Istrijanstvo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 469654 od 6. travanj 2022. u 04:16 koju je unio Suradnik01 (razgovor | doprinosi) (inačica prije zahvata onih koji skrivaju prave namjere)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Istrijanstvo je naziv za regionalni identitet razvijen kod dijela građana Istre, uglavnom njenog hrvatskog dijela.

Istrani i Istrijani

Standardni naziv u hrvatskom jeziku za stanovnike Istre jest Istrani. Stanovnici Istre u većini slučajeva koriste naziv Istrijani, temeljen na talijanskom Istriani. Izraz Istrijani se ponekad koristi i izvan Istre, no u tom slučaju može imati političke konotacije, jer se time naglašava regionalni identitet, a ne samo mjesto stanovanja, kao što je slučaj kod izraza Istrani.

Uporaba pojma dobila je političku konotaciju početkom 1990-ih. Promjene virtualnog identiteta, rezultira pogodbenom identifikacijom koju je Nevio Šetić iskazao riječima "Mi jesmo Istrijani, ali ako se u političkom smislu time manipulira, onda to nismo." Šetić ističe da je u 1990-ima istrijanstvo "oživljeno kao nacionalna ili nadnacionalna, a ne zavičajna kategorija" kao "posljedica antihrvatske politike i sustavnog potiskivanja nacionalnog osjećaja među Hrvatima Istre za fašizma i komunizma", "supstitucija je za hrvatstvo". IDS kritizira zbog upotrebe tog pojma jer "IDS-ova politička konstanta, koja nije u suglasju s političkim trenutkom, a ni s temeljnim hrvatskim nacionalnim interesima. (...) Tu se vide sva neozbiljnost i avanturizam IDS-ove politike, koja samo kažnjava ovaj prostor...". Branimir Crljenko kazuje da "[p]oziv na istrijanstvo kao nacionalnu identifikaciju, poziv je na razaranje hrvatskog etničkog tkiva Istre. ... Nakon grubih nasrtaja što su ih na egzistencijalne supstance hrvatskog etniciteta u Istri s jednakim kobnim posljedicama počinila oba totalitarna sustava a (sic) našeg stoljeća: i fašizma i komunizma, devedesete godine našeg stoljeća dovode na istarsku političku scenu istrijanstvo kao treći antikroatistički nasrtaj na toliko puta u povijesti osporavan i potiskivan hrvatski jezični, kulturni i opće nacionalni identitet Istrana. Vladimir Šeks i Marino Golob ne štede istrijanstvo, Josip Šestan upozorava na paktiranje s vragom, a pazinski HSP-ovci nazivaju "Dio IDS-ova vodstva, komunjare odgojene u bizantsko-marksističkom duhu..." i naziva ih "najveća su nesreća koja se Istri mogla dogoditi. Njihovo djelovanje, vođenje i obmanjivanje IDS-a i istarske javnosti ide u smjeru destabilizacije Hrvatske u Istri, a krajnji je cilj da se prolije krv, rat između Istrana i ‘Istrokana’, a sve u jednom interesu, interesu srbočetnika i tršćanskih fašista". Dušan Tumpić tvrdi "Istrijanstvo forsiraju istarski Hrvati koji su izdali svoju narodnost."

Predsjednik Franjo Tuđman ratnih je godina upozoravao na autonomaško-talijanaške podvale s "posebnom nacijom" i razvojčivanjem Istre da bi Istru "porobili fašisti i iredentisti".[1]

Kritike

IDS, regionalizam i istrijanstvo

IDS je od svojeg osnutka 1990. godine zagovarao regionalizam. S obzirom da je to bilo vrijeme buđenja hrvatskog nacionalizma, mnogi hrvatski političari iz drugih stranaka su IDS-ovcima zamjerali manjak hrvatstva u njihovom političkom programu, gdje se Hrvatska spominjala kao labava federacija.[2] Prema svjedočenjima povjesničara Ljubomira Antića, koji je u tom periodu bio član Gotovčevog HSLS-a, postojalo je nepovjerenje prema IDS-u. U HSLS-u su odbacili svaku suradnju s njima ukoliko ne "pohrvate" program, a Vlado Gotovac je čak zahtijevao da ih se napada, jer je smatrao sa jedna takva stranka ne bi smjela biti politička stranka bez hrvatskog predznaka. Drugi HSLS-ov lider, Dražen Budiša smatrao je da "IDS-u ne treba pridavati veliku pažnju jer tko zna koga uopće predstavljaju i tko će tamo doći u prvi plan".[2]

