Operacija Sana '95.: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 72 sati)
 
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 5: Redak 5:
|slika        = Map 51 - Western Bosnia - September-October 1995.jpg
|slika        = Map 51 - Western Bosnia - September-October 1995.jpg
|opis slike  = Karta borbi u zapadnoj Bosni u rujnu i listopadu 1995.; područje operacije Sana 95 prikazano je zeleno
|opis slike  = Karta borbi u zapadnoj Bosni u rujnu i listopadu 1995.; područje operacije Sana 95 prikazano je zeleno
|vrijeme      = 13. rujna – 13. listopada 1995.
|vrijeme      = [[13. rujna]] – [[13. listopada]] [[1995.]]
|mjesto      = zapadna [[Bosna i Hercegovina]]
|mjesto      = zapadna [[Bosna i Hercegovina]]
|teritorij    = ARBiH je zauzela [[Bosanska Krupa|Bosansku Krupu]], [[Bosanski Petrovac]], [[Ključ (BiH)|Ključ]] i [[Sanski Most]]
|teritorij    = ARBiH je zauzela [[Bosanska Krupa|Bosansku Krupu]], [[Bosanski Petrovac]], [[Ključ (BiH)|Ključ]] i [[Sanski Most]]

Posljednja izmjena od 20. ožujak 2026. u 18:04


Operacija Sana 95
sukob: Rat u Bosni i Hercegovini
Map 51 - Western Bosnia - September-October 1995.jpg
Karta borbi u zapadnoj Bosni u rujnu i listopadu 1995.; područje operacije Sana 95 prikazano je zeleno
Vrijeme 13. rujna – 13. listopada 1995.
Mjesto zapadna Bosna i Hercegovina
Ishod pobjeda ARBiH
  • snage bosanskih Srba prisiljene na povlačenje
  • Prijedor je doveden u domet topništva
  • otvoren put pregovorima koji su doveli do Daytonskoga sporazuma
Teritorijalne promjene ARBiH je zauzela Bosansku Krupu, Bosanski Petrovac, Ključ i Sanski Most
Sukobljene strane
Republika Bosna i Hercegovina Republika Bosna i Hercegovina Datoteka:Flag of Republika Srpska.svg Republika Srpska
Zapovjednici
Atif Dudaković
Mehmed Alagić 		Ratko Mladić
Radivoje Tomanić
Arkan
Postrojbe
Armija Republike Bosne i Hercegovine Vojska Republike Srpske
Jačina
15.000 u početku
oko 25.000 na vrhuncu 		8000 u početku
24.000 na vrhuncu
Gubitci
178 poginulih
588 ranjenih
41 zarobljen[1] 		900 poginulih
više od 1000 ranjenih[1]
30.000 – 50.000 raseljenih srpskih civila[2]
100 – 120 ubijenih srpskih civila[3]

Operacija Sana bila je završna ofenziva Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) u zapadnoj Bosni i Hercegovini i jedna od posljednjih velikih bitaka rata u Bosni i Hercegovini. Pokrenuta je 13. rujna 1995. s bihaćkoga područja protiv Vojske Republike Srpske (VRS), a glavni su pravci napada vodili prema Bosanskom Petrovcu, Sanskom Mostu i Bosanskoj Krupi. Istodobno su Hrvatska vojska (HV) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) jugoistočnije vodili operaciju Maestral 2.

Nakon početnoga napredovanja od približno 70 km pojačanja VRS-a uspjela su zaustaviti ARBiH pred Sanskim Mostom i Bosanskim Novim, a zatim su u protunapadu vratila dio izgubljenoga područja. Kada je položaj dijela 5. korpusa ARBiH oko Ključa postao osobito težak, ARBiH je zatražila pomoć HV-a.

HV i HVO potom su pokrenuli operaciju Južni potez, čime je oslabljen pritisak VRS-a na Ključ i omogućeno 5. korpusu, ojačanomu 7. korpusom, da nastavi napredovanje i 12. listopada zauzme Sanski Most. Do tada je u cijeloj državi trebao stupiti na snagu opći prekid vatre. Borbe su ipak potrajale još osam dana bez znatnijih promjena crte bojišta. Rat je idućega mjeseca okončan pregovorima i prihvaćanjem Daytonskoga sporazuma.

