina, Vedašić, Visuć |
| Površina | 683,15 km2 |
| Stanovništvo (2011.) | 1.874 |
| Poštanski broj | 53434 Udbina |
 Zgrade u središtu Udbine
| |
.gif){kind=link}
Udbina je općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Ličko-senjskoj županiji.
Zemljopis
Općina Udbina obuhvaća prostor Krbavskog polja u Lici. Smještena je na prometnom pravcu Zagreb - Split, na gotovo podjednakoj udaljenosti od oba grada.
Stanovništvo
Hrvati na Udbini[1], i u prstenu sela naokolo Udbine - u Podudbini, Ćojluku, Vrbi, Mutiliću i Rebiću stoljećima su činli 98% stanovnika sve do progona Hrvata na Udbini 14. prosinca 1942.[2]
Na popisima do 2001. godine nacionalni sastav općine Udbina koja je na popisima bila prikazivana u sastavu općine Korenica.[3] Od 2001. do 2011. godine dolazi do promjene sastava stanovništva, u kojem Hrvati postaju nešto značajna većina, no vidljiv je i prirast sanovnika koji se u više nego udvostručio u jednom desetljeću.[4]
| godina popisa | ukupno | Srbi | Hrvati | Jugoslaveni | ostali |
|---|---|---|---|---|---|
| 2011 | 1.874 | 958 (51,12%) | 844 (45,04%) | 72 (3,84%) | |
| 2001 | 735 | 327 (44,50%) | 375 (51,00%) | 33 (4,49%) |
Uprava
Općini pripada 26 naselja koja se nalaze uglavnom na rubovima Krbavskog polja. Osim same Udbine, ostala sela su izložena jakoj depopulaciji i nalaze se na rubu izumiranja. Samo dva sela (Bunić i Podlapača) imaju više od 100 stanovnika.
Povijest
Udbina je u srednjem vijeku bila utvrđeno središte (castrum) Krbavske županije. U starije vrijeme nazivana je civitas Corbaviae, Krbavski grad, u kojem je stolovao i krbavski biskup (od 1185-1460., kada se zbog turske opasnosti preselio u Modruš). Biskupski je dvor dao podignuti biskup Bonifacije (14. st.). Pod imenom Udbina prvi se put spominje 1493. Podno Udbine bilo je poprište Krbavske bitke 1493.
Srednjovjekovni utvrđeni grad, od kojega su očuvani tek ostatci, držali su 1509. krbavski knez Ivan Karlović, a 1527-1689. Turci. Kraj ruševina crkve sv. Marka Groba (svetište s trostranim završetkom) otkriveni su antički nadgrobni spomenici. Ostatci stolne crkve otkriveni su (1829.) na brdu Kalvariji. U okolici, kraj Mutilića, stoje ruševine stare crkvice sv. Augustina (četverokutno svetište, zvonik na preslicu).
