Razlika između inačica stranice »Andrej Plenković«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir političar | |||
|ime= Andrej Plenković | |ime= Andrej Plenković | ||
|datum rođenja= [[8. travnja]] [[1970.]] | |datum rođenja= [[8. travnja]] [[1970.]] | ||
Inačica od 19:54, 30. travnja 2022.
| Andrej Plenković | |
|---|---|
.jpg) Andrej Plenković 2019. godine | |
| 12. predsjednik Vlade Republike Hrvatske | |
| trenutačno | |
| u službi od 19. listopada 2016. | |
| Predsjednik | Kolinda Grabar-Kitarović Zoran Milanović |
| Prethodnik | Tihomir Orešković |
| 5. predsjednik HDZ-a | |
| trenutačno | |
| u službi od 17. srpnja 2016. | |
| Prethodnik | Tomislav Karamarko |
| zastupnik u Europskom parlamentu | |
| trajanje službe 1. srpnja 2013. – 12. listopada 2016. | |
| zastupnik u Hrvatskom saboru | |
| trajanje službe 22. prosinca 2011. – 1. srpnja 2013. | |
| Nasljednik | Damir Jelić |
| Rođenje | 8. travnja 1970. |
| Politička stranka | HDZ |
| Zanimanje | pravnik |
Andrej Plenković (Zagreb, 8. travnja 1970.), hrvatski političar, pravnik i diplomat. Predsjednik je 14. i 15. Vlade Republike Hrvatske od listopada 2016. te predsjednik Hrvatske demokratske zajednice od srpnja 2016. godine.
Tijekom svoje karijere obnašao je različite funkcije: u Ministarstvu vanjskih poslova; 2011. godine kao član HDZ-a izabran je na izborima u Hrvatski sabor, a 2013. godine izabran je za jednog od prvih 12 hrvatskih članova Europskog parlamenta.
Obrazovanje
Pravni fakultet u Zagrebu upisao je 1988., a diplomirao 1993. godine na temu Institucije Europske zajednice i proces donošenja odluka na Katedri međunarodnog javnog prava kod profesorice Nine Vajić, bivše sutkinje Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.[1] Tijekom studija radio je kao prevoditelj volonter u Promatračkoj misiji Europske zajednice u Hrvatskoj 1991./92.
Za vrijeme studija aktivno sudjeluje u radu Europske udruge studenata prava (ELSA). 1991. godine postaje predsjednik ELSA-e Zagreb, 1992. predsjednik ELSA-e Hrvatske, a 1993. predsjednik Međunarodnog odbora ELSA-e sa sjedištem u Bruxellesu. U tom razdoblju sudjeluje na brojnim međunarodnim konferencijama diljem Europe i SAD-a te organizira nekoliko stručnih skupova u Hrvatskoj. Studentsku praksu obavio je 1992. u odvjetničkoj tvrtki Stephenson Harwood u Londonu.[nedostaje izvor] Na stažu u Europskoj pučkoj stranci u Europskom parlamentu (u okviru Zaklade Robert Schuman) boravio je 1993. te 1994. godine, kao i u hrvatskoj Misiji pri Europskim zajednicama.[2]
Godine 1997. polaže državni stručni ispit, a 1999. savjetnički ispit pri Ministarstvu vanjskih poslova.[3] 2002. godine magistrirao je međunarodno pravo s magistarskim radom Subjektivitet EU i razvoj Zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Iste godine položio je i pravosudni ispit. Tečno govori engleski, francuski i talijanski, a služi se njemačkim jezikom.[nedostaje izvor]
Diplomatska karijera
Od 1994. do 2002. radi kao diplomat u Ministarstvu vanjskih poslova na nizu funkcija. Između ostaloga, načelnik je Odjela za europske integracije, savjetnik ministra za europske poslove, član Pregovaračkog tima za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između RH i EU.
Od 2002. do 2005. obnaša dužnost zamjenika šefa hrvatske Misije pri Europskoj uniji u Bruxellesu, gdje je zadužen za koordinaciju političkih aktivnosti Misije te pripremu podnošenja zahtjeva Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji. Od 2005. do 2010. zamjenik je veleposlanika u Francuskoj.
U travnju 2010. postaje državni tajnik za europske integracije u Vladi gdje upravlja radom Ministarstva na političkim i gospodarskim odnosima s članicama Unije do prosinca 2011., a ima i istaknutu ulogu u kampanji za referendum o pristupanju Europskoj uniji.[2] Kao državni tajnik, obnaša i dužnost nacionalnog koordinatora za Dunavsku strategiju EU.
