Álvaro Siza Vieira

Álvaro Siza
moderna arhitektura (poetski modernizam, arhitektura kritičkog regionalizma)
Pogreška pri izradbi sličice: Álvaro Siza Vieira 2012. god.
Rođenje	25. lipnja 1933. Matosinhos, Portugal
Nacionalnost	portugalsko
Vrsta umjetnosti	arhitektura, kiparstvo
Praksa	Sveučilište u Portu
Utjecali	Luis Barragán, Le Corbusier
Poznata djela	Bonjour Tristesse u Berlinu Portugalski paviljon za Expo'98 u Lisabonu Serpentine Gallery u Londonu
Nagrade	Pritzkerova nagrada (1992.) Zlatna medalja RIBA (2009.) Wolf nagrada za umjetnost (2001.)

Álvaro Joaquim de Melo Siza Vieira (Matosinhos, Portugal, 25. lipnja 1933.), vitez reda sv. Jakova i kraljevića Henriquea, je međunarodno priznati poznati portugalski arhitekt.

Njegovo autorsko djelo je i nagrada Oris Ytong koja se dodjeljuje za Dane Orisa, međunarodni arhitektonski simpozij koji se održava svake godine u Zagrebu.

Kuća Chá da Boa Nova je uklopljena između stijena okoliša u mjestu Leça da Palmeira (1958.-63.)

Životopis

Piscinas de Marés, Leça da Palmeira (1961.-66.)

Álvaro Siza Vieira je rođen 1933. god. u lučkom predgrađu Porta, Matosinhosu. Živi i radi u Portu, gdje od 1958. god. radi u svom ​​arhitektonskom uredu, te radi kao profesor na Arhitektonskom fakultetu. Od 1949. do 1955. god. je studirao arhitekturu na Likovnoj akademiji (Escola Superior de Belas Artes do Porto) Sveučilišta u Portu. Do 1958. je radio u uredu svog profesora Fernanda Tavore. Od 1966. do 1969. god. bio je asistent na Sveučilištu u Portu, a od 1976. profesur.

Ubrzo nakon Karanfilske revolucije, tada 41-godišnji arhitekt je iskoristio priliku da dizajnira sa SOBA-u, socijalno naselje Bouça u predgrađu Porta, čiji su redovi terasastih kuća polako prelazili u pojedinačne kuće s ulicama intimnih prostora, i na taj način urbana četvrt prelazi postupno u ruralnu.

Datoteka:Berlin schlesische-str-7 bonjour-tristesse 20050224 p1010029.jpg

Stambena zgrada Bonjour Tristesse u Berlinu (1982.-83.)

Za rekonstrukciju u požaru 1988. god. uništene povijesne četvrti Lisabona, Chiado , primio je 1992. god. Pritzkerovu nagradu. Naime, Álvaro Siza je do u najmanjeg detalja obnovio povijesna pročelja, dok je iznutra građevine potpuno modernizirao.

Siza Vieira je gostujući profesor na EPFL-u (Federalna politehnička škola Lausanne, Švicarska), Sveučilištu Pennsylvanije (SAD), na Andskom sveučilištu u Bogoti (Kolumbija), te je naslijedio Kenza Tangea kao gostujući profesor na Sveučilištu Harvard (SAD).

Nagrade

• 1992.: Pritzkerova nagrada
• 2001.: Wolfova nagrada
• 2009.: zlatna medalja Kraljevskog instituta britanskih arhitekata (RIBA)
• 2011.: zlatna medalja Međunarodnog udruženja arhitekata
• orden infanta dona Henrika Pomorca
• orden sv. Jakova od Mača

Djela

Datoteka:Fundação Iberê Camargo.jpg

Zaklada Iberê Camargo, Porto Alegre, Brazil (2008.)

Datoteka:Igreja marco canaveses.JPG

Crkva sv. Marije, Marco de Canaveses, Portugal (1990.-96.)

Datoteka:Vitra factory buildings and passage, Alvaro Siza.jpg

Natkriveni prolaz tvrtke Vitra, Weil am Rhein (1991.)

Siza Vieira je utjecao na razvoj moderne arhitekture koju je od baštine europske avangarde 1920-ih i 1930-ih uveo u 21. stoljeće, o čemu svjedoče transformacije arhitekture od 1960-ih. U svojim lokalnim projektima postao je reprezentativnim primjerom poduzela konstrukcije ga vodeći primjer arhitekture kritičkog regionalizma, pokreta koji je manjkavosti moderne arhitekture nadomjestio elementima i uticajem okoliša koji doprinosi osjećaju pripadnosti i značenju djela.

U svojim planovima za domove, socijalne stanove, stambene komplekse, javne zgrade, predgrađa i rekonstrukcije prostora osjetljivo prilazi uvjetima krajolika, urbanoj sredini i graditeljskim tradicijama, te ih suprotstavlja strogom modernom stilu.

Njegove zgrade odgovaraju i u ravnoteži su snevidljivim silama koje proizlaze iz krajolika. Na taj način je postignuto poštovanja prirode i tako neprirodnost bilo kojeg arhitektonskog projekta može dobiti opravdanje. Posljedice ovakve integracije se ogledaju u svim mjerilima i arhitektonskim pitanjima.

Siza Vieira je naveliko poznat po svojim crtežima u kojima snima složene situacije i olakšava njihovo razumijevanje. Crtež tako postaje dokaz arhitektonske kvalitete i važan kreativni alat arhitekta kako bi se uspostavila dijalektika između stvaralačke intuicije. U njegovim prvim skicama se mogu pronaći mnoge kvalitete dizajna kasnije realiziranih građevina. Siza Vieira je realizirao svoje projekte, uglavnom u postrevolucionarnom Portugalu, a kasnije i u Nizozemskoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, itd.

Kronološki popis poznatijih djela

• Casa de Chá da Boa Nova, Leça da Palmeira, Portugal (1958.-63.)
• Bazeni plaže Piscinas de Marés, Leça da Palmeira, Portugal (1961.-66.)
• SAAL-socijalno naselje četvrti Bouça II. u Portu (1975.-77.)
• Stambena zgrada Bonjour Tristesse („Dobro jutro tugo”) u berlinskoj četvrti Kreuzberg, Njemačka (1982.-83.)
• Knjižnica Sveučilišta u Aveiru (1988.)
• Obnova lisabonske četvrti Chiado (1988.)
• Natkriveni prolaz tvrtke Vitra, Weil am Rhein, Njemačka (1991.)
• Fakultet znanosti i informacija u Santiagu de Composteli, Španjolska (1993.)
• Crkva sv. Marije, Marco de Canaveses, Portugal (1990.-96.)
• Centro Galego de Arte Contemporánea
• Portugalski paviljon za Expo'98 u Lisabonu (1998.)
• Serpentine Gallery, London, UK (2005.)
• Zgrada zaklade Iberê Camargo u Porto Alegreu, Brazil (2008.)

Izvori

• Kenneth Frampton, Álvaro Siza. The complete works, DVA 2000. ISBN 978-3-421-03263-8

Vanjske poveznice

• Álvaro Siza Vieira na archINFORM (eng.)
• Djela Álvara Siza, Deutschen Nationalbibliothek (nje.)