Operacija je započela tijekom NATO-ve zračne kampanje protiv VRS-a pod kodnim nazivom Operacija Namjerna sila, usmjerene protiv protuzračne obrane, topništva i skladišta bosanskih Srba, najprije na području Sarajeva, a potom i drugdje u zemlji. Operacija Sana, sa suvremenim ofenzivama HV-a i HVO-a, potaknula je rasprave među vojnim analitičarima o tome jesu li kopnene ofenzive ili NATO-ovi zračni udari imali presudniju ulogu u završetku rata u Bosni i Hercegovini. Također se raspravljalo o tome u kojoj su mjeri napredovanje ARBiH, HVO-a i HV-a olakšali zračni udari, odnosno koliko su oni otežali djelovanje VRS-a.

Pozadina

Dok se Jugoslavenska narodna armija (JNA) povlačila iz Hrvatske nakon prihvaćanja i početka provedbe Vanceova plana, njezinih 55.000 časnika i vojnika rođenih u Bosni i Hercegovini prebačeno je u novu vojsku bosanskih Srba, koja je poslije preimenovana u Vojsku Republike Srpske (VRS). To je preustrojstvo uslijedilo nakon proglašenja Srpske Republike Bosne i Hercegovine 9. siječnja 1992., uoči referenduma o neovisnosti Bosne i Hercegovine održanoga 29. veljače i 1. ožujka 1992. Bosanski Srbi tom su se deklaracijom poslije služili kao jednim od obrazloženja za izbijanje rata.[4]

Bosanski Srbi počeli su 1. ožujka 1992. utvrđivati Sarajevo i druga područja. Sljedećega dana zabilježene su prve smrtne žrtve rata u Sarajevu i Doboju. Potkraj ožujka snage bosanskih Srba topništvom su granatirale Bosanski Brod, što je izazvalo prekograničnu intervenciju 108. brigade Hrvatske vojske.[5] Topništvo JNA počelo je 4. travnja 1992. granatirati Sarajevo.[6] Bilo je i drugih primjera izravne potpore JNA VRS-u, primjerice pri zauzimanju Zvornika početkom travnja 1992., kada je JNA pružala topničku potporu iz Srbije, djelujući preko Drine.[7] Istodobno je JNA na drugim dijelovima zemlje pokušavala smiriti stanje i organizirati pregovore.[8]

JNA i VRS u Bosni i Hercegovini suočili su se s Armijom Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) i Hrvatskim vijećem obrane (HVO), koji su odgovarali središnjoj vlasti pod pretežitim bošnjačkim vodstvom, odnosno vodstvu bosanskih Hrvata, kao i s HV-om, koji je povremeno podupirao operacije HVO-a.[5] Potkraj travnja VRS je mogla rasporediti 200.000 vojnika, stotine tenkova, oklopnih transportera i topničkih oruđa. HVO i Hrvatske obrambene snage (HOS) raspolagali su s približno 25.000 vojnika i manjim brojem teškoga naoružanja, dok je ARBiH bila znatno slabije pripremljena, s gotovo 100.000 vojnika, lakim pješačkim naoružanjem za manje od polovice pripadnika i praktično bez teškoga naoružanja.[9] Naoružavanje je dodatno otežavao embargo Ujedinjenih naroda na oružje uveden u rujnu 1991.[10] Do sredine svibnja 1992., kada su se postrojbe JNA koje nisu bile preustrojene u VRS povukle iz Bosne i Hercegovine u novoproglašenu Saveznu Republiku Jugoslaviju,[7] VRS je kontrolirala približno 60 posto Bosne i Hercegovine.[11] Do kraja godine taj je udio povećan na oko 70 posto teritorija države.[12]

