Operacija Namjerna sila

PREUSMJERI Predložak:Infookvir oružani sukob

Operacija Namjerna sila (eng. Operation Deliberate Force) bila je zračna kampanja NATO saveza s ciljem onesposobljavanja vojnog arsenala bosanskih Srba u ratu u Bosni i Hercegovini.

U operaciji koja je trajala od 30. kolovoza do 14. rujna 1995., sudjelovalo je osam savezničkih država, obavljeno je 3515 letova i izbačeno je 1026 bombi.^[1]

Tijek operacije

Povod

Operaciju je započeo NATO savez kao odgovor na tešku situaciju u BiH.^[1] Iako je planirana i službeno odobrena od strane Vijeća NATO-a još u srpnju 1995., operacija je pokrenuta kao izravni odgovor na drugi slučaj masakra na sarajevskoj tržnici Markale, 28. kolovoza 1995. jer je bilo utvđeno da je mina koja je u Sarajevu ubila 37 ljudi došla sa srpskih položaja oko grada.

Bombardiranja

Bombardiranje ciljeva oko Pala

Prve napade izveli su američki F/A-18C Horneti i EA-6B Prowleri s laserskim navođenim bombama i AGM-88 HARM projektilima.^[2] Cilj im je bio onesposobljavanje srpskih radarskih i protuzračnih položaja kako bi otvorili put drugim savezničkim zrakoplovima. Istovremeno su ih podržavali EF-111A Raveni blokirajući komunikaciju i radare.^[2]

Uslijedili su napadi na srpska vojna skladišta, vojarne i artiljerijske položaje u više valova. Isti dan NATO snage doživljavaju svoj prvi i jedini gubitak tijekom operacije. Kod naselja Pale pomoću LPRS-a oboren je francuski Mirage 2000. Dva člana posade ubrzo su zarobljeni i držani u zatočeništvu do prosinca.^[2]

31. kolovoza 1995. UNPROFOR zahtjeva privremeno obustavljanje operacije kako bi utvrdili jesu li Srbi spremni na pregovore.^[1]^[2] Za to vrijeme zrakoplovi nadlijeću pogođena područja i izviđaju nastalu štetu.

Nakon što su se pregovori pokazali neuspješnima, NATO 5. rujna u 10.00 nastavlja s bombardiranjem.^[1] Dok 9. rujna saveznički zrakoplovi napadaju položaje oko Banje Luke i Tuzle, već više dana traju pokušaji lociranja i spašavanja oborenih francuskih pilota.

14. rujna operacija je ponovno zaustavljena. Razlog tomu bio je Mladićev pristanak na otvaranje sarajevskog aerodroma, uklanjanje teškog naoružanja oko grada itd.^[2]

20. rujna general Bernard Janvier i admiral Rupert Smith u Sarajevu objavljuju da je operacija ostvarila svoje ciljeve i da je daljne djelovanje nepotrebno.^[2]

Angažirane snage (NATO)

Izvori podataka:^[1]

Država	Letovi	Postotak (%)	Zrakoplovi
Francuska	284	8,1%	Mirage F-1, SEPECAT Jaguar, Mirage 2000, Super Etendard, E-3F, C-135, Puma
Njemačka	59	1,7%	Tornado
Italija	35	1,0%	Tornado, AMX, Boeing 707, C-130, G-222 ,E-3
Nizozemska	198	5,6%	F-16
Španjolska	12	3,4%	EF-18A, KC-130, CASA 212
Turska	78	2,2%	F-16
Ujedinjeno Kraljevstvo	326	9,3%	GR-7, FMK-3, L-1011, FA-2, E-3D
Sjedinjene Američke Države	2318	65,9%	A-10, F-15E, F/A-18, F-16, EA-6B, EC-130E, EC-130H, AC-130, KC-135, KC-10, MH-53, MC-130, EF-111A
NATO	96	2,7%	E3A
Ukupno	3515	100%	-

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 "Operation Deliberate Force" (engl.). http://www.afsouth.nato.int/factsheets/DeliberateForceFactSheet.htm Afsouth.nato.int (30.3.2010.)
↑ ^2,0 ^2,1 ^2,2 ^2,3 ^2,4 ^2,5 Ripley (1996), str. 92

Literatura

Tim Ripley, "Air war Bosnia - UN and NATO airpower", Airlife, (1996), ISBN 1-85310-814-6

[fact-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 "Operation Deliberate Force" (engl.). http://www.afsouth.nato.int/factsheets/DeliberateForceFactSheet.htm Afsouth.nato.int (30.3.2010.)

[rip92-2] 2,0 ^2,1 ^2,2 ^2,3 ^2,4 ^2,5 Ripley (1996), str. 92

[1]

[2]