Karlovac je grad u središnjoj Hrvatskoj, 56 km jugozapadno od Zagreba i 130 km sjeveroistočno od Rijeke. Smješten je na dinarskom rubu Panonske nizine, a upravo s karlovačkog područja počinje bregoviti i planinski dio prema Mediteranu.
Nalazi se na raskrižju važnih cestovnih i željezničkih pravaca iz Zagreba prema Rijeci i Splitu.
Uz mnogobrojne parkove i zelene površine, zbog čega nosi epitet "grada parkova",[2] osobitost Karlovca su čak četiri rijeke koje prolaze kroz grad − Korana, Kupa, Dobra i Mrežnica po kojima je poznat kao grad na četiri rijeke.
Područje Grada Karlovca ima 55.705 stanovnika, od kojih na užem gradskom području živi njih 46.833 (popis 2011.). U sastavu stanovništva prema narodnosti 88.21 % je Hrvata, a najbrojnija nacionalna manjina su Srbi s 8.01 %. Po brojnosti zatim slijede Bošnjaci s 0,45 % i Albanci s 0,43 %.
Dužnost gradonačelnika od svibnja 2017. obnaša Damir Mandić.
Povijest
Karlovac je relativno mlado naselje kojem se zna točan datum nastanka - 13. srpnja1579. godine. Osnovan je kao tvrđava radi zaštite od turskih osvajanja, u ravnici na utoku Korane u Kupu, podno stare gradine Dubovac. Ime je dobio po osnivaču, austrijskom nadvojvodi Karlu. Građen je po zamisli idealnog renesansnog grada u obliku šesterokrake zvijezde sa središnjim trgom i ulicama koje se sijeku pod pravim kutom.
Od osnivanja do 1693. godine grad Karlovac bio je pod vojnom upravom, a tek tada dobiva ograničenu samoupravu. Slobodnim kraljevskim gradom postaje 1776. godine.
Tijekom 18. i 19. stoljeća, ponajviše zahvaljujući procvatu trgovine i lađarstva Kupom, Karlovac je slovio za jedan od najbogatijih i najrazvijenijih hrvatskih gradova. O tome svjedoči i podatak kako su početkom 19. stoljeća upravo Karlovčani plaćali najveći porez od svih hrvatskih gradova.
U Karlovcu je Stranka prava 13. travnja 1896. osnovala svoj ogranak.[5] Pokazala se uspješnom, jer od 1896. do 1920. godine, dala je Karlovcu četvoricu gradonačelnika (Josip Vrbanić, Ivan Banjavčić, Božidar Vinković i Gustav Modrušan).[5][6] U tom je razdoblju po industriji i izdavačkoj djelatnosti Karlovac bio među najznačajnijim gradovima u Hrvatskoj.[5]
Grad Karlovac je u početku Domovinskog rata bio gotovo okupiran grad jer je u njemu i bližoj okolici tadašnja Jugoslavenska narodna armija (JNA) imala 19 vojnih objekata s raspoređenim vojnim snagama. Pravilnom i mudrom organizacijom otpora, sve vojarne u gradu i bližoj okolici su osvojene, a vojska iseljena iz grada, no taj proces nije prošao mirno.
Najteže su trenutke grad i njegovi stanovnici proživljavali od sredine listopada 1991. do siječnja 1992. godine, kada su svakodnevno bili izloženi granatiranju. Osobito težak trodnevni napad s pokušajem osvajanja grada bio je 4. listopada, a grad je opet bio u velikoj neizvjesnosti kad je neprijateljska JNA uz pomoć pobunjenih Srba izvukla teško oružje i mehanizaciju iz vojarne u Logorištu. U razdoblju do siječnja 1992. poginulo je 255 ljudi, dok je više od tisuću ranjeno.
Žestoki napadi uslijedili su i u svibnju 1992., u srpnju i rujnu 1993., te u svibnju i kolovozu 1995. godine. Grad i okolica definitivno su oslobođeni 7. kolovoza 1995. godine.
Službena obilježja grada Karlovca su grb, zastava, povijesni pečat i lanac gradonačelnika.
Zastava grada Karlovca je modro zelene boje, a na njenoj sredini, na obje strane, nalazi se povijesni grb grada Karlovca. Omjer širine i dužine zastave je 1 : 2.