Uvertira

Do 1995. ARBiH i HVO razvili su se u bolje organizirane snage koje su raspolagale razmjerno velikim brojem topničkih oruđa i dobrim obrambenim utvrdama. VRS nije bila sposobna probiti njihove obrambene položaje ni ondje gdje je primjenjivala ispravnu vojnu taktiku, primjerice u bici za Orašje u svibnju i lipnju 1995.[13] U kolovozu 1995., nakon sloma većine područja u Hrvatskoj pod nadzorom hrvatskih Srba tijekom operacije Oluja, HV je težište djelovanja prenijela u zapadnu Bosnu. Taj je pomak bio potaknut željom za stvaranjem sigurnosnoga pojasa uz hrvatsku granicu, učvršćivanjem položaja Hrvatske kao regionalne sile i nastojanjem da se rat u Bosni i Hercegovini okonča vojnim pritiskom. Vlasti Republike Bosne i Hercegovine pozdravile su takav razvoj jer je pridonosio njihovu cilju osiguranja zapadne Bosne i približavanja najvećemu gradu pod nadzorom bosanskih Srba, Banjoj Luci.[14]

Potkraj kolovoza 1995. NATO je pokrenuo zračnu kampanju protiv VRS-a pod kodnim nazivom Operacija Namjerna sila. Pokrenuta je kao odgovor na drugi pokolj na Markalama 28. kolovoza, koji je uslijedio nakon srebreničkoga pokolja.[15] Zračni udari počeli su 30. kolovoza i u početku su bili usmjereni protiv protuzračne obrane VRS-a te ciljeva u blizini Sarajeva. Kampanja je kratko obustavljena 1. rujna[16] te je potom proširena na topništvo i skladišta oko grada.[17] Bombardiranje je nastavljeno 5. rujna, a do 9. rujna prošireno je i na protuzračnu obranu VRS-a kraj Banje Luke, budući da je NATO gotovo iscrpio popis ciljeva u blizini Sarajeva. Dana 13. rujna bosanski Srbi prihvatili su zahtjev NATO-a za uspostavu zone isključenja oko Sarajeva i kampanja je prekinuta.[18]

Budući da je NATO uglavnom gađao ciljeve VRS-a oko Sarajeva, zapadna Bosna nakon Oluje ostala je razmjerno mirna, izuzmu li se ograničeni napadi VRS-a, HVO-a i ARBiH u blizini Bihaća, Drvara i Glamoča. U to su vrijeme HV, HVO i ARBiH pripremali zajedničku ofenzivu u toj regiji.[18] Dio ofenzive koji su vodili HV i HVO, pod kodnim nazivom operacija Maestral 2, pokrenut je 8. rujna radi zauzimanja Jajca, Šipova i Drvara,[19] dok je 7. korpus ARBiH napredovao na desnom krilu HV-a i HVO-a prema Uskoplju.[20] Sva četiri grada zauzeta su do 14. rujna, a 7. korpus počeo je znatan dio svojih snaga prebacivati 5. korpusu ARBiH na bihaćko područje.[21]

Raspored snaga

5. korpus ARBiH, kojim je zapovijedao Atif Dudaković, dobio je glavne zadaće operacije: zauzimanje Bosanske Krupe, Bosanskoga Petrovca, Ključa i Sanskoga Mosta. Dudaković je svojih osam brigada podijelio u dvije operativne skupine.[19] Operativnom skupinom Jug, koju su činile 501. brdska, 502. brdska, 510. oslobodilačka i 517. laka brigada, ojačane dijelovima 5. bataljuna vojne policije, zapovijedao je osobno Dudaković.[22] Operativnom skupinom Sjever, sastavljenom od 503. brdske, 505. brdske, 506. oslobodilačke i 511. brdske brigade, zapovijedao je njegov načelnik stožera Mirsad Selmanović.[23] Na početku operacije topništvo HV-a pružalo je vatrenu potporu operativnoj skupini Jug.[20]

