Andrija Štambuk: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Novija izmjena →
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)
Redak 19: Redak 19:
== Životopis ==
== Životopis ==


Štambuk je rođen na [[Brač]]u u Selcima, u obitelji Kate i Nikole Štambuka, koji su uz njega imali još kćeri Irmu i Lidiju te sina Miljenka.<ref>{{cite web|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url= http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref>
Štambuk je rođen na [[Brač]]u u Selcima, u obitelji Kate i Nikole Štambuka, koji su uz njega imali još kćeri Irmu i Lidiju te sina Miljenka.<ref>{{Citiranje weba|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url= http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref>


Teologiju je studirao u [[Katolički bogoslovni fakultet u Splitu|Centralnome bogoslovskom sjemeništu za Dalmaciju]]<ref>{{cite web|last=Ostojić|first=Ivan|title=“Centralno bogoslovsko sjemenište za Dalmaciju“, ''Crkva u svijetu'', Vol.4, No.5-6 (Prosinac 1969.), str. 399|url= http://hrcak.srce.hr/file/136382. |accessdate=22.1.2014.}}</ref> u [[Split]]u.  
Teologiju je studirao u [[Katolički bogoslovni fakultet u Splitu|Centralnome bogoslovskom sjemeništu za Dalmaciju]]<ref>{{Citiranje weba|last=Ostojić|first=Ivan|title=“Centralno bogoslovsko sjemenište za Dalmaciju“, ''Crkva u svijetu'', Vol.4, No.5-6 (Prosinac 1969.), str. 399|url= http://hrcak.srce.hr/file/136382. |accessdate=22.1.2014.}}</ref> u [[Split]]u.  


===Svećeništvo===
===Svećeništvo===
Za svećenika zaređen je u Selcima [[8. kolovoza]] [[1937.]] Obnašao je dužnost [[kapelan|župskog pomoćnika]] u Selcima.  
Za svećenika zaređen je u Selcima [[8. kolovoza]] [[1937.]] Obnašao je dužnost [[kapelan|župskog pomoćnika]] u Selcima.  


Hvarsko-bračko-viški biskup [[Miho Pušić]] uputio ga je na studij u [[Rim]] na [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Papinsko sveučilište ''Gregorianu'']].<ref>{{cite web|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url= http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref> Ondje je i doktorirao.<ref>{{cite web|last=Karabatić|first=Marin|title= Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija |url= http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/|accessdate=22.1.2014.}}</ref>
Hvarsko-bračko-viški biskup [[Miho Pušić]] uputio ga je na studij u [[Rim]] na [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Papinsko sveučilište ''Gregorianu'']].<ref>{{Citiranje weba|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url= http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref> Ondje je i doktorirao.<ref>{{Citiranje weba|last=Karabatić|first=Marin|title= Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija |url= http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/|accessdate=22.1.2014.}}</ref>