Popis stanovništva Like i Krbave iz 1712. godine bilježi da u Udbini živi 44 hrvatske, 6 bunjevačkih i 20 vlaških obitelji.[5]
Sve do 1942. većina stanovništva na Udbini i okolici bili su Hrvati, starosjedioci ličko-čakavske provenijencije.[2] Usprkos činjenici da je do 1942. cijela populacija Udbine i Podudbine bila naseljena Hrvatima katolicima, s izuzetkom jedne srpske obitelji pravoslavne vjere, Kraljevina Jugoslavija je u Udbini podigla spomenik srpskom kralju Aleksandru Karađorđeviću, koji je odstranjen tek nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske. Žandarmerijski narednik Drakulić podijelio je 200 pušaka Srbima koji su njima već 12. travnja 1941. počeli čistku ličke doline od Gračaca do Gospića poslije raspada Kraljevine Jugoslavije. 1942. godine velikosrpski nacionalisti su u pokušajima zatiranja hrvatskoga identiteta spalili crkvu sv. Nikole biskupa 1942. godine i u Podudbini crkvu sv. Marka Groba. Da bi zatrli trag crkvama, velikosrpski hegemonisti poslije rata su "za potrebe naroda" sagradili hotel na mjestu crkve sv. Nikole biskupa, a od srušene crkve sv. Marka Groba su kamen upotrijebili za gradnju ovčarnice.[6] Partizani, četnici i domaći Srbi zajedno su napali Udbinu i ubili mnoge Hrvate. Tad studenoga 1941. se iz Udbine povukao prijeratni župnik Mato Moguš, hrvatski domoljub, kojeg su zloglasni lički velikosrbi ubili poslije rata uz optužbe koje su bile izvrtanje činjenica. Većina Hrvata se nakon pokolja u noći pred sv. Luciju 1942. povukla iz opkoljene Udbine. Velikosrbi su u Udbini masovno poklali hrvatski narod, tako da je Hrvata u Udbini od prijeratne dvije tisuće 1945. gotovo sve nestalo. Ako Hrvati nisu bili pobijeni, raspršeni su.[7] U noći pokolja na Udbini, iza treće ure udbinski Hrvati morali su u egzodus radi spašavanja golih života. Od velikosrpskih ekstremista iz susjednih sela udbinski Hrvati bježali su preko planine Trovrva sve do spasonosnoga Lovinca.[2]
Zadrti velikosrbi iz susjednih sela su po egzodusu Hrvata zapalili i srušili sve katoličke crkve na Krbavi, zatirući tako trag hrvatstvu i katoličanstvu. Zapalili su i srušili katoličku crkvu sv. Nikole na Udbini, sv. Marka - groba u Podudbini, sv. Augustina u Mutiliću, uništili rimokatoličko groblje na Koriji.[2]
Tako su i u Drugome svjetskom ratu i još više poslije rata, jugokomunisti i velikosrbi su ubijanjem uništili župu u Udbini.[8] Nastranost i lažljivost jugoslavenskog režima pokazala se i u poraću. Ne samo da nije bilo ništa od nacionalne ravnopravnosti, nego je nova Jugoslavija nastavila s politikom velikosrpske hegemonije, dekroatizacije i posrbljivanja hrvatskih krajeva. Na Udbini je nova Jugoslavija oduzela zemljište i kuće ratnih žrtava, udbinskih Hrvata i dala ih onim istim zločincima koji su ote Hrvate protjerali. Na tim su otetim hrvaskim zemljištima velikosrbi sagradili svoje kuće.[2] Prognani udbinski Hrvati su obitelji Sertići, Mesići, Rajkovići, Šuteji, Krznarići, Milobare, Rubčići, Mikulčići, Marušići, Novačići, Dogani, Stošići, Trtanji, Blažanini, Sabljaci, Žaje, Kalanji, Vojnići, Crnkovići, Dubravci, Krmpotići, Piščevići, Butkovići, Pintari, Bakarići, Cvitkovići, Gašparovići, Tutekovići, Papeži, Kovačići, Juretići, Samci, Bakrači i t.d. Iste su starosjedilačke čakavske loze kao i Podlapčani.[2]
Čini se da je na «udbinskom brdu» bio je franjevački samostan Sv. Ivana. Na tom je mjestu za vrijeme Jugoslavije podignut partizanski spomenik, bez uvida i suglasnosti nadležnog zavoda za zaštitu spomenika, bez ikakvih arheoloških istraživanja. Kada se iskapalo za postavljanje partizanskog spomenika, viđeni su ondje ostatci srednjovjekovnih građevina i dosta ljudskih kostiju.[9]