Gradski lanac ili gradonačelnički lanac ustanovljen je prvim Statutom grada Karlovca nakon demokratskih promjena 1990. godine.[7] Lanac se sastoji se od 23 male i jedne velike kovinske pločice u obliku šesterokrake zvijezde. U središnjem dijelu malih pločica nalaze se okrugli emajlirani medaljoni koji sadrže motive s grba grada kao što su šahovnica, utvrđeni grad, sunce, mjesec, prekrižena sidra, štit s inicijalima cara Josipa II i pučka kruna. Na središnjoj velikoj kovinskoj pločici nalazi se emajliran, hrastovim vijencem obrubljen, povijesni grb grada Karlovca. Na naličju ove kovinske pločice urezane su riječi: Grad Karlovac A. D. 1579.
Lanac je prvi puta nošen 13. srpnja 1994. godine na svečanoj sjednici gradskog vijeća. Tada ga je nosio gradonačelnik Ivan Benić.
Idejno rješenje za lanac napravio je karlovački grafičar Zoran Živković,[8] a izradila ga je IKOM kovnica.
Poznati ljudi
Poznate osobe koje su se rodile, živile i/ili radile u Karlovcu.
Ovaj odlomak ili članak sadrži tekst koji nije pisan enciklopedijskim stilom te ga valja doraditi i možebitno skratiti. (Rasprava) Molimo vas, pomozite unaprijediti članak ponovno ga pišući ili ispravljajući u enciklopedijskom stilu.
Karlovac je od davnina poznat kao trgovački grad. Razvoj trgovine omogućio je povoljan prometni i geografski položaj, ali i potreba, jer je grad u biti bio velika vojarna tadašnje Vojne Krajine.
Pravi razvoj gospodarstva slijedi osnivanjem nove Jugoslavije, nakon 2. svjetskog rata, kada se u gradu i okolici osnivaju brojne tvornice i industrijska postrojenja. Najvažnije su svakako "Karlovačka industrija mlijeka" (KIM), "Tvornica obuće Josip Kraš", "Žitoproizvod", Jugoturbina, te stara i slavna "Karlovačka pivovara".
Danas u Karlovcu nema jake industrije. Većina okosnica nekadašnjeg socijalističkog gospodarstva sada ne radi ili je u stečaju. Industrijske zone na Baniji i Švarči sada su, manje više, "mrtvi" dijelovi grada. Nekadašnja tvornica turbina i strojeva "Jugoturbina" danas je rascijepana na mnogo manjih poduzeća, a najveća od njih su "Alstom Hrvatska d.o.o." s oko 750 zaposlenih te "Adriadiesel" s oko 250 zaposlenih. "Tvornica obuće Josip Kraš" prestala je raditi početkom Domovinskog rata, a zgrada u kojoj se nalazila sravnjena je sa zemljom sredinom 2007. kako bi se oslobodilo mjesto za izgradnju trgovačkog centra "Lidl". Karlovačka pivovara danas je dio grupacije Heineken.
Grad sve više pažnje posvećuje manifestaciji "Karlovački dani piva" u koju se sve više ulaže, ali ona, dakako, nije temelj sadašnjeg gospodarstva. Također, grad ulaže u razvoj turizma za što ima dobre predispozicije i trenutačno postiže zadovoljavajuće rezultate za kontinentalnu Hrvatsku, ali još uvijek ne na prijeratnoj razini.
"HS Produkt" je tvrtka koja se bavi proizvodnjom i prodajom vatrenog oružja i pravi je primjer gospodarskog napretka. Trenutno zapošljava oko 1000 ljudi. Ne treba zanemariti niti General Electric Hrvatska koja ima više od 500 zaposlenih. Karlovačka gradska vlast pokušava pokrenuti novi val privrednog razvoja osnivanjem gospodarskih zona poput one u Belajskim Poljicima.
Karlovac je u prošlosti bio poznat i kao jedan od kulturno najrodoljubivijih gradova u Hrvatskoj, o čemu svjedoče najstarija hrvatska glazbena škola, Prvo hrvatsko pjevačko društvo "Zora", te jedna od prvih čitaonica na hrvatskom jeziku.
Središnja kulturna institucija u gradu danas je Gradsko kazalište ''Zorin dom'', s bogatim dramskim, glazbenim i likovnim programom tijekom godine.