Po povratku sa studija obnašao je službe [[prefekt]]a Biskupskog sjemeništa u Splitu, te upravitelja Biskupske kancelarije u [[Hvar (grad)|Hvaru]].
Po povratku sa studija obnašao je službe [[prefekt]]a Biskupskog sjemeništa u Splitu, te upravitelja Biskupske kancelarije u [[Hvar (grad)|Hvaru]].
Pri organiziranju zbjega u egipatskom logoru [[El Shatt]]u na [[Sinaj]]u Štambuk je zajedno s još trojicom katoličkih svećenika upućen sa zbjegom u [[Bari]] pa u El Shatt da bi ondje bio dušobrižnik i vodio matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih.<ref>{{cite web|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url=http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref> U El Shattu je Štambuk imenovan u Centralni odbor zbjega,<ref>{{cite web|last=Bratanić|first=Mateo|title=“Vjera i vjerska praksa u hrvatskim zbjegovima u El Shattu (1944. – 1946.)“, ''Croatica christiana periodica'', God. XXXV, br. 68 (Zagreb, 2011), str. 148|url=http://croaticachristiana.org/data/CCP-68.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref> te je kao dekan vodio Odsjek za vjeru Prosvjetnog odjela.<ref>{{cite web|last=Karabatić|first=Marin|title= Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija |url=http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/    |accessdate=22.1.2014.}}</ref><ref>{{cite web|last=Bratanić|first=Mateo|title=“Vjera i vjerska praksa u hrvatskim zbjegovima u El Shattu (1944. – 1946.)“, ''Croatica christiana periodica'', God. XXXV, br. 68 (Zagreb, 2011), str. 148|url=http://croaticachristiana.org/data/CCP-68.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref> Uskoro je, zajedno sa Zoranom Palčokom, vodio i Prosvjetni odjel,<ref>{{cite web|last=Karabatić|first=Marin|title= U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7)|url= http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/el-shatt-3-7/  |accessdate=22.1.2014.}}</ref> a pri kraju zbjega je [[1946.]] bio i predsjednik Centralnog odbora zbjega.<ref>{{cite web|last=Karabatić|first=Marin|title= U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7)|url= http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/el-shatt-3-7/  |accessdate=22.1.2014.}}</ref>
Pri organiziranju zbjega u egipatskom logoru [[El Shatt]]u na [[Sinaj]]u Štambuk je zajedno s još trojicom katoličkih svećenika upućen sa zbjegom u [[Bari]] pa u El Shatt da bi ondje bio dušobrižnik i vodio matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih.<ref>{{Citiranje weba|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url=http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref> U El Shattu je Štambuk imenovan u Centralni odbor zbjega,<ref>{{Citiranje weba|last=Bratanić|first=Mateo|title=“Vjera i vjerska praksa u hrvatskim zbjegovima u El Shattu (1944. – 1946.)“, ''Croatica christiana periodica'', God. XXXV, br. 68 (Zagreb, 2011), str. 148|url=http://croaticachristiana.org/data/CCP-68.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref> te je kao dekan vodio Odsjek za vjeru Prosvjetnog odjela.<ref>{{Citiranje weba|last=Karabatić|first=Marin|title= Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija |url=http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/    |accessdate=22.1.2014.}}</ref><ref>{{Citiranje weba|last=Bratanić|first=Mateo|title=“Vjera i vjerska praksa u hrvatskim zbjegovima u El Shattu (1944. – 1946.)“, ''Croatica christiana periodica'', God. XXXV, br. 68 (Zagreb, 2011), str. 148|url=http://croaticachristiana.org/data/CCP-68.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref> Uskoro je, zajedno sa Zoranom Palčokom, vodio i Prosvjetni odjel,<ref>{{Citiranje weba|last=Karabatić|first=Marin|title= U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7)|url= http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/el-shatt-3-7/  |accessdate=22.1.2014.}}</ref> a pri kraju zbjega je [[1946.]] bio i predsjednik Centralnog odbora zbjega.<ref>{{Citiranje weba|last=Karabatić|first=Marin|title= U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7)|url= http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/el-shatt-3-7/  |accessdate=22.1.2014.}}</ref>


Nakon rata se vratio na Hvar. Pao je u nemilost mjesnih komunističkih vlasti, te je bio zatvaran<ref>{{cite web|last=Karabatić|first=Marin|title= Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija |url=http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ |accessdate=22.1.2014.}}</ref> i osuđen na dvije godine tamnice zbog navodnog djelovanja protiv društvenog uređenja. Kaznu je izdržavao u [[Stara Gradiška|Staroj Gradišci]],<ref>{{cite web|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url=http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref> te se vratio u Hvar.
Nakon rata se vratio na Hvar. Pao je u nemilost mjesnih komunističkih vlasti, te je bio zatvaran<ref>{{Citiranje weba|last=Karabatić|first=Marin|title= Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija |url=http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ |accessdate=22.1.2014.}}</ref> i osuđen na dvije godine tamnice zbog navodnog djelovanja protiv društvenog uređenja. Kaznu je izdržavao u [[Stara Gradiška|Staroj Gradišci]],<ref>{{Citiranje weba|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url=http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref> te se vratio u Hvar.


