Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Mate Šimundić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 6277 od 12. srpanj 2021. u 02:49 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Mate Šimundić (župa Lovreć-Opanci, Imotski, 6. studenog 1928. - Radenske Toplice nedaleko Maribora, 27. srpnja 1998.), sveučilišni profesor i jezikoslovac, onomastičar, jedan od najvećih hrvatskih onomastičara.

Životopis

Rođen je 6. studenoga 1928. u župi Lovreć-Opanci nedaleko od Imotskoga. Godine 1941. upisuje se u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Širokome Brijegu, ali se ubrzo obitelj zbog rata seli u Vrpolje pa školovanje nastavlja u Slavonskome Brodu i Osijeku, gdje je godine 1949. i maturirao. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1953. hrvatski jezik i slavistiku, a 1965. i doktorirao s temom Govor Imotske krajine i Bekije, što je godine 1971. i tiskana u nakladi Akademije nauka Bosne i Hercegovine.

Odsluživši vojni rok, zbog svojih nacionalnih uvjerenja, odslužio je i devetomjesečnu zatvorsku kaznu, a te su ga neprilike pratile u Hrvatskoj sve do utemeljenja vlastite nam države.

Zbog toga se, nakon rada u školama rodnoga Lovreća, Đakova i, u razdoblju od 1960.-1966., na Klasičnoj gimnaziji u Splitu, trajno preselio u Maribor.

Tako je od godine 1966. pa sve do umirovljenja profesor na Pedagoškom fakultetu u Mariboru, gdje je predavao hrvatski jezik, dijalektologiju i povijesnu gramatiku. Objavio je dvjestotinjak stručnih i znanstvenih radova o jeziku i onomastici, a neki od njih prevedeni su na ruski, slovački, njemački, engleski i albanski jezik. I sam je prevodio, uglavnom poeziju, s više slavenskih jezika.

Kad je Vlado Veselica osnivao Hrvatski gospodarski glasnik, dogovarao je sa Šimundićem ime tog lista.[1]

Početkom devedesetih godina razvija plodnu i raznovrsnu suradnju u domovini, napose u književnim časopisima »Dometi«, »Hrvatska obzorja« i »Marulić«, a sudjelovao je i u brojnim znanstvenim skupovima o jeziku i oko jezika.

Umro je 27. srpnja 1998. u 70. godini života u Radenskim Toplicama nedaleko od Maribora, gdje se oporavljao nakon operacije srca. Sahranjen je na groblju u rodnome Lovreću.

Nagrade

Za svoj znanstveni rad odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a primio je i godišnju nagradu Splitsko-dalmatinske županije godine 1998. Dana 16.prosinca 2010. Hrvatsko je kulturno društvo u Mariboru povodom 20. obljetnice dodijelilo posmrtno Zlatnu plaketu dr. Mati Šimundiću, jednomu od svojih utemeljitelja.

Djela

Objavio je sljedeće naslove:

Govor Imotske krajine i Bekije

Izdavač: ANBiH, Sarajevo 1971. godine

Hrvatski ili srpski jezik

Izdavač: Pedagoška akademija Maribor, 1974., 1982.

Rječnik osobnih imena

Izdavač: Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1988. godine
U vrijeme kada je prvi put otisnut, u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske 1988., Rječnik osobnih imena Mate Šimundića ponudio je na jednome mjestu gotovo 100 000 imena koja se nadijevaju u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori te je ubrzo stekao status obvezne kućne knjige, poput, primjerice, Klaićeva Rječnika stranih riječi. Petnaest godina mukotrpnoga teorijskog i terenskog rada autor je posvetio rječniku koji je svojim opsegom obilato nadmašio slične svjetske imenare čemu je pomogla i činjenica da u hrvatskome jeziku vlada veliki smisao za izvođenje ili derivaciju, pa se na svako temeljno ime prosječno pojavljuje još deset izvedenih. Tako je od rječnika sa 9000 temeljnih imena nastao desetorostruko opsežniji imenar u kojemu je znanstveno najintrigantniji Šimundićev etimologijski rad: ne preuzimajući već gotova i standardna rješenja iz svjetske etimološke literature Šimundić je ponudio mnoštvo novih i jedinstvenih rješenja podrijetla, povijesti i značenja osobnih imena.[2]

Rječnik suvišnih tuđica u hrvatskomu jeziku

Izdavač: Barka, Zagreb 1994.,

Đakovštinska toponimija

Izdavač: Ogranak Matice hrvatske, Đakovo 1995., U ovom je radu Šimundić skrenio pozornost na moguća kajkavska podrijetla toponima u Đakovačkom kraju odnosno na to da je Đakovština u doba predturskih migracija bila područjem gdje se govorilo kajkavsko narječje hrvatskog jezika.

Hrvatski smrtni put

Izdavač:, Ogranak Matice hrvatske, Split 2001. godine (posthumno tiskana knjiga).
Mate Šimundić donosi svjedočanstva o proganjanju i ubojstvima hrvatskih vojnika, domoljuba i civila 1945. u Sloveniji.

Izvori

  1. Mate Šimundić: O gospodarstvenom nazivlju i usputnostima, Imotska krajina, br. 489., 23. veljače 1993.
  2. http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/aa1ef1d74acd6289002568ae003eeeca/845338beb6c6308ec125722d004da1ea?OpenDocument&Click=
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.