Razlika između inačica stranice »Stari Ras«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)) |
||
| Redak 35: | Redak 35: | ||
==Poveznice== | ==Poveznice== | ||
*[[Srpski manastiri]] | *[[Srpski manastiri]] | ||
*[[Nemanjići]] | *[[Nemanjići]] | ||
Trenutačna izmjena od 00:33, 30. studenoga 2021.
- PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Stari Ras (srpski: Стари Рас) je kompleks srednjovjekovnih spomenika koji se nalaze na mjestu najstarije srbijanske prijestolnice Raške, u srednjem vijeku poznat kao Ras, danas u srbijanskoj pokrajini Sandžak. Ostaci Starog Rasa se nalaze na lokalitetu Gradina na Pazarištu s donjim gradom Trgovište koji se nalazi na 11 km zapadno od Novog Pazara, iznad utoka Sebečevske rijeke u Rašku, u blizini samostana Sopoćani.
Stari Ras se nalazi na sjecištu putova koji su sa zapada (Vrhbosne) i juga (Zete), vodili na istok (Kosovo). Mjesto je imalo stratešku važnost još od brončanog doba, a u antici Rimljani na tom mjestu, u blizini rudnika željeza, osnivaju utvrdu Arsa[1] koja u kasnoj antici dobiva brojne stambene objekte i baziliku. Od svog osnutka u 8. st. grad je mijenjao vladare (od Bugara, Srba, Bizantinaca, te naizmjenično Srba i Bizantinaca[2]), da bi nakon osvajanja od Bugara, postao središte Raške države. Od kraja 12. st. Ras je bio prijestolnica vladara iz dinastije Nemanjića, te politički i kulturni centar srbijanske države gdje su nastala najstarija djela srbijanske umjetnosti (Vukanovo evanđelje iz 1202. god.), da bi u 13. st. bio napušten zbog gubitka političkog i trgovinskog značaja. Grad su 1455. godine osvojili Turci Osmanlije koji su osnivanjem obližnjeg Novog Pazara doveli do potpunog gašenja Rasa kao naseljenog mjesta.
Kompleks se sastoji od više spomenika, a najznačajniji lokaliteti koji su obuhvaćeni istraživanjima su: Gradina na Pazarištu sa Podgrađem, Trgovište, Gradina u Postenju, Reljina gradina, crkva u Naprelju i latinska crkva u Postenju. Petrova crkva iz 8. st. na Gradini je jedna od najstarijih na Balkanu. Gradina, crkve (Petrova crkva) i obližnji samostani (Sopoćani, Đurđevi stupovi) su od iznimne povijesne i kulturne vrijednosti. Samostan Sopoćani je podsjetnik na kulturnu razmjenu europskog Zapada i istočne kulture Bizantskog kulturnog kruga. Kompleks je danas izoliran i veoma razrušen, no pokrenuta je njegova opsežna rekonstrukcija. Godine 1979., Stari Ras je zajedno s samostanima Sopoćani i Đurđevi stupovi dospio na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi, a kada se obnovi samostan Stari Ras iz 12. st. , i on će se kandidrati na dodavanje ovom zaštićenom spomeniku.
Petrova crkva, 8. st. 
Ostaci portala Petrove crkve 
Groblje i zvonik Petrove crkve 
Sopoćani, 13. st. 
Manastir Đurđevi stupovi
Izvori
- ↑ J. Kalić, Prokopijeva ΑΡΣΑ, Zbornik radova Vizantološkog instituta XXVII.-XXVIII., Beograd 1989., 9. –16. str.
- ↑ Prvi put ga spominje Konstantin VII. Porfirogenet u svom djelu O upravljanju carstvom iz 958. god.
Poveznice
Vanjske poveznice
| ||||||||||||||
