Daurija: razlika između inačica
m Zamjena teksta - '{{UNESCO-svjetska baština' u '{{UNESCO – svjetska baština' |
m Zamjena teksta - '{{ru}}' u '{{rus oznaka}}' |
||
| Redak 21: | Redak 21: | ||
[[Slika:CEM-44-La-Chine-la-Tartarie-Chinoise-et-le-Thibet-1734-Amur-2572.jpg|mini|lijevo|<center>Daurija (''Tagour'') smještena između rijeka [[Nonni]] i [[Amur]] na francuskoj karti iz 1734 . ''[[Albazin|Yaxa]]'' je bio Daurski grad prije njegova pada pod [[Jarofej Kabarov|Kabarov]]im ruskim osvajačima 1651.]] | [[Slika:CEM-44-La-Chine-la-Tartarie-Chinoise-et-le-Thibet-1734-Amur-2572.jpg|mini|lijevo|<center>Daurija (''Tagour'') smještena između rijeka [[Nonni]] i [[Amur]] na francuskoj karti iz 1734 . ''[[Albazin|Yaxa]]'' je bio Daurski grad prije njegova pada pod [[Jarofej Kabarov|Kabarov]]im ruskim osvajačima 1651.]] | ||
==Povijest== | ==Povijest== | ||
Kitanskog podrijetla, Dauri su bili nomadski jahači koji su u 17. stoljeću obitavali uz rijeku [[Šilka]] do spajanja s rijekom [[Argun (azijska rijeka)|Argun]], čime nastaje gornji [[Amur]]. To golemo područje od oko 1.000 km² je postalo poznato kao Daurija. Sredinom 17. st. potpali su pod vlast [[Mandžurci|mandžurijske]] [[kina|kineske]] [[Dinastija Qing|dinastije Qing]] koja je skršila otpor [[Evenki]]-Daurskog saveza 1640. god. No, već početkom 1650-ih ruski poduzetnik [[Jarofej Kabarov]] vodio je kozačke konjanike u osvajački pohod u ovom području. Zbog kozačkih racija Dauri su se većinom odselili na obale rijeke [[Nen (rijeka)|Nen]] u kineskoj Unutarnjoj Mongoliji, gdje i danas živi njihov veliki broj. U Dauriji, grad Yaxa je postao rusko središte Albazin, kojega su Kinezi ponovno osvojili tek 1680-ih<ref>Vadim Turayev, O karakteru omaški u objavljenim dokumentima ruskih istraživača iz 17. stoljeća ''([http://zab.chita.ru/archiv.php?gurnal=12&article=252 О ХАРАКТЕРЕ КУПЮР В ПУБЛИКАЦИЯХ ДОКУМЕНТОВ РУССКИХ ЗЕМЛЕПРОХОДЦЕВ XVII] {{Webarchive|url=https://archive.is/20041230211733/http://zab.chita.ru/archiv.php?gurnal=12&article=252 |date=30. prosinca 2004. }})'' {{ | Kitanskog podrijetla, Dauri su bili nomadski jahači koji su u 17. stoljeću obitavali uz rijeku [[Šilka]] do spajanja s rijekom [[Argun (azijska rijeka)|Argun]], čime nastaje gornji [[Amur]]. To golemo područje od oko 1.000 km² je postalo poznato kao Daurija. Sredinom 17. st. potpali su pod vlast [[Mandžurci|mandžurijske]] [[kina|kineske]] [[Dinastija Qing|dinastije Qing]] koja je skršila otpor [[Evenki]]-Daurskog saveza 1640. god. No, već početkom 1650-ih ruski poduzetnik [[Jarofej Kabarov]] vodio je kozačke konjanike u osvajački pohod u ovom području. Zbog kozačkih racija Dauri su se većinom odselili na obale rijeke [[Nen (rijeka)|Nen]] u kineskoj Unutarnjoj Mongoliji, gdje i danas živi njihov veliki broj. U Dauriji, grad Yaxa je postao rusko središte Albazin, kojega su Kinezi ponovno osvojili tek 1680-ih<ref>Vadim Turayev, O karakteru omaški u objavljenim dokumentima ruskih istraživača iz 17. stoljeća ''([http://zab.chita.ru/archiv.php?gurnal=12&article=252 О ХАРАКТЕРЕ КУПЮР В ПУБЛИКАЦИЯХ ДОКУМЕНТОВ РУССКИХ ЗЕМЛЕПРОХОДЦЕВ XVII] {{Webarchive|url=https://archive.is/20041230211733/http://zab.chita.ru/archiv.php?gurnal=12&article=252 |date=30. prosinca 2004. }})'' {{rus oznaka}} Pristupljeno 13. srpnja 2017.</ref>. | ||
Ostatak Daurije je postao „oblast” [[Rusko Carstvo|carske Rusije]] s glavnim gradom [[Nerčinsk]]om, a potom [[Čita (Čitska oblast, Rusija)|Čitom]]. Bila je dijelom kratkotrajne [[SSSR|sovjetske]] [[Dalekoistočna Republika|Dalekoistočne Republike]] (1920. – 1922.), a od tada je bila podijeljena na [[Ruski federalni subjekti|ruske federalne subjekte]] [[Zabajkalski kraj]] (koji je dio današnje [[Čitska oblast|Čitske oblasti]]) i [[Burjatija]], te pokriva gotovo cijela ova dva područja. | Ostatak Daurije je postao „oblast” [[Rusko Carstvo|carske Rusije]] s glavnim gradom [[Nerčinsk]]om, a potom [[Čita (Čitska oblast, Rusija)|Čitom]]. Bila je dijelom kratkotrajne [[SSSR|sovjetske]] [[Dalekoistočna Republika|Dalekoistočne Republike]] (1920. – 1922.), a od tada je bila podijeljena na [[Ruski federalni subjekti|ruske federalne subjekte]] [[Zabajkalski kraj]] (koji je dio današnje [[Čitska oblast|Čitske oblasti]]) i [[Burjatija]], te pokriva gotovo cijela ova dva područja. | ||