===Atentat===
===Atentat===
Neke večeri [[1953.]] skupina prerušenih muškaraca napala je njega i don Juru Belića, s namjerom da ih ubiju. Don Andro Štambuk tom je prilikom brutalno pretučen. Počinitelji nisu nađeni, pa se pretpostavljalo da su bili motivirani politički i da ih je vlast poslala i zaštitila. Iako je smatrao da je samo čudom ostao živ, Štambuk nije želio odlaziti liječniku, nego se sam liječio kako je znao i umio.<ref>{{cite web|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url=http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref> Nakon toga se rijetko pojavljivao u javnosti. <ref>{{cite web|last=Karabatić|first=Marin|title= Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija |url=http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ |accessdate=22.1.2014.}}</ref>   
Neke večeri [[1953.]] skupina prerušenih muškaraca napala je njega i don Juru Belića, s namjerom da ih ubiju. Don Andro Štambuk tom je prilikom brutalno pretučen. Počinitelji nisu nađeni, pa se pretpostavljalo da su bili motivirani politički i da ih je vlast poslala i zaštitila. Iako je smatrao da je samo čudom ostao živ, Štambuk nije želio odlaziti liječniku, nego se sam liječio kako je znao i umio.<ref>{{Citiranje weba|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url=http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref> Nakon toga se rijetko pojavljivao u javnosti. <ref>{{Citiranje weba|last=Karabatić|first=Marin|title= Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija |url=http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ |accessdate=22.1.2014.}}</ref>   


===Biskupstvo===
===Biskupstvo===
Papa [[Pio XII.]] ga je [[14. svibnja]] [[1955.]] imenovao pomoćnim biskupom hvarsko-bračko-viškim, te mu je dodijelio [[naslovna biskupija|naslovnu biskupiju]] [[Baniyaska biskupija|Balaneu]] (Sirija). Zaredio ga je [[3. srpnja]] tada već nadbiskup (osobni naslov) hvarske biskupije [[Miho Pušić]]<ref>''Revue des Ordinations Épiscopales'', God. 1955, No 54</ref> koji ga je imenovao svojim generalnim [[vikar]]om, a suposvetitelji bili su naslovni biskup [[pomarijska biskupija|Pomarije]] [[Dragutin Nežić]] i naslovni biskup [[drinopoljska biskupija|Drinopolja]] [[Frane Franić]].<ref>[http://www.catholic-hierarchy.org/bishop/bstambu.html Andrija Štambuk], catholic-hierarchy.org</ref> Dva tjedna kasnije posvetio je novu crkvu [[Isus|Krista Kralja]] u Selcima.<ref>{{cite web|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url=http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref>
Papa [[Pio XII.]] ga je [[14. svibnja]] [[1955.]] imenovao pomoćnim biskupom hvarsko-bračko-viškim, te mu je dodijelio [[naslovna biskupija|naslovnu biskupiju]] [[Baniyaska biskupija|Balaneu]] (Sirija). Zaredio ga je [[3. srpnja]] tada već nadbiskup (osobni naslov) hvarske biskupije [[Miho Pušić]]<ref>''Revue des Ordinations Épiscopales'', God. 1955, No 54</ref> koji ga je imenovao svojim generalnim [[vikar]]om, a suposvetitelji bili su naslovni biskup [[pomarijska biskupija|Pomarije]] [[Dragutin Nežić]] i naslovni biskup [[drinopoljska biskupija|Drinopolja]] [[Frane Franić]].<ref>[http://www.catholic-hierarchy.org/bishop/bstambu.html Andrija Štambuk], catholic-hierarchy.org</ref> Dva tjedna kasnije posvetio je novu crkvu [[Isus|Krista Kralja]] u Selcima.<ref>{{Citiranje weba|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url=http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref>