2. krajiški korpus, kojim je zapovijedao general-bojnik Radivoje Tomanić, i 30. pješačka divizija 1. krajiškoga korpusa, kojom je zapovijedao general-bojnik Momir Zec, bile su glavne postrojbe VRS-a na tome području. Tomanić, koji je stožer uspostavio u Drvaru, bio je glavni zapovjednik u zapadnoj Bosni. Tomanić i Zec raspolagali su s približno 22.000 vojnika. Budući da su morali braniti bojište i od ARBiH i od združenih snaga HV-a i HVO-a, prema 5. korpusu mogli su usmjeriti samo oko 8.000 vojnika. Oni su bili raspoređeni u šest pješačkih ili lakih pješačkih brigada na Grabežu te u okolici Bosanske Krupe i Otoke.[19]

Tijek operacije

Datoteka:Map 51 - Western Bosnia - September-October 1995.jpg
Karta borbi u zapadnoj Bosni u rujnu i listopadu 1995.

Početna faza

ARBiH je 13. rujna pokrenula napredovanje pod kodnim nazivom Sana 95 iz bihaćkoga područja prema Sani. Početno je napredovanje provela operativna skupina Jug, a glavni je udar izvela 502. brdska brigada protiv položaja VRS-a na Grabežu južno od grada. Kada je obrana VRS-a počela popuštati pod kopnenim napadom i topničkom potporom HV-a, snage VRS-a počele su se povlačiti prema jugu, prema Bosanskom Petrovcu, s civilima koji su napuštali područje. ARBiH je slijedila odstupajućega protivnika te je sljedećega dana zauzela Kulen Vakuf, a 15. rujna i Bosanski Petrovac. Istoga dana ARBiH se povezala s HV-om približno 12 km jugoistočno od Bosanskoga Petrovca. HV je u sklopu operacije Maestral 2 već bio zauzeo Drvar i stigao do prijevoja Oštrelj.[20] Obje su strane pritom nakratko zamijenile jedna drugu za VRS, što je dovelo do slučaja prijateljske vatre.[25]

Iako je lijevi bok izbočine koju je stvorilo napredovanje ARBiH bio ranjiv, VRS nije mogla iskoristiti tu priliku jer na tom području nije raspolagala pričuvama. Proširivanje izbočine počelo je 15. rujna, kada je operativna skupina Sjever napala Bosansku Krupu i Otoku, s težištem na djelovanju 503., 505. i 517. brigade. Istodobno se operativna skupina Jug pregrupirala u Bosanskom Petrovcu u očekivanju pojačanja iz 7. korpusa. Tada je ustrojena nova operativna skupina Središte, koju su činile 502., 505., 506. i 517. brigada, prethodno raspoređene u postojeće dvije skupine. 501. i 510. brigada iz sastava skupine Jug nastavile su napredovati i 17. rujna zauzele Ključ, nakon što su od početka operacije prešle oko 70 km. Istoga dana skupina Sjever zauzela je Bosansku Krupu i Otoku, a 510. brigada prebačena je u sastav skupine Središte.[20] Time je završena prva faza operacije Sana.[26]

Operativna skupina Središte zatim je napredovala prema Sanskom Mostu protiv 1. drvarske te 1., 2. i 3. drinske pješačke brigade, odnosno ostataka postrojbi VRS-a koje su se povukle iz Drvara na kraju operacije Maestral 2.[20] Skupina Sjever napredovala je prema Bosanskom Novom i Sanskom Mostu lijevim krilom skupine Središte, protiv 1. novogradske i 11. krupske brigade te dijelova nekadašnje drvarske posade. Operativna skupina Jug, kojoj su nakon izdvajanja većine postrojbi ostale samo 501. brigada i 17. krajiška brdska brigada prebačena iz 7. korpusa, dobila je zadaću zauzimanja Mrkonjić Grada na desnom krilu skupine Središte.[27]

Kad se ARBiH 18. i 19. rujna približila Bosanskom Novom i Sanskom Mostu, naišla je na dodatnih 14.000 vojnika Prijedorske operativne skupine 10 iz sastava 1. krajiškoga korpusa pod zapovjedništvom pukovnika Radmila Zeljaje, koje je podupiralo još 2.000 vojnika pristiglih iz Srbije. Među njima su bili Srpska dobrovoljačka garda (SDG),[27] pod vodstvom Željka Ražnatovića Arkana,[28] i srbijanske „crvene beretke”, odnosno postrojbe državne sigurnosti Savezne Republike Jugoslavije.[27] Dok se to događalo, HV je 18. rujna pokrenula operaciju Una, pokušavajući na više mjesta prijeći Unu u blizini Bosanske Dubice, Bosanske Kostajnice i Bosanskog Novoga, nasuprot hrvatskomu Dvoru. HV je uspjela uspostaviti nekoliko manjih mostobrana na desnoj obali rijeke, ali je operacija zbog velikih gubitaka izazvanih slabim planiranjem prekinuta nakon dva dana borbi.[29]