Posljednja izmjena od 2. lipanj 2025. u 02:21
| Krajolici Daurije | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO
| |
| Krajolici Daurije | |
 Ruska Federacija  Mongolija
| |
| Godina uvrštenja: | 2017. (41. zasjedanje) |
| Vrsta: | Prirodno dobro |
| Mjerilo: | ix, x |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | 1448 UNESCO |
Daurija (ruski: Даурия, mongolski jezik: Дагуурстан), Transbajkal ili Zabajkalje (ruski: Забайка́лье) je planinska regija istočno (ili „iza”) Bajkalskog jezera koje se nalazi u pograničnom području između Mongolije i Rusije (manji dio). Naziv je dobila po mongolskom narodu Daguri (ili Dauri) koji govori Daurski jezik, a koji obitava na širokom području Daurije u Rusiji i Mongoliji, te sjeverne Unutarnje Mongolije u Kini.
God. 2017. rezervat biosfere Dornod (njenih 858.803 ha), uz ruski Daurski rezervat biosfere (208.600 ha), te mongolska jezera Chuh-Nuur (7.361 ha) i Ugtam prirodno sklonište (46.160 ha), upisani su na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji pod nazivom Krajolici Daurije kao „izvanredan primjer stepske eko-regije s jedinstvenim suhikm i vlažnim razdobljima koji su doveli do velike raznolikosti vrsta i ekosustava globalnog značaja”[1].
Povijest
Kitanskog podrijetla, Dauri su bili nomadski jahači koji su u 17. stoljeću obitavali uz rijeku Šilka do spajanja s rijekom Argun, čime nastaje gornji Amur. To golemo područje od oko 1.000 km² je postalo poznato kao Daurija. Sredinom 17. st. potpali su pod vlast mandžurijske kineske dinastije Qing koja je skršila otpor Evenki-Daurskog saveza 1640. god. No, već početkom 1650-ih ruski poduzetnik Jarofej Kabarov vodio je kozačke konjanike u osvajački pohod u ovom području. Zbog kozačkih racija Dauri su se većinom odselili na obale rijeke Nen u kineskoj Unutarnjoj Mongoliji, gdje i danas živi njihov veliki broj. U Dauriji, grad Yaxa je postao rusko središte Albazin, kojega su Kinezi ponovno osvojili tek 1680-ih[2]. Ostatak Daurije je postao „oblast” carske Rusije s glavnim gradom Nerčinskom, a potom Čitom. Bila je dijelom kratkotrajne sovjetske Dalekoistočne Republike (1920. – 1922.), a od tada je bila podijeljena na ruske federalne subjekte Zabajkalski kraj (koji je dio današnje Čitske oblasti) i Burjatija, te pokriva gotovo cijela ova dva područja.
Zemljopisne odlike
Veliki dio ruske Daurije pripada Daurskom rezervatu biosfere (Даурский заповедник) od 208.600 ha[3], koji se preko granice nastavlja na golemi mongolski rezervat biosfere Dornod od 8.429.072 ha[4], što čini najveće nedirnuto travnato područje na svijetu.
-
Čita (Čitska oblast, Rusija) je upravno središte ruske Daurije -
Jezero Zun-Torey -
Torejskijsko jezero -
Stepa u Borzinskom rejonu
.JPG){kind=link}
Bioraznolikost
Daurija je prekrivena različitim vrstama stepa, travnatih i šumovitih, s mnogo jezera i močvara koji služe kao obitavalište velike bioraznolikosti. Krajolik Daurije je dom za milijune ugroženih migracijskih ptica, kao što su Daurski ždral (Antigone vipio), Velika droplja (Otis tarda) i Daurska lastavica (Cecropis daurica). Ovo područje je također glavna migracijska ruta za Mongolske gazele (Procapra gutturosa)[1], a mogu se pronaći i vrste sisavaca kao što su Pallasova mačka (Otocolobus manul) i Daurski jež (Mesechinus dauuricus).
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Landscapes of Dauria na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
- ↑ Vadim Turayev, O karakteru omaški u objavljenim dokumentima ruskih istraživača iz 17. stoljeća (О ХАРАКТЕРЕ КУПЮР В ПУБЛИКАЦИЯХ ДОКУМЕНТОВ РУССКИХ ЗЕМЛЕПРОХОДЦЕВ XVII (Arhivirano 30. prosinca 2004.)) (rus.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
- ↑ Daursky Nature Reserve, www.rusnature.info (eng.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
- ↑ "World Network of Biosphere Reserves", Ecological Sciences for Sustainable Development, UNESCO (eng.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
| ||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||