m Zamjena teksta - '{{fr}}' u '{{fra oznaka}}' |
m Zamjena teksta - '{{it}}' u '{{tal oznaka}}' |
||
| Redak 105: | Redak 105: | ||
==Vanjske poveznice== | ==Vanjske poveznice== | ||
*[http://www.chaux-de-fonds.ch La Chaux-de-Fonds], službena stranica grada {{fra oznaka}}{{ | *[http://www.chaux-de-fonds.ch La Chaux-de-Fonds], službena stranica grada {{fra oznaka}}{{tal oznaka}}{{eng oznaka}} | ||
*[http://cdf-urbanismehorloger-en.ne.ch/index.asp/3-0-75-10001-131-207-1/ Svjetski dan urarstva, 7. studenog 2009., u La Chaux-de-Fonds] {{eng oznaka}} | *[http://cdf-urbanismehorloger-en.ne.ch/index.asp/3-0-75-10001-131-207-1/ Svjetski dan urarstva, 7. studenog 2009., u La Chaux-de-Fonds] {{eng oznaka}} | ||
*[http://www.swissinfo.ch/fre/Dossiers/Patrimoine_de_lUnesco_en_Suisse/Sites_en_Suisse/Deux_perles_de_lurbanisme_horloger.html?cid=201320/ La Chaux-de-Fonds / Le Locle: Galerija fotografija] | *[http://www.swissinfo.ch/fre/Dossiers/Patrimoine_de_lUnesco_en_Suisse/Sites_en_Suisse/Deux_perles_de_lurbanisme_horloger.html?cid=201320/ La Chaux-de-Fonds / Le Locle: Galerija fotografija] | ||
Posljednja izmjena od 30. svibanj 2025. u 22:05
 | |
| Grb | |
 | |
| Osnovni podatci | |
| Kanton | Neuchâtel |
| Distrikt | La Chaux-de-Fonds |
| Jezik | francuski |
| Stanovništvo | 37.413 (2009.) |
| Površina | 55.66 km² |
| Visina | 1000 m |
| Koordinate | 47°6′N 6°49′E / 47.1°N 6.817°E |
| Poštanski broj | 2300 |
| Gradonačelnik | Jean-Pierre Veya |
| Službena stranica | www.chaux-de-fonds.ch |
| Karta | |
 | |
La Chaux-de-Fonds (njemački: Grundkalk) je glavni grad distrikta La Chaux-de-Fonds u kantonu Neuchâtel, na sjeverozapadu Švicarske, nekoliko kilometara od Francuske.
Grad se nalazi na Jurskim planinama, na 1000 metara nadmorske visine, a poslije Ženeve i Lausanne je treći grad po veličini u Švicarskoj s većinskim stanovništvom koje govori francuski jezik. Gradovi La Chaux-de-Fonds i Le Locle su 2009. godine upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao "izvanredan primjer gradova koji su svoju industriju temeljili na proizvodnji satova, te su urbanizirani prema načelima urarske racionalne organizacije"[1].
Povijest
Arheolozi su pronašli lubanju i druge nalaze u obližnjoj špilji koji dokazuju da je ovo područje bilo naseljeno oko 10.000. pr. Kr. (epipaleolitik). Polovicom 14. stoljeća, tada šumovito područje, je kolonizirano s juga i našlo se pod upravom gospodara Valangina. Glavna gospodarska grana je bila poljoprivreda, iako je ovo područje škrto plodnim zemljištem zbog velike visine i poroznog pjeskovitog tla koje nije moglo zadržavati vodu. Prva crkva je izgrađena tek 1528. godine, u vrijeme kada je grad postao važnim raskrižjem na putu od Neuchâtela u Franche-Comté.
Tijekom Tridesetogodišnjeg rata grad je napredovao zbog svog povoljnog položaja za trgovinu, i zbog toga što su druga, povoljnija područja, bila opasnija. Gospodarstvo polako jača u 18. stoljeću uspostavom industrijske proizvodnje čipke i satova. Pierre Jacquet-Droz i njegova obitelj su bili najpoznatiji urari svog doba, a najpoznatiji su bili po svom automatonu, rijetkim strojem koji se sam navijao. God. 1794., grad je uništio veliki požar i 1835. godine započelo se s njegovom obnovom za koju je Charles-Henri Junod napravio urbanistički plan koji je postao svjetski poznat zbog svoje moderne geometrijske organizacije u obliku pravilne mreže ulica, za razliku od većine tadašnjih europskih gradova koji su imali proizvoljne i nepravilne mreže ulica[2]. Glavna avenija je nazvana po švicarskom slikaru Louis-Leopoldu Robertu koji je rođen u La Chaux-de-Fondsu 1794. godine.
Znamenitosti
| Urarski urbanizam gradova La Chaux-de-Fonds i Le Locle | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO
| |
| |
 Švicarska
| |
| Godina uvrštenja: | 2009. (33. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iv |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | http://whc.unesco.org/en/list/1302 UNESCO |
U ovom gradu su nastale brojne tvrtke koje su proizvodile satove i koje su unaprijedile njihovu proizvodnju, izumom mikrotehnologije, ali i izvoz satova. Urbanistički plan La Chaux-de-Fondsa, s početka 19. stoljeća, arhitekta Charles-Henrija Junoda, je utjelovio načela urarskog ceha grada koja počivaju na racionalizaciji i preciznosti. Tako je nastao plan pravilne mreže ulica otvorenog grada gdje se izmjenjuju stambene četvrti s radionicama. Takav plan je omogućio prirodan prijelaz iz manufakturne u industrijsku proizvodnju u 19. stoljeću. To je izvanredan primjer jednoindustrijskog manufakturnog grada koji je još uvijek živ i aktivan.
U La Chaux-de-Fondsu se nalazi Internacionalni muzej proizvodnje satova (Musée International d'Horlogerie), u zgradi koju je donirala obitelj proizvođača satova Gallet, 1899. godine[3].
Koncem 19. stoljeća građevine su građene većinom u stilu secesije, a u gradu se nalazi i prvo samostalno djelo velikog švicarskog modernog arhitekta, koji je rođen u La Chaux-de-Fondsu, Villa Jeanneret-Perret ili "Bijela kuća" (Maison blanche) arhitekta Le Corbusiera iz 1912. godine.
-
Trg La Guinguette -
Knjižnica na aveniji Louis-Leopold Robert -
Vila Jeanneret-Perret arhitekta Le Corbusiera -
L'Espacité, gradska vijećnica
Proizvođači satova
|
Mnoge svjetski slavne tvtrke koje proizvode satove su zasnovane u La Chaux de Fondsu:
|
A u La Chaux-de-Fondsu djeluju i drugi proizvođači satova:
|
Slavni stanovnici
|
|
Šport
Izvori
- ↑ Turističke stranice Švicarske (eng.)
- ↑ Deborah Gans, The Le Corbusier Guide, 2000., Princeton Architectural Press. ISBN 1-56898-119-8
- ↑ Catherine Cardinal i Jean-Michael Piquet, Catalogue of Selected Pieces, Institut l'homme et le temps, str. 5.
Vanjske poveznice
- La Chaux-de-Fonds, službena stranica grada (fra.)(tal.)(eng.)
- Svjetski dan urarstva, 7. studenog 2009., u La Chaux-de-Fonds (eng.)
- La Chaux-de-Fonds / Le Locle: Galerija fotografija
| ||||||||||||||||||||