Protunapad VRS-a

Od 20. do 22. rujna 5. kozarska i 6. sanska brigada VRS-a uspjele su potisnuti operativnu skupinu Središte približno 6 km unatrag, dok su se dijelovi skupine Sjever morali povući s dijela prethodno osvojenoga prostora. Skupina Sjever ipak je uspjela nastaviti napredovanje prema Bosanskom Novom i Ljubiji unatoč snažnom otporu.[27] Dana 22. rujna Ratko Mladić prekinuo je liječenje u Beogradu i vratio se u Banju Luku kako bi izravnije preuzeo nadzor nad djelovanjem VRS-a. Sastanak vrhovnoga zapovjednog vrha VRS-a s Mladićem doveo je do zahtjeva za općom mobilizacijom, uspostave prijekih vojnih sudova na razini korpusa i zahtjeva da SDG napusti područje, premda su ih ranije pozvali dužnosnici Republike Srpske i za njihov dolazak dobili odobrenje Radovana Karadžića. Naposljetku je naređen protunapad s ciljem ponovnoga osvajanja izgubljenoga teritorija.[30]

Protunapad je počeo u noći s 23. na 24. rujna, kada su 65. zaštitni puk, 16. krajiška i 43. motorizirana brigada VRS-a, s pripadnicima SDG-a, napali operativnu skupinu Sjever. Borbe su potrajale šest dana i Mladić ih je osobno nadzirao. Snage VRS-a potisnule su ARBiH do Bosanske Krupe i Otoke, ali je napredovanje moralo biti zaustavljeno radi prebacivanja postrojbi u obranu Mrkonjić Grada. Do 1. listopada operativna skupina Jug uspjela je potisnuti 17. ključku brigadu VRS-a na samo 3 km od Mrkonjić Grada. Zato je 16. motorizirana brigada prebačena iz Bosanske Krupe prema Mrkonjić Gradu, pod zapovjedništvo operativne skupine 2 30. divizije, kojom je rukovodio pukovnik Milenko Lazić. Ta je skupina, uz potporu SDG-a, „crvenih beretki”, posebne brigade policije bosanskih Srba i barem jedne bojne 1. oklopne brigade, počela potiskivati operativnu skupinu Jug prema sjeveru, u smjeru Ključa. Skupina Jug u međuvremenu je kao jedino veće pojačanje dobila jednu samostalnu bojnu 7. korpusa. Pojačane 5. kozarska i 6. sanska pješačka brigada, ustrojene kao Prijedorska operativna skupina, kretale su se iz Sanskoga Mosta prema Ključu kako bi zatvorile kliješta oko postrojbi ARBiH. Do 3. listopada protunapad je dobio zamah i VRS se u samo tri dana probila na oko 1 km od Ključa, napredujući oko 17 km. Potom je 16. motorizirana brigada ponovno premještena, ovoga puta na planinu Ozren kod Doboja.[31]

Preostale snage VRS-a, pojačane 2. izviđačko-diverzantskim odredom 2. korpusa,[32] nastavile su napade na Ključ, ali su do 8. i 9. listopada ostvarile tek ograničen napredak, jer je operativna skupina Jug konačno dobila dodatna pojačanja iz 7. korpusa,[31] osobito 707. i 717. brigadu.[33] Kako je Ključ i dalje bio ozbiljno ugrožen, ARBiH je zatražila pomoć HV-a i HVO-a.[34]