===Smrt===
===Smrt===
Mjesec i pô nakon ređenja, [[18. kolovoza]] iste godine, iznenada mu je pozlilo te je prevezen u [[KBC Split|Opću bolnicu]] u Splitu, gdje je umro dan kasnije,<ref>{{cite web|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url=http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref> možda od posljedica [[atentat]]a dvije godine ranije.<ref>{{cite web|last=Karabatić|first=Marin|title= Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija |url=http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ |accessdate=22.1.2014.}}</ref> Iz Splita mu je tijelo preneseno u Hvar, gdje su sprovodni obredi obavljeni u [[Hvarska katedrala|stolnici]] sv. [[Stjepan I., papa|Stjepana]], a zatim je sahranjeno u Selcima, u istoj crkvi Krista Kralja koju je posvetio mjesec dana ranije.<ref>{{cite web|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url=http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref>
Mjesec i pô nakon ređenja, [[18. kolovoza]] iste godine, iznenada mu je pozlilo te je prevezen u [[KBC Split|Opću bolnicu]] u Splitu, gdje je umro dan kasnije,<ref>{{Citiranje weba|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url=http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref> možda od posljedica [[atentat]]a dvije godine ranije.<ref>{{Citiranje weba|last=Karabatić|first=Marin|title= Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija |url=http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ |accessdate=22.1.2014.}}</ref> Iz Splita mu je tijelo preneseno u Hvar, gdje su sprovodni obredi obavljeni u [[Hvarska katedrala|stolnici]] sv. [[Stjepan I., papa|Stjepana]], a zatim je sahranjeno u Selcima, u istoj crkvi Krista Kralja koju je posvetio mjesec dana ranije.<ref>{{Citiranje weba|last=Vuković|first=Ivo|title=O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: ''Štambuk 300'', Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39|url=http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf|accessdate=22.1.2014.}}</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 16. studeni 2021. u 03:00

Monsinjor
Andrija Štambuk
Rođen 14. svibnja 1913.
Selca
Umro 19. kolovoza 1955.
Split
Zaređen za svećenika 8. kolovoza 1937.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Andrija-Dušan (Andro) Štambuk (Selca, 25. travnja 1913. – Split, 19. kolovoza 1955.), bio je hrvatski katolički svećenik, pomoćni biskup hvarsko-bračko-viški.

Životopis

Štambuk je rođen na Braču u Selcima, u obitelji Kate i Nikole Štambuka, koji su uz njega imali još kćeri Irmu i Lidiju te sina Miljenka.[1]

Teologiju je studirao u Centralnome bogoslovskom sjemeništu za Dalmaciju[2] u Splitu.

Svećeništvo

Za svećenika zaređen je u Selcima 8. kolovoza 1937. Obnašao je dužnost župskog pomoćnika u Selcima.

Hvarsko-bračko-viški biskup Miho Pušić uputio ga je na studij u Rim na Papinsko sveučilište Gregorianu.[3] Ondje je i doktorirao.[4]

Po povratku sa studija obnašao je službe prefekta Biskupskog sjemeništa u Splitu, te upravitelja Biskupske kancelarije u Hvaru. Pri organiziranju zbjega u egipatskom logoru El Shattu na Sinaju Štambuk je zajedno s još trojicom katoličkih svećenika upućen sa zbjegom u Bari pa u El Shatt da bi ondje bio dušobrižnik i vodio matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih.[5] U El Shattu je Štambuk imenovan u Centralni odbor zbjega,[6] te je kao dekan vodio Odsjek za vjeru Prosvjetnog odjela.[7][8] Uskoro je, zajedno sa Zoranom Palčokom, vodio i Prosvjetni odjel,[9] a pri kraju zbjega je 1946. bio i predsjednik Centralnog odbora zbjega.[10]

Nakon rata se vratio na Hvar. Pao je u nemilost mjesnih komunističkih vlasti, te je bio zatvaran[11] i osuđen na dvije godine tamnice zbog navodnog djelovanja protiv društvenog uređenja. Kaznu je izdržavao u Staroj Gradišci,[12] te se vratio u Hvar.

