Dinastija Jin (1115. – 1234.)

PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta

Dinastija Jīn (kineski: 金朝, pinyin: Jīn Cháo; džurdženski: Anchun Gurun; mandžurski: Aisin Gurun; kitanski jezik: Nik, Niku;^[1]^[2]; mongolski: Altan Ulus), također poznata kao Džurdženska ili Džurdžijska dinastija je bila dinastija džurdženskih vladara iz klana Wanyan (完顏 Wányán) koja je u 12. i 13. stoljeću vladala područjem današnje Mandžurije, ruskog Dalekog Istoka i sjeverne Kine. Njezini potomci su u 17. stoljeću osnovali mandžursku dinastiju Qing. Njen naziv se ponekad ispisuje kao Jinn kako bi ju se razlikovale od ranije kineske dinastije dinastije Jin čiji se naziv istovjetno ispisuje na latinici.

Pagoda Chengling u Zhengdingu, pokrajina Hebei, je izgrađena od 1161. – 1189. god.

Povijest

Dinastiju je 1115. god. osnovao džurdženski poglavica Wanyan Aguda (完顏阿骨打). U njegovo vrijeme su glavni neprijatelj Džurdža bili Kitani čija je dinastija Liao vladala sjevernom Kinom. Kako bi ih porazili, Džurdži su sklopili tzv. „Savez na moru” (海上之盟) s dinastijom Song koja je vladala južnom Kinom. Zahvaljujući njemu država Liao je 1123. god. uništena. Međutim, samo dvije godine kasnije Džurdži su se, osjetivši slabost cara Huizonga okrenuli protiv svojih saveznika, napali ih i početkom 1127. god. osvojili kinesku prijestolnicu Kaifeng zarobivši Huizonga i skoro sve članove njegove obitelji. Ostaci dinastije Song su se povukli na jug gdje su sljedećih par desetljeća pružali otpor sve dok se sporazumom u Shaoxingu (紹興和議) 1141. god. nije uspostavila rijeka Huai kao granica između dvije države. Južni Song je morao plaćati i danak od 250.000 taela i 250.000 paketa svile svake godine (do 1164.). Ukratko, sporazum je sveo Južni Song na poluvazalnu državu dinastije Jin. Iako su se Džurdži masovno doselili u novoosvojena područja na jugu, njihova elita se relativno brzo sinizirala, usprkos pokušaja pojedinih vladara dinastije koji su promicali džurdženski jezik i kulturu. Razdoblje dugog mira i prosperiteta je okončano početkom 13. stoljeća kada su Džurdži došli u sukob sa Mongolima i njihovim vođom Džingis Kanom. Naposljetku su Mongoli pod kanom Ogedejem, uz pomoć Južnog Songa, 1232. god. napali dinastiju Jin i zauzeli Kaifeng. Sljedeće godine je posljednji car Aizong izvršio samoubojstvo, okončavši tako dinastiju Jin.

Popis careva dinastije Jin

Povijest Kine
Prapovijest Kine
			3 Suverena i 5 Careva
			Dinastija Xia 2100. pr. Kr. – 1600. pr. Kr.
Dinastija Shang 1600. pr. Kr. – 1046. pr. Kr.
Zapadni Zhou				Dinastija Zhou 1045. pr. Kr. – 256. pr. Kr.
Proljeće i jesen			Istočni Zhou
Zaraćene države
Dinastija Qin 221. pr. Kr. – 206. pr. Kr.
Zapadni Han				Dinastija Han 206. pr. Kr. – 220.
Dinastija Xin 9. – 23.
Istočni Han
Tri kraljevstva 220. – 280.
Zapadni Jin				Dinastija Jin 265. – 420.
Šesnaest kraljevstava 304. – 439.		Istočni Jin
Južne i Sjeverne dinastije 420. – 589.
Dinastija Sui 581. – 618.
Dinastija Tang 618. – 907. (prekinuta od Drugog Zhoua) 690. – 705.
Liao 907. – 1125.		Pet dinastija i Deset kraljevstava 907. – 960.
		Sjeverni Song		Song 907. – 1279.
Dinastija Jin	Zapadna Xia	Južni Song
Dinastija Yuan 1271. – 1368.
Dinastija Ming 1368. – 1644.
Dinastija Qing 1644. – 1911.
Republika Kina 1912. – 1949.
Narodna Republika Kina				Republika Kina (Tajvan)
Kronologija kineske povijesti Dinastije u kineskoj povijesti Vojna povijest Kine Pomorska povijest Kine
Ovaj okvir: vidi • razgovor • uredi

Ukras od žada s motivom grožđa iz vremena dinastije Jin.