Posljedica je bila da u Udbini uopće nije bilo potrebe za župnikom i posljedica je bila da cijelo vrijeme u jugokomunističkoj Jugoslaviji bilo je cementirano etničko čišćenje i od 1945. - 1990., Udbina nije imala ni župnika, ni crkvu, ni župni stan i nijednog Hrvata. Ciljano temeljito etnički očišćena od Hrvata, za cijelo vrijeme komunističke Jugoslavije Srbi nisu dali obnoviti župnu crkvu u Udbini. Sve do Oluje, kada su u nju došli prognani Hrvati iz Bosne.[7] Tijekom velikosrpske pobune i agresije na Hrvatsku, preostali Hrvati s Krbave bili su prisiljeni otići. Jedino preostalo hrvatsko naselje na Krbavi Podlapaču spasio je češki bataljun UNPROFOR-a od rulje velikosrpskih nasilnika. Podlapača također ima za stanovnike starosjedilačke Hrvate čakavske loze.[2]
Na popisu 2001. na Udbini je bilo 51% Hrvata. Današnji udbinski Hrati su velikim dijelom Hrvati koji su bježeći pred velikosrpskom agresijom stigli iz Bosne.[2]
Do danas imovina udbinskih Hrvata oteta poslije rata nije im vraćena u vlasništvo.[2] U Udbini je vojarna Hrvatske vojske Josip Jović. Drugog tjedna veljače 2019. objavljena je odluka MORH-a i GS HV da će u njoj biti novo obučno središte za obuku dočasnika i časnika Hrvatske vojske. Zvat će se Središte za razvoj vođa Marko Babić. Bit će ustrojeno po modelu Obučnog središta gardijskog desantnog pješaštva Damir Tomljanović Gavran koje je djelovalo u Šepurinama od 1994. do 2000. godine. Početak rada Središta obilježit će se održavanjem prvog zajedničkog postroja polaznika i podizanjem stijega na svečanoj ceremoniji jeseni 2019. u Kninu.[10]
Gospodarstvo
Zadnjih godina osjetan je oporavak gospodarstva osobito valorizacijom gospodarski najvrjednijeg Krbavskog polja. Bilježi se turistički uspon zbog privlačnog gorja Ličke Plješivice i poznatih vrhova Ozeblin i Kremen. Velike nade polažu se u turizam nakon izgradnje velebnog kompleksa Crkve hrvatskih mučenika te valorizacija spomeničke baštine iz starohrvatskih vremena.
Poznate osobe
- Tomislav Sertić, rođen 21. prosinca 1902. u Udbini. General i nositelj naslova "vitez" iskazao se prvenstveno kao jedan od najvećih profesionalaca u vojnoj vještini i strategiji, nije dopuštao zločin i odupirao se lošoj politici Pavelićevog režima. (Tomislav vitez Sertić).
- Mato Moguš, Posljednji župnik župe sv. Nikole na Udbini u II. svjetskom ratu bio je Mate Moguš. Njegovo ime zapisano je u Hrvatskom martirologiju jer je 1946. pogubljen na sred Udbine. Don Drago Babić, župnik iz Jablanca, u svojemu pismu (1992.) napisao je da su župnika Moguša objesili u Udbini, na brijegu pred crkvom, te da je osam dana visio obješen. Može se reći da je župnik Mate Moguš potpuno nevin osuđen i smaknut. Poznato je činjenica da cijelo vrijeme komunističke Jugoslavije novonaseljeno stanovništvo nije dalo obnoviti župnu crkvu u Udbini. Gotovo sve crkve porušene u Drugom svjetskom ratu obnovljene su poslije rata, osim onih u Krnjeuši i Udbini.
Spomenici i znamenitosti
- Ostatci katedrale nekadašnje Krbavske biskupije.
- Ostatci crkve sv. Marka Groba, franjevačkog samostana sv. Ivana i starohrvatske romaničke crkve - Podudbina
- Kapelica sv. Marka - Podudbina
- Starorimski arheološki lokalitet.
- Ruševine kaštela Krbave.
- Ruševine tvrđave Udbina.
- Ostatci crkve sv. Nikole biskupa, danas uklopljeni u crkvu Hrvatskih mučenika.
