Bosanskohercegovačka književnost

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 401973 od 21. prosinac 2021. u 23:58 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovaj članak dio je
serije o književnosti
Povijest književnosti

Antička književnost
RimskaStarogrčka
Renesansna književnost
XIV. stoljećeXV. stoljećeXVI. stoljeće
Barok, klasicizam i prosvjetiteljstvo
XVII. stoljećeXVIII. stoljeće
Predromantizam i romantizam
XIX. stoljeće
Moderna književnost
XX. stoljećeXXI. stoljeće

Književni rodovi

LirikaEpikaDrama

Književne vrste

autobiografijaživotopis
dječja književnostdnevnici
fantastikapjesništvo
publicistikaesejistika

Književnost po jezicima

albanskaarapskaarmenskaaustrijskaazerska
bugarskacrnogorskačeška
engleska (američkaaustralskairska)
francuskanovogrčkahrvatska (BiH)
indijskatalijanskajapanska
kineskamađarskamakedonska
njemačkaperzijskapoljska
portugalskarumunjskaruska
slovenskasrpskašpanjolska
švedskaukrajinska

Bosanskohercegovačka književnost razvija se na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku, a najstariji preživjeli pisani primjeri bosanskohercegovačke književnosti potječu iz razdoblja između 12. - 15. stoljeća.<ref name="bibliograf.ru">"Исторические документы в Библиотеке Академии наук". Библиотечное дело. http://www.bibliograf.ru/materials/news/572/ Pristupljeno 7. 4. 2016  </ref>

Povijest

Srednji vijek

Povelja kralja Dabiše unuci Vladavi i kćeri Stani (na povelji se nalazi potpis kralja Dabiše ispisan crvenim slovima).

Rana bosanskohercegovačka književnost razvijala se pretežno u okviru Crkve bosanske i bila je ukorijenjena u aktivnostima slavenskih prosvjetitelja Ćirila i Metoda, pisanim prije svega glagoljicom i bosančicom<ref>"Кulturа". Bosna i Hercegovina. Enciкlоpеdija Коljеrа. http://mail.enc-dic.com/colier/Bosnija-i-gercegovina-1302.html Pristupljeno 7. 4. 2016  </ref>. Preživjeli pisani primjerci iz 14. - 15. stoljeća su: Divoševova četiri evanđelja, Povelja kralja Dabiše, Hvalov zbornik.<ref name="knowledge.su">S. N. Меšеrjaкоv. "Litеrаturа". Bosna i Hercegovinа. Velika ruska enciklopedija. http://knowledge.su/b/8943 Pristupljeno 7. travnja 2016  </ref> Biblioteka Ruske akademije znanosti sadrži i drevniji dokument - Povelju Kulina bana, napisanu 29. kolovoza 1189. godine.<ref name="bibliograf.ru">"Исторические документы в Библиотеке Академии наук". Библиотечное дело. http://www.bibliograf.ru/materials/news/572/ Pristupljeno 7. 4. 2016  </ref>. Književni spomenici također sadrže epitafe na stećcima posvećenim temama života i smrti.

Osmansko razdoblje

"Krstjanska nauka za slavenske narode", naslovna strana knjige Matije Divkovića tiskana na bosančici u Veneciji, 1611. godine.

Nakon što je Osmansko Carstvo osvojilo Bosnu, u to vrijeme književnost je bila usredsređena uglavnom u lokalnim vjerskim zajednicama, a nastala je na arapskom, turskom, perzijskom i bosanskom jeziku. Također, u Travniku i Sarajevu sefardske zajednice su napisale židovske vjerske tekstove<ref name="Кrugоsvijеt">"Bosna i Hercegovinа". http://www.krugosvet.ru/enc/strany_mira/bosniya_i_gertsegovina.html?page=0,3  </ref> na hebrejskom i ladino jeziku. Također su zanimljive sefardske romanse i poslovice koje je vrijedno sakupljao kolekcionar David Kamkhi (1834-1920).<ref name="Hrvatska enciklopedija">"Književnost". Bosna i Hercegovina. Hrvatska enciklopedija. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8918#poglavlje12699 Pristupljeno 7. 4. 2016  </ref>.