IDS-u se zamjera i pozivanje na Istarski pokrajinski sabor u Poreču iz doba Austro-Ugarske, gdje se hrvatskim, zbog pritiska Talijana, nije smjelo govoriti, iako je zakonom to bilo osigurano, što je posebno isticao Zvane Črnja.[3]

Početkom 2009. godine, na posljednjem saboru Kluba mladih IDS-a, tadašnji predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić najavio da će nakon ulaska Hrvatske u EU Istra zatražiti autonomiju,[4] što se do danas (2024.) nije dogodilo.

Optužbe za iredentizam i negativan odnos prema hrvatstvu

O opasnostima regionalnog izjašnjavanja je upravni odbor Čakavskog sabora upozoravao još uoči popisa stanovništva 1971. godine u svojoj Izjavi Čakavskog sabora protiv regionalnog izjašnjavanja od 30. siječnja 1971. godine, naglasivši da regionalno izjašnjavanje "dopušta mogućnost da se u statistici krivo interpretira etnogenetička sinteza hrvatskog naroda" i da ono "stimuliraju pojavu zastarjelih autonomaško-separatističkih ideja koje se protive naprednim integracionim tokovima života".

Mladež IDS-a je 2. travnja 2011. u Puli organizirala okrugli stol na temu "Što znači biti Istrijan?". Troje od četvero pozvanih gostiju (Sandi Blagonić, Ernie Gigante Dešković i Ivan Pauletta) se, prema mišljenju kritičara Ninoslava Mogorovića,[5] iskazalo retorikom koja je bila govor mržnje prema svemu hrvatskom. Ivan Pauletta je na skupu navodno izjavio[5] da se "zalaže za odvajanje Istre od RH", što je politička aktivnost zabranjena ustavom RH.

Odnos prema talijanskom iredentizmu

IDS-u, koji priče istrijanstvo, se zamjera preblagi odnos prema talijanskoj iredenti. Godine 1995. je pod patronatom IDS-a organiziran Prvi kongres Istrijana u Puli, na kojem su ugostili talijanske iredentiste, među ostalim talijanskog senatora Lucia Totha, poznatom po anti-hrvatskim stavovima.[6] Drugi talijanski iredentist, parlamentarni zastupnik Roberto Menia, koji tvrdi da su Istra, Rijeka i Dalmacija nepravedno oduzeti Italiji i kako će jednoga dana biti vraćeni njihovoj zemlji, također je posjetio Hrvatsku, što je prošlo bez reakcija IDS-a.[6]

Povezani članci

Izvori

  1. ↑ Problemi sjevernog Jadrana 11 (2011) Blagonić, Sandi; Istrijani vs. Istrani: dihotomizacija nominalnih i virtualnih identiteta u procesu političke mobilizacije periferije, str. 119-123
  2. ↑ 2,0 2,1 Vijenac br.414/2010. Ljubomir Antić: Porođajne muke hrvatskog višestranačja, Dnevne bilješke Ljubomira Antića (siječanj 1990.), 14. siječnja 2010.
  3. ↑ Vijenac Josip Bratulić: Kultura je dio politike, 26. ožujka 2009.
  4. ↑ HKV Davor Dijanović: O autonomašenju, 17. ožujka 2009.
  5. ↑ 5,0 5,1 HKV Ninoslav Mogorović: Govor mržnje prema hrvatskom narodu u Istri, 6. travnja 2011.
  6. ↑ 6,0 6,1 Dalje Armando Černjul Kajin protiv Thompsona, a šuti o neofašistima, 4. kolovoza 2008.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Istrijanstvo&oldid=469654"