- Crkva hrvatskih mučenika na Udbini
- Laudonov gaj (zaštićena šuma)
- Ostatci crkve Preobraženja Gospodnjeg u Mutiliću. Srušena u II. svjetskom ratu i u Domovinskom ratu.
- Ostatci franjevačkog samostana na Brdu u Udbini.[11]
Obrazovanje
U općini Udbina o predškolskom odgoju djece brine se dječji vrtić "Medo" koji pohađa 10-ak djece predškolske dobi.
Osnovnu školu kralja Tomislava pohađa trenutno 120-ak učenika, a osim matične škole na Udbini, radi i područna škola u naselju Podlapača udaljena oko 20 km od Udbine. U školi radi 20-tak učitelja. Škola se redovito natječe na natjecanjima u znanju te osvaja visoke plasmane.
Prva škola na Udbini je organizirana odmah po oslobođenju ovih krajeva od Turaka, kada je pop Marko Mesić osnovao prvu školu.
Kultura
U mjesecu rujnu, 9. rujna svake godine pod Udbinom okuplja se hrvatski narod u spomen "Krbavskim vitezovima" koji su stradali u "Krbavskom boju" podno Udbine.
U sklopu crkve hrvatskih mučenika je muzej.
Šport
NK Krbava je nogometni klub koji s prekidima djeluje na području Udbine.
Izvori
- ↑ " 'Na Udbini', ne 'u Udbini', jer živi se na Udbini i dolazi s Udbine". Ive Sertić: Hrvati su prognani prije 60 godina. Hrvati u Udbini (2), Rubrika: Jeka. Hrvatsko slovo, 17. siječnja 2003., str. 29.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Ive Sertić: Hrvati su prognani prije 60 godina. Hrvati u Udbini (2), Rubrika: Jeka. Hrvatsko slovo, 17. siječnja 2003., str. 29.
- ↑ CD-ROM: "Naselja i stanovništvo RH od 2001.- 2011. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb
- ↑ 2. STANOVNIŠTVO PREMA NARODNOSTI PO GRADOVIMA/OPĆINAMA, POPIS 2011., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske
- ↑ http://www.skdprosvjeta.com/pdf/9.pdf Karl Kaser, POPIS LIKE I KRBAVE 1712. GODINE, (prijevod s njemačkog: Sanja Lazanin), 2003. str. 19
- ↑ Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća Ljubomir Škrinjar: Hrvatska svjetla i tame. Tu smo, bit ćemo, za vijeke vjekova - crkva Hrvatskih mučenika na Udbini. Katedrala sv. Jakova Starijeg u Krbavi. Fotografije: nema oznake autora. 08. rujna 2010. (pristupljeno 9. veljače 2017.)
- ↑ 7,0 7,1 Mato Moguš: Potpuno nevin, mučen je i strijeljan zbog "masovnog pokolja srpskog stanovništva", a pokolja uopće nije bilo, Arhiv Riječke nadbiskupije, 23. ožujka 2010. Pristupljeno 14. lipnja 2017.
- ↑ Lički pop Alojzije Kukec: Ratni vihor u Gospiću i okolici, ur. i predgovor Goran Moravček, Issuu.com, Nakladnik Inicijativa za zaštitu baštine Kastav, 2013., ISBN 978-953-56683-3-6, str. 16
- ↑ Mile Bogović: Prostorna podloga za projekt Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, Hrvatski martirologij. 9. siječnja 2004. Pristupljeno 5. srpnja 2017.
- ↑ Ivona B.: Krstičević u Udbini otvara specijalni kamp za commando obuku časnika i dočasnika, Kamenjar.com. 11. veljače 2019. Pristupljeno 14. ožujka 2019.
- ↑ Na slici su kao posebne cjeline pokazuju franjevački samostan kod crkve sv. Marka Groba na Podudbini i franjevački samostan na Brdu u Udbini.Hrvatski martirologij Mjesta značajna za projekt izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini (pristupljena 5. srpnja 2017.)
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.