U Bosni se tijekom 15. stoljeća počela razvijati i Alhamijado književnost pisana na bosanskom jeziku, pri čemu je korištena arapska abeceda. Franjevački Hrvati pisali su na hrvatskom jeziku, među kojima su istaknuti: Matija Divković, Ivan Bandulavić, Ivan Ančič<ref>"Jezik bošnjačke književnosti". camo.ch. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. 3. 2020. http://www.camo.ch/teme/prkosna-od-sna/historija-knjizevnosti-bih/jezik-bosnjacke-knjizevnosti/ Pristupljeno 7. 4. 2016  </ref> , Lovro Šitović, Filip Lastrić<ref name="Hrvatska enciklopedija">"Književnost". Bosna i Hercegovina. Hrvatska enciklopedija. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8918#poglavlje12699 Pristupljeno 7. 4. 2016  </ref> i drugi.

Na osmanskom turskom jeziku pisali su: Adni Mahmud-paša Anđelović, Derviš-paša Bajezidagić, Muhamed Nerkesija, Arif Hikmetbeg Rizvanbegović, Mula Mustafa Bašeskija i drugi. Broj raznih učenjaka i pisaca svih konfesionalnih grupa u Bosni iz ovog razdoblja kretao se između 130-200. Pisali su uglavnom na turskom, u manjoj mjeri na perzijskom i u rijetkim slučajevima, na arapskom jeziku.<ref>Hamdo Camo, Mirzet Hamzic (1999—2006). "Književnost turskog perioda". camo.ch. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. 3. 2020. http://www.camo.ch/teme/prkosna-od-sna/historija-knjizevnosti-bih/knjizevnost-turskog-perioda/ Pristupljeno 7. 4. 2016  </ref>

Austrougarsko razdoblje

Nakon Austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine osmanski utjecaj je opao, a pisci su se počeli upoznavati s dostignućima europske književnosti. Ideje ilirizma se ogledaju u razvoju djela hrvatskih franjevačkih pisaca (Ivana Franje Jukića, Grgo Martić, Martin Nedić), a romantizam se ogleda u djelima srpskih pisaca (Sima Milutinović-Sarajlija), dok su se Bošnjaci i dalje okretali vjerskim temama (Musa Ćazim Ćatić).<ref name="Hrvatska enciklopedija">"Književnost". Bosna i Hercegovina. Hrvatska enciklopedija. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8918#poglavlje12699 Pristupljeno 7. 4. 2016  </ref>

Godine 1850. Jovan Jukić počeo je sa izdavanjem prvog bosanskohercegovačkog književnog časopisa Bosanski prijatelj.<ref name="Кrugоsvijеt">"Bosna i Hercegovinа". http://www.krugosvet.ru/enc/strany_mira/bosniya_i_gertsegovina.html?page=0,3  </ref>

Među drugim značajnim piscima iz ovoga vremena ističu se: Aleksa Šantić, Jovan Dučić, Petar Kočić, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak i drugi.

Suvremena književnost

Datoteka:Meša Selimović.jpg
Meša Selimović
Ivo Andrić

U 20. stoljeću u bosanskohercegovačkoj književnosti preovladavao je realizam. Godine 1946. osnovano je Društvo pisaca Bosne i Hercegovine.<ref>Mile Stojić (17. 8. 1998). "PJESNICI PO GLAVAMA STANOVNIKA". DANI. https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/82/tekst182.htm Pristupljeno 2. 6. 2018  </ref> Istaknuti predstavnik bosanskog realizma je Branko Ćopić. Također, u to vrijeme počeo se razvijati društveno-kritički realizam (Novak Šimić, Hasan Kikić). Meša Selimović i Skender Kulenović stajali su na izvorima nove bošnjačke književnosti Bosne i Hercegovine.