Politički angažman
Od 22. prosinca 2011. do 1. srpnja 2013. zastupnik je HDZ-a u Hrvatskom saboru. Supredsjedatelj je Zajedničkog parlamentarnog odbora Hrvatskog sabora i Europskog parlamenta te član saborskih odbora za vanjsku politiku, za europske integracije, za pravosuđe, za zaštitu okoliša te za međuparlamentarnu suradnju.[3] Odlukom Hrvatskoga sabora, od travnja 2012. do srpnja 2013. jedan je od 12 hrvatskih zastupnika promatrača u Europskom parlamentu.
Od 1. srpnja 2013. zastupnik je HDZ-a u Europskom parlamentu i član Kluba zastupnika Europske pučke stranke. U Strasbourgu je 2. srpnja 2013. govorio kao prvi zastupnik iz Hrvatske na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta. Član je Odbora za proračun i Odbora za ustav Europskog parlamenta, kao i Izaslanstva za odnose sa zemljama jugoistočne Europe, a sudjeluje i u radu niza drugih odbora.[4]
U rujnu 2016. HDZ i Plenković su na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor ostvarili relativnu pobjedu, stoga je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović 10. listopada 2016. dala Plenkoviću mandat za sastavljanje 14. Vlade RH.[5]
Nakon pobjede HDZ-a na izborima za Sabor održanima u srpnju 2020. godine, predsjednik Zoran Milanović je 16. srpnja 2020. dao Plenkoviću mandat za sastavljanje 15. Vlade RH.[6]
Privatni život
Rođen je 8. travnja 1970. u Zagrebu u obitelji oca Marija Plenkovića, sveučilišnog profesora Sveučilišta u Mariboru podrijetlom iz naselja Svirče na otoku Hvaru[7] te majke Vjekoslave Raos Plenković, po zanimanju kardiologinje rodom iz Makarske.[8]
Plenković je oženjen pravnicom Anom Maslać,[9] s kojom ima dvoje djece; sina Marija i kćerku Milu.[10][11]
Izvori
- ↑ Tko je Andrej Plenković? Na studiju prava je pokazao da puca visoko, objavljeno 18. listopada 2016., pristupljeno 18. listopada 2016.
- ↑ 2,0 2,1 Andrej Plenković – O meni
- ↑ 3,0 3,1 Hrvatski sabor - Andrej Plenković. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2014.. http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=4825 Pristupljeno 18. veljače 2014.
- ↑ Europski parlament - Zastupnici
- ↑ Andrej Plenković dobio mandat za sastavljanje vlade, "Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uručila je predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću mandat za sastavljanje 14. vlade Republike Hrvatske. Plenković je predsjednici donio 91 potpis izabranih saborskih zastupnika. Mandatar je u roku od 30 dana dužan program vlade i njezine članove predstaviti Saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju.", objavljeno 10. listopada 2016., pristupljeno 18. listopada 2016.
- ↑ Plenković dobio mandat od Milanovića i objavio kako će izgledati nova vlada: "Imat će 16 ministarstava i 4 potpredsjednika", Dnevnik.hr objavljeno 16. srpnja 2020. pristupljeno 19. srpnja 2020.
- ↑ Alma Mater Europaea, almamater.si pristupljeno 8. siječnja 2021.
- ↑ Klara Glavač: Plenkijeve "željezne dame": One su ga dovele do vrha, express.24.sata.hr objavljeno 7. svibnja 2019. pristupljeno 8. siječnja 2021.
- ↑ Samozatajna pravnica koja izbjegava kamere: Tko je Ana Maslać Plenković?, Index.hr objavljeno 11. travnja 2019. pristupljeno 8. siječnja 2021.
- ↑ Bruno Herljević: TAJNOVITA PLENKOVIĆEVA SUPRUGA: Evo zašto se zgodna plavuša skriva od medija (FOTO), Zagreb.info objavljeno 18. veljače 2016. pristupljeno 8. siječnja 2021.
- ↑ Tina Premec: BEBA STIŽE U VELJAČI, A VEĆ SE PRIČA I KOJEG ĆE SPOLA BITI Iako samozatajna, Plenkovićeva supruga Ana ipak nije mogla sakriti trudnički trbuščić..., Jutarnji list objavljeno 4. studenog 2016. pristupljeno 8. siječnja 2021.
Vanjske poveznice
- Službene stranice
- Profil na stranicama Europskog parlamenta
- Udruga Veronika Vere: Zahvala premijeru Plenkoviću na smjeni radikalno korumpiranog ministra pravosuđa Ante Šprlje, 28. travnja 2017.
| |||||||||||||
| ||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||