Zauzimanje Sanskoga Mosta

HV i HVO pristali su pomoći ARBiH te su pokrenuli operaciju Južni potez kako bi rasteretili stanje kod Ključa. U toj su operaciji rasporedili 11.000 do 12.000 vojnika i od triju brigada VRS-a zauzeli Mrkonjić Grad, čime je smanjen pritisak na ARBiH u području Ključa. Potom su zauzeli i hidroelektranu Bočac, posljednji veći izvor električne energije koji je bosanskim Srbima preostao u zapadnoj Bosni i Hercegovini. Dana 11. listopada snage HV-a i HVO-a izbile su na Manjaču, oko 25 km južno od Banje Luke.[35]

Do 9. listopada 5. korpus ARBiH dobio je oko 10.000 vojnika pojačanja, među kojima su bili Gardijska brigada ARBiH,[36] 17. krajiška brdska, 717. brdska, 708. laka i 712. brdska brigada te 7. izviđačko-diverzantski bataljun.[37] Gardijska brigada upotrijebljena je za pojačanje operativne skupine Središte, koja je dobila i 501. brigadu iz sastava skupine Jug, dok su u sastavu skupine Jug sada bile i brigade ranije podčinjene 7. korpusu.[36]

Istoga dana 5. korpus pokrenuo je novi napad prema Sanskom Mostu, pri čemu su operativne skupine Središte i Jug trebale zauzeti grad. Napad, kojemu su na čelu bile 502. i 510. brigada, probio je obranu VRS-a koju su držale 15. bihaćka i 17. ključka brigada, prisilivši Zeljaju da svoje snage povuče u sam grad kako bi izbjegao opkoljavanje. Dana 10. listopada dijelovi 43. motorizirane i 11. dubičke brigade VRS-a neuspješno su pokušali zaustaviti napredovanje ARBiH na rubovima Sanskoga Mosta.[36] Nakon toga 502. brigada, Gardijska brigada i 5. bataljun vojne policije zauzeli su grad.[38]

Iako je opći prekid vatre za cijelu Bosnu i Hercegovinu trebao stupiti na snagu 12. listopada, operativna skupina Središte nastavila je napredovati sjeveroistočno od Sanskoga Mosta, sukobljavajući se s glavninom 43. motorizirane brigade VRS-a u nizu manjih borbi. Te borbe nisu do 20. listopada bitnije promijenile crtu bojišta, kada su se sukobi naposljetku utišali.[36]

Posljedice

Operacija Sana, s operacijom Maestral 2, bila je važna za pojačavanje pritiska na VRS u posljednjim tjednima rata u Bosni i Hercegovini.[36] Analiza Središnje obavještajne agencije (CIA), koja je uspoređivala učinke operacije Deliberate Force te operacija Sana i Maestral 2, zaključila je da NATO-ova kampanja nije oslabila borbenu sposobnost VRS-a onoliko koliko se isprva pretpostavljalo, jer zračni udari nisu primarno bili usmjereni na postrojbe na terenu, nego na zapovjednu infrastrukturu bosanskih Srba. Prema toj analizi, završne ofenzive HV-a, HVO-a i ARBiH nanijele su VRS-u najteže udarce.[39] U istoj je analizi ocijenjeno i da su upravo te ofenzive, više nego NATO-ovo bombardiranje, pridonijele tome da bosanski Srbi pristanu na pregovore i tako ubrzale završetak rata.[40] Robert C. Owen smatra, međutim, da HV, HVO i ARBiH ne bi napredovali tako brzo da NATO nije intervenirao i uskratio VRS-u dalekosežne komunikacije.[41]

Operacijama Sana i Južni potez uspostavljen je omjer nadzora nad teritorijem od 51 prema 49 posto između područja pod nadzorom ARBiH i HVO-a, s jedne strane, i VRS-a, s druge, kako je predviđala ranija inicijativa Kontaktne skupine. ARBiH, HVO i HV naposljetku su pristali poštovati prekid vatre od 12. listopada. Prema britanskom povjesničaru Marku Attili Hoareu, na to su pristali nakon snažna diplomatskoga pritiska Zapada i navodne prijetnje američkim zračnim udarima na ARBiH u slučaju kršenja primirja. Rat u Bosni i Hercegovini završen je kada su sve strane u studenome 1995. prihvatile Daytonski sporazum.[42]