Gradski muzej Karlovac kao jedina lokalna muzejska ustanva definira svoje djelovanje u najširem mogućem opsegu nastojeći obuhvatiti sve aspekte pripadnog prirodno-kulturno-povijesnog krajolika. Svoj rad Gradski muzej ostvaruje kroz sljedeće odjele: - Prirodoslovni odjel - Arheološki odjel - Etnološki odjel - Kulturno-povijesni odjel - Povijesni odjel - Galerija “Vjekoslav Karas”
Djelatnost muzeja odvija se na sljedećim lokacijama: u zgradi na Strossmayerovom trgu 7, Galeriji “Vjekoslav Karas” u Šestićevoj ulici, u prostorima Branič kule na Starom gradu Dubovcu i u rodnoj kući obitelji Ribar u Vukmaniću.
Nacionalno svetište sv. Josipa nalazi se u Dubovcu, podno istoimenog starog grada iz 13. stoljeća.[11]Svetište su hrvatski biskupi proglasili Nacionalnim svetištem svetog Josipa Crkve u Hrvata, 15. travnja1987. godine. Glazbena Škola Karlovac, jedna od najstarijih glazbeno-edukativnih institucija u ovom dijelu Europe (osnovana 1. prosinca 1804. godine), domaćin je Karlovac Piano Festivala.[12] Karlovac Piano Festival datira is 2013. godine, a sadržava stručne satove sa renomiranim klavirskim pedagozima te Internacionalno Klavirsko Natjecanje.[13]
Iako veličinom relativno malen, Karlovac je uvijek slovio za izrazito športski grad, te je bio domaćin/suorganizator iznimno velikih međunarodnih športskih događaja:
U razdoblju između 1959. i 1974. godine, Karlovac je bio poznat i kao "grad košarke". U gradu je lipnja 1964. gostovala i odabrana selekcija NBA lige, s tadašnjim velikim zvijezdama poput Billa Russella, Oscara Robertsona, Boba Cousyja, Jerryja Lucasa i dr.[15] Nastupili su kao momčad svih zvijezda ("All stars"), a igrali su protiv hrvatske košarkaške reprezentacije, pobijedivši 110:65 (50:31).[15]
1971. je košarkaški klub Karlovac 67 u juniorskoj konkurenciji 1971. bio prvakom Hrvatske, igrajući u sastavu: Bjelivuk, Šulentić, Češković, Vukašinović, Ilić, Štahan, Lovrić, Medek, Bašović, Kosovac i Čačić, trener Ivica Peris.[16]
Kickboxing klub Tigar Karlovac (jedan od najuspješnijih hrvatskih kickboxing klubova te organizator turnira WAKO Europskog kupa - "Karlovac Open" (od 2011.), koji svake godine okuplja više od 1.500 natjecatelja iz 25 država)[17][18][19]
U Karlovcu djeluje i Mačevalački klub Karlovac, koji je vratio tu plemenitu športsku vještinu u grad nakon 70 dugih godina izbivanja. U grad u kojemu je mačevanje trenirao i prvi hrvatski olimpijac, također i prvi osvajač olimpijske medalje g. Milan Neralić.
Od 1954. održava se Karlovačka veslačka regata.
Održava se trkačka utrka Karlovački cener koja se odvija u povijesnoj gradskoj jezgri – Zvijezdi. 2020. dobila IAAF status "Bronze Label" čime je postala prva utrka u Hrvatskoj sa "Label" statusom.[20]
↑Aktiviraj Karlovac Luka Krmpotić: Školska sportska dvorana “Mladost” – arhitektura koja zaslužuje brigu 3. travnja 2017., pristupljeno 26. travnja 2020.
↑ 15,015,1KAportal Tihomir Ivka: KAretrovizor. Kad su NBA zvijezde haklale u Šancu, a u Draganiću gradili naftnu bušotinu, 10. lipnja 2012.
↑KAportal KAŠ online: Generacija juniora iz 1971. obilježila 40-godišnjicu naslova prvaka Hrvatske u košarci, 3. srpnja 2011.
↑Zagreb moj grad (Časopis za promicanje zagrebačke povijesti i kulture); Milka Babović; Kralj, kraljica, kula, teklić, konjić i kmetić; stranica 50; broj 43, svibanj / lipanj 2013.