Razlika između inačica stranice »Vrboska«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje))
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +))
Redak 122: Redak 122:


== Vanjske poveznice==
== Vanjske poveznice==
{{Commonscat|Vrboska}}
 
* http://www.vrboska.info/
* http://www.vrboska.info/
* <!-- ne mogu sminiti zbog zaštite od spama: http://www.island-hvar.info/vrboska_hr.htm-->
* <!-- ne mogu sminiti zbog zaštite od spama: http://www.island-hvar.info/vrboska_hr.htm-->

Inačica od 03:09, 30. studenoga 2021.

Vrboska
Vrboska na karti Hrvatska
Vrboska
Vrboska
Vrboska na zemljovidu Hrvatske
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Splitsko-dalmatinska županija
Općina/Grad Jelsa
Zemljopisne koordinate 43°10′55″N 16°40′16″E / 43.182°N 16.671°E / 43.182; 16.671
Stanovništvo (2001.)
 - Ukupno 526
Pošta 21463 Vrboska
Pozivni broj +385 (0)21
Autooznaka ST
Vrboska, island and church of St Mary of Grace.jpg

Vrboska je naselje na otoku Hvaru, u općini Jelsa.

Zemljopisni položaj

Naselje se nalazi na sjevernoj obali otoka Hvara, u dnu dubokog zaljeva na sjeveroistočnoj strani Starogradskog polja.

Ime

Vrboska, (lok. Varboska) Ime je dobila po mjestu Vrbanju, budući je Vrboska nastala kao luka Vrbanja. Druga teorija je da je ime došlo od latinskog verboscam = šumovita uvala. Postoje još mnoge teorije o imenu, ali niti jedna nije pouzdana. Pouzdana je teorija da se na lokalnom dijalektu Vrboska zvala Varbonska (odnosno vala Varbanja jer se i Vrbanj na lokalnom narječju zove Varbonj). Tijekom godina ono "n" se je "zahvaljujući" nekom prepisivaču izgubilo. U susjednim mjestima zovu ju i Varbovska.

Povijest

Kraj naseljen u starom vijeku. Od Vrboske do Starog Grada proteže se starogrčka izmjera zemljišta.[1]

Današnje naselje nastaje u srednjem vijeku, najkasnije u 15. stoljeću. Najstarija građevina u mjestu je crkvica Svetog Petra koja je izgrađena prije 14. stoljeća na razmeđi povjesnih područija Pitava i Vrbanja. U neposrednoj blizini, na hvarskom ageru nalaze se ostatci antičke ville rustice.[1]

Matija Ivanić, vođa pučkog ustanka na Hvaru bio je iz Vrbanja, a u Vrboskoj je imao kuću. Tijekom borbi 1512. mjesto je stradalo od mletačkih trupa pod vodstvom providura Sebastijana Justiniana poraženih u bitci kod Jelse. Crkva sv. Lovre bila je spaljena. Tijekom XVII. stoljeća bila je rekonstruirana u baroknom stilu.

Crkva Svete Marije (crkva-tvrđava).

Godine 1571. Turci pod vodstvom bega Uluč-Alije spaljuju Vrbosku.

Nakon toga Mletačka Republika projektira a Vrbovljani financiraju fortifikaciju crkve svete Marije, poznate kao crkva-tvrđava, završenu 1575..

11. travnja 1614. zbilo se u Vrboskoj čudo kad je proplakao sv. Križ, koje se od tad obilježava kao zavjetni blagdan Maraški petak.

Mjesto se razvija kao ribarsko-težačka zajednica, a brojne i bogato ukrašene sakralne građevine ukazuju da je bilo vrlo prosperitetno. U 20. stoljeću, Vrboska je imala tvornicu sardina, brodogradilište za drvene brodove, redovnu brodsku vezu s Splitom i Bračem, hotel i nekoliko ribarskih družina. U mjestu je djelovao dom kulture, knjižnica i ambulanta i škola. Neefikasno upravljanje nakon privatizacije 1990-ih dovodi do zatvaranja tvornica. Posljedično gubi se vitalnost stanovništva, a svi se ostali sadržaji osim pošte gase ili prenose u druga veća mjesta.

Reljef

Mostovi i kanal Vrboske.
Brodice u kanalu Vrboske.

Povijesna jezgra mjesta - Pjaca - nalazi se na strmoj uzvisini s južne strane oko četiri kilometra dubokog zaljeva, omeđenog Rtom Glavica i ulazom u Jelšanski zaljev. Smjestila se oko crkve svete Marije (crkva-tvrđava) do iza crkve svetog Lovre (zaštitnika mjesta) i . Zapadno od jezgre, uz bočati potočić premošten s tri mostića, nalazi se vrlo slikoviti stari dio - Podva. Na sjevernoj obali izgrađeno je naselje vikendicâ. Izgled mjesta vrlo je slikovit i osebujan, a njime dominira monumentalna građevina crkve svete Marije. Mjesto je sa sjevera i istoka okruženo gustom borovom šumom, a s juga i zapada Starogrojskim poljem.

Gospodarstvo

Vrboska danas dominantno živi od turizma i trgovine, te od prihoda koje stanovnici ostvaruju u drugim mjestima otoka Hvara. Najvažniji gospodarski objekt je ACI marina Vrboska. Od autohtonog gospodarstva očuvala se jedna ribarska družina i nešto tradicionalne poljoprivrede.

Stanovništvo

Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.[2]

Kultura

U mjestu se nalaze dvije velike i dvije male crkvice. Povijesno je značajna romanička crkvica Svetog Petra (po predaji iz 12. st). Renesansna crkva-tvrđava iz 16. stoljeća i barokna crkva Sv. Lovre najznačajniji su sakralni objekti. U crkvi Sv. Lovre nalazi se veliki broj značajnih umjetničkih djela, posebno slikara iz tzv. Venecijanske škole. Poliptih na glavnom oltaru tradicija povezuje s Tizianom, a suvremena kritika je sklonija Paolu Veroneseu. U mjestu se nalazi zbirka Ribarskog muzeja.

Svetac zaštitnik Vrboske je sveti Lovrinac.

Panorama Vrboske.
Magnify-clip.png
Panorama Vrboske.

Znamenitosti

Crkva (tvrđava) sv. Marije od Milosrđa

Poznate osobe

Turizam

Vrboska je poznati turistički centar. Smještajni kapaciteti uključuju hotele, obiteljske pansione, apartmane i nudistički kamp, a ponuda uključuje restorane i barove, športsko-rekreacijske kapacitete (ronjenje i drugo) te kulturno-zabavna događanja. Također, za vrijeme turističke sezone, svakodnevno se organiziraju izleti u Bol na Braču, Makarsku te po otoku Hvaru. U mjestu je i ACI Marina.

Od plaža, najpopularnija je Soline na poluotoku Glavice, gdje se nalazi više uvala sa šljunčanim plažama s južne strane, te ravne kamene ploče sa sjeverne strane. Sa sjeverne strane, koja gleda prema Braču, nalazi se nudistički kamp, te uvale Maslinica, Rapa (sa malom špiljom po kojoj je dobila ime!) i Palinica. Obližnji otočić Zečevo također je popularno kupalište.

Vanjske poveznice

Izvori

  1. 1,0 1,1 Maja Zrnić/Pozitivno/V.M./HRT: Tajne Starogradskog polja na Hvaru HRT. 4. ožujka 2020. Pristupljeno 19. travnja 2020.
  2. Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
  3. Davorin Rudolf: Hrvatska tone u politički bezdan, razgovarao Andrija Tunjić, Vijenac, broj 482-483, 6. rujna 2012.