Ofenziva je, prema raspoloživim podatcima, odnijela 178 poginulih, 588 ranjenih i 41 zarobljenoga pripadnika ARBiH. Gubitci bosanskih Srba procijenjeni su na 900 poginulih i više od 1000 ranjenih.[1] U rujnu i listopadu 1995. oko 6500 bošnjačkih i hrvatskih civila s područja Banje Luke i Prijedora protjerano je iz svojih domova od snaga bosanskih Srba.[43] Promjena nadzora nad terenom omogućila je i pristup dvjema masovnim grobnicama u blizini Sanskoga Mosta, za koje se vjerovalo da sadrže tijela oko 300 civila koje su snage bosanskih Srba ubile u travnju 1992.[44]

Operacija Sana, s gotovo istodobnom operacijom Maestral 2, izazvala je i velik izbjeglički val srpskoga stanovništva s područja koja je prije držala VRS. Bosanski srpski izvori spominju približno 40.000 izbjeglica u rujnu 1995., uključujući tadašnje stanovništvo Jajca, Šipova, Mrkonjić Grada i Uskoplja, koje je pobjeglo ili bilo evakuirano.[45] Glasnogovornik UN-a u Sarajevu tada je broj izbjeglica procijenio na oko 20.000.[46] Borbe u listopadu izazvale su daljnji odlazak 30.000 do 40.000 ljudi iz Sanskoga Mosta te još oko 10.000 iz Mrkonjić Grada i okolice.[47]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Ramet 2006, str. 465.
  2. ↑
    • Parametar last nije dopušten u klasi news
    • Parametar date nije dopušten u klasi news
    • Parametar author nije dopušten u klasi news
    • Parametar newspaper nije dopušten u klasi news
    • Parametar title nije dopušten u klasi news
    • Parametar first nije dopušten u klasi news
    • Parametar url nije dopušten u klasi news
    • Parametar type nije dopušten u klasi news
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi news
  3. ↑
    • Parametar last nije dopušten u klasi news
    • Parametar date nije dopušten u klasi news
    • Parametar author nije dopušten u klasi news
    • Parametar newspaper nije dopušten u klasi news
    • Parametar title nije dopušten u klasi news
    • Parametar first nije dopušten u klasi news
    • Parametar url nije dopušten u klasi news
    • Parametar type nije dopušten u klasi news
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi news
  4. ↑ Ramet 2006, str. 382.
  5. ↑ 5,0 5,1 Ramet 2006, str. 427.
  6. ↑ Ramet 2006, str. 428.
  7. ↑ 7,0 7,1 CIA 2002, str. 137.
  8. ↑ CIA 2002, str. 136.
  9. ↑ CIA 2002, str. 143–144.
  10. ↑
    • Parametar last nije dopušten u klasi news
    • Parametar date nije dopušten u klasi news
    • Parametar author nije dopušten u klasi news
    • Parametar newspaper nije dopušten u klasi news
    • Parametar title nije dopušten u klasi news
    • Parametar first nije dopušten u klasi news
    • Parametar url nije dopušten u klasi news
    • Parametar type nije dopušten u klasi news
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi news
  11. ↑
    • Parametar last nije dopušten u klasi news
    • Parametar date nije dopušten u klasi news
    • Parametar author nije dopušten u klasi news
    • Parametar newspaper nije dopušten u klasi news
    • Parametar title nije dopušten u klasi news
    • Parametar first nije dopušten u klasi news
    • Parametar url nije dopušten u klasi news
    • Parametar type nije dopušten u klasi news
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi news
  12. ↑ Ramet 1995, str. 407–408.
  13. ↑ CIA 2002, str. 299.
  14. ↑ CIA 2002, str. 376–377.
  15. ↑ CIA 2002, str. 377.
  16. ↑ CIA 2002, str. 378.
  17. ↑ Ripley 1999, str. 133.
  18. ↑ 18,0 18,1 CIA 2002, str. 379.
  19. ↑ 19,0 19,1 19,2 CIA 2002, str. 380.
  20. ↑ 20,0 20,1 20,2 20,3 20,4 20,5 CIA 2002, str. 382.
  21. ↑ CIA 2002, str. 381–382.
  22. ↑ 22,0 22,1 CIA 2002, p. 418, n. 646.
  23. ↑ 23,0 23,1 CIA 2002, p. 418, n. 647.
  24. ↑ CIA 2002, p. 418, n. 650.
  25. ↑ CIA 2002, p. 420, n. 696.
  26. ↑ CIA 2002, p. 420, n. 699.
  27. ↑ 27,0 27,1 27,2 27,3 CIA 2002, str. 383.
  28. ↑ CIA 2002, p. 420, n. 703.
  29. ↑ CIA 2002, str. 383–384.
  30. ↑ Milutinović 1997, str. 0.
  31. ↑ 31,0 31,1 CIA 2002, str. 389.
  32. ↑ CIA 2002, p. 424, n. 803.
  33. ↑ CIA 2002, p. 424, n. 802.
  34. ↑ CIA 2002, str. 390.
  35. ↑ CIA 2002, str. 390–391.
  36. ↑ 36,0 36,1 36,2 36,3 36,4 CIA 2002, str. 391.
  37. ↑ CIA 2002, p. 425, n. 811.
  38. ↑ CIA 2002, p. 425, n. 814.
  39. ↑ CIA 2002, str. 395.
  40. ↑ CIA 2002, str. 396.
  41. ↑ Owen 2010, str. 219.
  42. ↑ Hoare 2010, str. 132.
  43. ↑
    • Parametar last nije dopušten u klasi news
    • Parametar date nije dopušten u klasi news
    • Parametar author nije dopušten u klasi news
    • Parametar newspaper nije dopušten u klasi news
    • Parametar title nije dopušten u klasi news
    • Parametar first nije dopušten u klasi news
    • Parametar url nije dopušten u klasi news
    • Parametar type nije dopušten u klasi news
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi news
  44. ↑
    • Parametar type nije dopušten u klasi news
    • Parametar title nije dopušten u klasi news
    • Parametar date nije dopušten u klasi news
    • Parametar url nije dopušten u klasi news
    • Parametar newspaper nije dopušten u klasi news
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi news
  45. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  46. ↑
    • Parametar last nije dopušten u klasi news
    • Parametar date nije dopušten u klasi news
    • Parametar author nije dopušten u klasi news
    • Parametar newspaper nije dopušten u klasi news
    • Parametar title nije dopušten u klasi news
    • Parametar first nije dopušten u klasi news
    • Parametar url nije dopušten u klasi news
    • Parametar type nije dopušten u klasi news
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi news
  47. ↑ Pomfret 1995, str. 0.