Bosanskohercegovački književnik Ivo Andrić dobio je 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost. Ostali poznati suvremeni bosanskohercegovački pisci su: Mak Dizdar, Izet Sarajlić, Ćamil Sijarić, Dževad Karahasan, Ivan Lovrenović, Predrag Matvejević, Semezdin Mehmedinović, Miljenko Jergović, Abdulah Sidran, Zaim Topčić, Zlatko Topčić i drugi.<ref>"About Bosnia. Literature". The Bosnian Institute. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. 9. 2017. http://www.bosnia.org.uk/bosnia/literature.cfm Pristupljeno 2. 6. 2018  </ref>

Folklor

Bosanskohercegovački folklor zastupljen je uglavnom preko usmene tradicije. Postoje i kratki oblici ove vrste pjesničkog izraza (zagonetke, poslovice) i voluminozni epski radovi. Pored epa, pjesnički folklor predstavljen je lirskim pjesmama i baladama. U prozi postoje priče o smiješnim događajima, životinjama, bajke, anegdote, kao i legende i tradicije.<ref name="Maglajlić">Munib Maglajlić. "Skica bošnjačke književnosti". camo.ch. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. 3. 2020. http://www.camo.ch/teme/prkosna-od-sna/historija-knjizevnosti-bih/skica-bosnjacke-knjizevnosti/ Pristupljeno 20. 4. 2016  </ref>

Lirske pjesme

Posebno mjesto u žanru lirske pjesme Bosne i Hercegovine zauzima sevdalinka (ljubavna pjesma, od arapske riječi sevda - ljubav, strast), koja je nastala pod utjecajem orijentalne kulture, koja je u Bosnu došla nakon osvajanja Osmanskog Carstva. U sevdalinki se orijentalni motivi preklapaju sa slavenskim tradicijama, pa je kao rezultat dobiven nezavisni žanr. Pored sevdalinke, vrlo su rasprostranjene i svadbene pjesme, uspavanke i komične pjesme.

Romanse i balade

Tematski se balade o Bosni i Hercegovini mogu podijeliti u šest grupa: o nesretnoj djevojci, smrti razdvojenih ljubavnika, nesrećnim mladencima, nesrećnim supružnicima, ožalošćenim roditeljima i raznim sukobima u porodici. Pjesme o smrti braće Morići, o smrti osuđenog Ibrahim-bega, o smrti Hifzi-bega Dumišića također su stekle široku popularnost. Najpoznatija bosanska i južnoslavenska balada je Hasanaginica.

Epske pjesme

Poštanska marka Albanije sa likom Alije Đerzeleza.

Najpoznatiji epski junak u Srednjoj Bosni je Alija Đerzelez, a o njemu i njegovim podvizima pisano je više nego o bilo kojim drugim junacima. Jedini je bosanski junak koji je stoljećima spavao kako bi se probudio u najtežem trenutku za svoju otadžbinu i došao u pomoć svojoj domovini.

Poznat je i takav heroj kao što je Budalina Tale (Budalina iz bosanskog jezika - budala) čija se slika protivi bajkovitom izgledu klasičnog epskog junaka: on također ima razbarušenu odjeću i bez posebnog je oružja, a nije obdaren i drugim magičnim svojstvima, dok je njegova slika mnogo bliža slici jednostavne osobe. Također, Tale je šaljivdžija i veseljaa, a može sebi priuštiti da kaže nešto što je obično zabranjeno ili nije prihvaćeno. Od ostalih junaka epske pjesme u Bosni i Hercegovini također vrijedi spomenuti Muju Hrnjicu.

Poznati istraživači i sakupljači bosanskog epa bili su Friedrich Salomon Krauss i Luka Marjanović, kao i Gerhard Gesemann, Milman Parry, Alois Schmaus i Đenana Buturović.

Usmena proza

Islam i islamska književnost imali su ozbiljan utjecaj na usmenu prozu Bosne i Hercegovine, a posebno po pitanju prepoznatljivih tema i motiva: naprimjer, poznati orijentalni junak Nasredin hodža čvrsto je zauzeo svoje mjesto u bosanskim narativima. Bosanska usmena proza, međutim, nije dovoljno proučena, a istraživanja u ovom području su još u toku. Među poznatim sakupljačima i istraživačima su Nikola Tordinac, Kamilo Blagaić, Vuk Vrčević i Alija Nametak.

Izvori

<references group=""></references>

Vanjske povezice