Toggle menu
244 tis.
103
18
639,7 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pristaša (ustaški pokret): razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
m bnz
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 1: Redak 1:
{{ {{#ifeq:|{{void}}|void|subst!}}|KBris[[Kategorija:Potrebno dodati subst:]]}}
{{kriteriji|datum=21. lipnja 2021.}}
{{NPOV/OK}}
'''Pristaše''' su prema Propisniku o zadaći, ustrojstvu, radu i smjernicama [[Ustaše|"Ustaše" - Hrvatskog oslobodilačkog pokreta]], osobe koje žele na vidljiv način pokazati da pristaju uz Ustaški Pokret, da odobravaju načela, rad i ciljeve Ustaškog pokreta, ali su im zahtjevi i dužnosti redovitog člana Ustaše preteški. Pritsaša je obvezan stvarno i duhovno pomagati ustašku postrojbu na području koje boravi te ustaški pokret općenito. Imao je pravo nositi znak ustaškog pokreta, nazočiti događajima te posjećivati i služiti se infrastrukturom Pokreta. Prigodom pristupa pristaša je potpisivao izjavu oblika prisege. [[Tabornik]] je supotpisnik kao svjedok. Tabornik je i donosio odluku o primitku pristaše, o čemu je izvješćivao [[stožernika]]. Osoba koja je htjela postati pristaša morala se prvo prijaviti zbirniku ili taborniku svojega mjesta. Članstvo je prestajalo smrću, navršenom dobi, stupanjem u članstvo Ustaškog pokreta, brisanjem ili istupom.<ref name="Dokumenti">Ustaša: dokumenti o ustaškom pokretu / priredio Petar Požar. - Zagreb : Zagrebačka stvarnost, 1995., str. 257, 288, {{ISBN|953-192-013-3}}</ref><ref>Iz Propisnika o zadaći, ustrojstvu, radi u smjernicama "Ustaše" - Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, [[Narodne novine (NDH)|Narodne novine]], br. 181 od 13. kolovoza 1942.</ref><ref>Petar Pekić: Ustaška organizacija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Postanak Nezavisne Države Hrvatske, borba za njeno oslobođenje i rad na unutrašnjem ustrojstvu, Zagreb, 1942.</ref>
'''Pristaše''' su prema Propisniku o zadaći, ustrojstvu, radu i smjernicama [[Ustaše|"Ustaše" - Hrvatskog oslobodilačkog pokreta]], osobe koje žele na vidljiv način pokazati da pristaju uz Ustaški Pokret, da odobravaju načela, rad i ciljeve Ustaškog pokreta, ali su im zahtjevi i dužnosti redovitog člana Ustaše preteški. Pritsaša je obvezan stvarno i duhovno pomagati ustašku postrojbu na području koje boravi te ustaški pokret općenito. Imao je pravo nositi znak ustaškog pokreta, nazočiti događajima te posjećivati i služiti se infrastrukturom Pokreta. Prigodom pristupa pristaša je potpisivao izjavu oblika prisege. [[Tabornik]] je supotpisnik kao svjedok. Tabornik je i donosio odluku o primitku pristaše, o čemu je izvješćivao [[stožernika]]. Osoba koja je htjela postati pristaša morala se prvo prijaviti zbirniku ili taborniku svojega mjesta. Članstvo je prestajalo smrću, navršenom dobi, stupanjem u članstvo Ustaškog pokreta, brisanjem ili istupom.<ref name="Dokumenti">Ustaša: dokumenti o ustaškom pokretu / priredio Petar Požar. - Zagreb : Zagrebačka stvarnost, 1995., str. 257, 288, {{ISBN|953-192-013-3}}</ref><ref>Iz Propisnika o zadaći, ustrojstvu, radi u smjernicama "Ustaše" - Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, [[Narodne novine (NDH)|Narodne novine]], br. 181 od 13. kolovoza 1942.</ref><ref>Petar Pekić: Ustaška organizacija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Postanak Nezavisne Države Hrvatske, borba za njeno oslobođenje i rad na unutrašnjem ustrojstvu, Zagreb, 1942.</ref>



Posljednja izmjena od 16. prosinac 2024. u 22:41

Pristaše su prema Propisniku o zadaći, ustrojstvu, radu i smjernicama "Ustaše" - Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, osobe koje žele na vidljiv način pokazati da pristaju uz Ustaški Pokret, da odobravaju načela, rad i ciljeve Ustaškog pokreta, ali su im zahtjevi i dužnosti redovitog člana Ustaše preteški. Pritsaša je obvezan stvarno i duhovno pomagati ustašku postrojbu na području koje boravi te ustaški pokret općenito. Imao je pravo nositi znak ustaškog pokreta, nazočiti događajima te posjećivati i služiti se infrastrukturom Pokreta. Prigodom pristupa pristaša je potpisivao izjavu oblika prisege. Tabornik je supotpisnik kao svjedok. Tabornik je i donosio odluku o primitku pristaše, o čemu je izvješćivao stožernika. Osoba koja je htjela postati pristaša morala se prvo prijaviti zbirniku ili taborniku svojega mjesta. Članstvo je prestajalo smrću, navršenom dobi, stupanjem u članstvo Ustaškog pokreta, brisanjem ili istupom.[1][2][3]

Izvori

  1. Ustaša: dokumenti o ustaškom pokretu / priredio Petar Požar. - Zagreb : Zagrebačka stvarnost, 1995., str. 257, 288, ISBN 953-192-013-3
  2. Iz Propisnika o zadaći, ustrojstvu, radi u smjernicama "Ustaše" - Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, Narodne novine, br. 181 od 13. kolovoza 1942.
  3. Petar Pekić: Ustaška organizacija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Postanak Nezavisne Države Hrvatske, borba za njeno oslobođenje i rad na unutrašnjem ustrojstvu, Zagreb, 1942.
Sadržaj