Literatura

• Nepoznat parametar: ref
• Nepoznat parametar: editor-last
• Nepoznat parametar: ref
• Nepoznat parametar: editor-first
• Parametar chapter nije dopušten u klasi book
  • • Nepoznat parametar: ref
    • Parametar type nije dopušten u klasi news
    • Parametar date nije dopušten u klasi news
    • Parametar author nije dopušten u klasi news
    • Parametar first nije dopušten u klasi news
    • Parametar newspaper nije dopušten u klasi news
    • Parametar last nije dopušten u klasi news
    • Parametar url nije dopušten u klasi news
    • Parametar language nije dopušten u klasi news
    • Parametar title nije dopušten u klasi news
• Nepoznat parametar: ref
  • • Nepoznat parametar: ref
    • Parametar last nije dopušten u klasi news
    • Parametar date nije dopušten u klasi news
    • Parametar author nije dopušten u klasi news
    • Parametar newspaper nije dopušten u klasi news
    • Parametar first nije dopušten u klasi news
    • Parametar url nije dopušten u klasi news
    • Parametar type nije dopušten u klasi news
    • Parametar title nije dopušten u klasi news
• Nepoznat parametar: ref
• Nepoznat parametar: ref
• Nepoznat parametar: ref

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Operacija_Sana_%2795.&oldid=730509"