Atentat

Neke večeri 1953. skupina prerušenih muškaraca napala je njega i don Juru Belića, s namjerom da ih ubiju. Don Andro Štambuk tom je prilikom brutalno pretučen. Počinitelji nisu nađeni, pa se pretpostavljalo da su bili motivirani politički i da ih je vlast poslala i zaštitila. Iako je smatrao da je samo čudom ostao živ, Štambuk nije želio odlaziti liječniku, nego se sam liječio kako je znao i umio.[13] Nakon toga se rijetko pojavljivao u javnosti. [14]

Biskupstvo

Papa Pio XII. ga je 14. svibnja 1955. imenovao pomoćnim biskupom hvarsko-bračko-viškim, te mu je dodijelio naslovnu biskupiju Balaneu (Sirija). Zaredio ga je 3. srpnja tada već nadbiskup (osobni naslov) hvarske biskupije Miho Pušić[15] koji ga je imenovao svojim generalnim vikarom, a suposvetitelji bili su naslovni biskup Pomarije Dragutin Nežić i naslovni biskup Drinopolja Frane Franić.[16] Dva tjedna kasnije posvetio je novu crkvu Krista Kralja u Selcima.[17]

Smrt

Mjesec i pô nakon ređenja, 18. kolovoza iste godine, iznenada mu je pozlilo te je prevezen u Opću bolnicu u Splitu, gdje je umro dan kasnije,[18] možda od posljedica atentata dvije godine ranije.[19] Iz Splita mu je tijelo preneseno u Hvar, gdje su sprovodni obredi obavljeni u stolnici sv. Stjepana, a zatim je sahranjeno u Selcima, u istoj crkvi Krista Kralja koju je posvetio mjesec dana ranije.[20]

Izvori

  1. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  2. ↑ Ostojić, Ivan. "“Centralno bogoslovsko sjemenište za Dalmaciju“, Crkva u svijetu, Vol.4, No.5-6 (Prosinac 1969.), str. 399". http://hrcak.srce.hr/file/136382. Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  3. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  4. ↑ Karabatić, Marin. "Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija". http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  5. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  6. ↑ Bratanić, Mateo. "“Vjera i vjerska praksa u hrvatskim zbjegovima u El Shattu (1944. – 1946.)“, Croatica christiana periodica, God. XXXV, br. 68 (Zagreb, 2011), str. 148". http://croaticachristiana.org/data/CCP-68.pdf Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  7. ↑ Karabatić, Marin. "Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija". http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  8. ↑ Bratanić, Mateo. "“Vjera i vjerska praksa u hrvatskim zbjegovima u El Shattu (1944. – 1946.)“, Croatica christiana periodica, God. XXXV, br. 68 (Zagreb, 2011), str. 148". http://croaticachristiana.org/data/CCP-68.pdf Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  9. ↑ Karabatić, Marin. "U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7)". http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/el-shatt-3-7/ Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  10. ↑ Karabatić, Marin. "U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7)". http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/el-shatt-3-7/ Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  11. ↑ Karabatić, Marin. "Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija". http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  12. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  13. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  14. ↑ Karabatić, Marin. "Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija". http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  15. ↑ Revue des Ordinations Épiscopales, God. 1955, No 54
  16. ↑ Andrija Štambuk, catholic-hierarchy.org
  17. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  18. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  19. ↑ Karabatić, Marin. "Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija". http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2012/izbjeglicki-logor-el-shatt-57-kultura-umjetnost-tisak-i-religija/ Pristupljeno 22. siječanj 2014. 
  20. ↑ Vuković, Ivo. "O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39". http://www.stambuk.hr/dokumenti/STAMBUK300.pdf Pristupljeno 22. siječanj 2014. 


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Andrija_Štambuk&oldid=329074"