**Vladari dinastije Jin 1115. – 1234.**
Hramsko ime (Miao Hao 廟號)	Posthumno ime (Shi Hao 諡號)	Rodno ime (姓名 xìngmíng)	Godine vladavine	Prijestolno ime (Nian Hao 年號) i godine trajanja
Konvencionalno: "Jin" + hramsko ime ili posthumno ime
Tàizǔ 太祖	Dugo i ne koristi se za ovog vladara	Wányán Āgǔdǎ 完顏阿骨打 ili Wányán Min 完顏旻	1115. – 1123.	Shōuguó (收國, 1115. – 1116.) Tiānfǔ (天輔, 1117. – 1123.)
Tàizōng 太宗	Dugo i ne koristi se za ovog vladara	Wányán Wúqǐmǎi 完顏吳乞買 ili Wányán Shèng 完顏晟	1123. – 1135.	Tiānhuì (天會, 1123. – 1135.)
Xīzōng 熙宗	Dugo i ne koristi se za ovog vladara	Wányán Hélá 完顏合剌 ili Wányán Dǎn 完顏亶	1135. – 1149.	Tiānhuì (天會, 1135. – 1138.) Tiānjuàn (天眷, 1138. – 1141.) Huángtǒng (皇統, 1141. – 1149.)
Nije postojalo	Hǎilíngwáng 海陵王	Wányán Dígǔnǎi 完顏迪古乃 ili Wányán Liàng 完顏亮	1149. – 1161.	Tiāndé (天德, 1149. – 1153.) Zhènyuán (貞元, 1153. – 1156.) Zhènglóng (正隆, 1156. – 1161.)
Shìzōng 世宗	Dugo i ne koristi se za ovog vladara	Wányán Wūlù 完顏烏祿 ili Wányán Yōng 完顏雍	1161. – 1189.	Dàdìng (大定, 1161. – 1189.)
Zhāngzōng 章宗	Dugo i ne koristi se za ovog vladara	Wányán Jǐng 完顏璟	1189. – 1208.	Míngchāng (明昌, 1190. – 1196.) Chéng'ān (承安, 1196. – 1200.) Tàihé (泰和, 1200. – 1208.)
Nije postojalo	Wèishàowáng 衛紹王 ili Wèiwáng 衛王	Wányán Yǒngjì 完顏永濟	1208. – 1213.	Dà'ān (大安, 1209. – 1212.) Chóngqìng (崇慶, 1212. – 1213.) Zhìníng (至寧, 1213.)
Xuānzōng 宣宗	Dugo i ne koristi se za ovog vladara	Wányán Xún 完顏珣	1213. – 1224.	Zhēnyòu (貞祐, 1213. – 1217.) Xīngdìng (興定, 1217. – 1222.) Yuánguāng (元光, 1222. – 1224.)
Āizōng 哀宗	Dugo i ne koristi se za ovog vladara	Wányán Shǒuxù 完顏守緒	1224. – 1234.	Zhèngdà (正大, 1224. – 1232.) Kāixīng (開興, 1232.) Tiānxīng (天興, 1232. – 1234.)
Nije postojalo	Mòdì 末帝	Wányán Chénglín 完顏承麟	1234.	Nije postojalo

Izvori

↑ 关于契丹小字中的 “金”. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016.. http://www.surag.net/viewArticle.do?method=viewArticle&id= Pristupljeno 26. kolovoza 2013.
↑ 天朝万顺(岁)”臆解可以休矣

Povijest svijeta, The Times, Hena com, Zagreb, 2002. ISBN 953-6510-62-6
Jing-shen Tao, The Jurchen in Twelfth-Century China, University of Washington Press, 1976. ISBN 0-295-95514-7 (engl.)

Poveznice

Vanjske poveznice

Jin-Song relations (engl.)

Prethodnik Dinastija Liao	Dinastije u kineskoj povijesti 1115. – 1234.	Nasljednik Dinastija Yuan

[1] 关于契丹小字中的 “金”. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016.. http://www.surag.net/viewArticle.do?method=viewArticle&id= Pristupljeno 26. kolovoza 2013.

[2] 天朝万顺(岁)”臆解可以休矣

[1]

[2]