Unutarnja Mongolija

Unutarnja Mongolija Öbür Monggol 内蒙古 Nèi Měnggǔ
Položaj Unutarnje Mongolije u Kini
Kineske pokrajine
Vrsta uprave	Autonomna regija
Sjedište	Hohhot
• najveći grad	Baotou
• Partijski sekretar	Wang Jun
• Guverner	Bagatur
Površina	1.183.000 km² (na 3. mjestu)
Stanovništvo
• ukupno (2010.)	24.706.321 (na 23. mjestu)
• gustoća	20,2 st./km² (na 28. mjestu)
Službeni jezici i dijalekti	jinyu kineski, mandarinski kineski, mongolski (oirat, daurski i bargu burjatski dijelekt) i tunguski
HDI (2008.)	0,803 (13.)
Etničke grupe	Han Kinezi (79%) Mongoli (17%) Mandžurci (2%) Huej (0,9%) Dauri (0,3%)
Prefekture	12
Županije	101
Gradovi	1.425
ISO 3166-2	CN-15
Web stranica	http://www.nmg.gov.cn/
Politička podjela Unutarnje Mongolije

Unutarnja Mongolija, službenog naziva Autonomna regija Unutarnja Mongolija (mongolski: Öbür Mongghul-un Öbertegen Jasaqu Orun; kineski: 内蒙古自治区 Nèi Měnggǔ Zìzhìqū) je jedna od pet autonomnih regija u sastavu NR Kine.

U samoj Mongoliji je često nazivaju Južnom Mongolijom, smatrajući izraz Unutarnja Mongolija sinocentričnim, odnosno izrazom kineskog imperijalizma.

Pustinjski zapad Unutarnje Mongolije

Zemljopis

Rekonstrukcija palače u Xanadu, prijestolnici Kublaj-kana

Unutarnja Mongolija se nalazi na sjeveru Kine gdje većinom sjeverne granice graniči s Mongolijom i Rusijom, dok na jugozapadu graniči s kineskim pokrajinama Heilongjiang, Jilin i Liaoning, na jugu s pokrajinama Hebei, Shanxi, Shaanxi i Autonomnom regijom Ningxia, a na zapadu s pokrajinom Gansu. Unutarnja Mongolija ima površinu od 1.177.500 km² (treća po veličini u Kini) i svega 24.706.321 stanovnika, po popisu iz 2010. god., što čini tek 1,84% ukupnog stanovništva Kine.

Glavni grad Unutarnje Mongolije je Hohhot s 2,58 milijuna stanovnika, dok u gradu Baotou živi 2,46 milijuna ljudi.

Klima Unutarnje Mongolije je umjerena kontinentalna s dugim i hladnim zimama i kratkim toplim ljetima. Od jugoistoka prema sjeverozapadu padaline kontinuirano opadaju, te je na zapadu gotovo potpuna pustinja.

Povijest

Kineski zid, dio u Unutarnjoj Mongoliji

Hram pet pagoda u Hohhotu

Podjela između unutarnje i vanjske Mongolije je nastala tijekom povijesti. Tijekom dinastije Qing, Unutarnja Mongolija je bila podijeljena između običnih kineskih pokrajina, dok je vanjska Mongolija uglavnom ostala u pred-Qing obliku.

Istočni dio ove regije, ili bivše pokrajine Chahar, 1933. osvajaju Japanci koji 1937. god. osnivaju marionetsku državu Mengjiang sa sjedištem u Kalganu pod lokalnom upravom mongolskih velikaša. U to vrijeme je zapadu, u bivšoj pokrajini Suiyuan, uspostavljen Demchugdongrub sa sjedištem u Hohhotu. Čak i prije osnivanja Narodne Republike Kine, Autonomna regija Unutarnja Mongolija je osnovana 1947. god., po uzoru na sovjetske modele manjinske politike. Do 1949., teritorij moderne Unutarnje Mongolije je bio sastavljen od dijelova pokrajina Chahar i Suiyuan. Kada je poništena pokrajina Mandžurija, njezin zapadni dio (dijelovi pokrajina Heilongjiang i Fengtian) su 1955. god. dodani unutarnjoj Mongoliji, dok je Kalgan, pripao pokrajini Hebei.

Znamenitosti

Xanadu ili Shangdu (kineski: 上都; , pinyin: Shàng dū) je bila ljetna prijestolnica Kublaj-kanova Mongolskog carstva, koje je zauzimalo veći dio Azije. Arheološki nalazi sugeriraju da se grad nalazio oko 275 km sjeverno od Pekinga i 28 km sjeverozapadno od modernog grada Duoluna.

Također UNESCO-va svjetska baština je i gorje Langshan (狼山, Láng Shān) koje je jedno od zaštićen planinskih područja jedinstvenog Danxia reljefa u Kini.

Glavni grad Hohhot je važno središte tibetanskog budizma u Kini s mnogim hramovima kao što su hramovi: Pet pagoda, Dazhao (1580.), Xiaozhao (1697.) i najveći hram Shiretu Juu (1585.).

Upravna podjela

Unutarnja Mongolija je podijeljena na 12 prefektura koje su od dinastije Qing do kasnih 1990-ih nosile naziv Aimag (mong. za „savez”; kineski: 盟), koji su bili podijeljeni na „stjegove” (旗). Od tada su brojni aimazi pretvoreni u gradske prefekture, poput ostalih u Kini, te su zadržali svoje stare mongolske nazive (kao što su Hulunbuir, Bayannur i Ulanqab) ili su prihvatili kineski naziv po glavnom gradu (Chifeng, Tongliao). Samo su tri aimaga zadržala staru organizaciju i podjelu na stjegove (Alxa, Hinggan i Xilingol). Tako da današnja podjela Unutarnje Mongolije izgleda ovako:

Zemljovid	#	Naziv	Upravno sjedište	Kinesko pismo Pinyin	Mongolski (Transkripcija)	Stanovništvo (2010.)
	— Gradske prefekture —
	2.	Bayannur	Linhe (distrikt)	巴彦淖尔市 Bāyànnào'ěr Shì	Bayannaɣur qota	1.669.915
	3.	Wuhai	Haibowan (distrikt)	乌海市 Wūhǎi Shì	Üqai qota	532.902
	4.	Ordos	Dongsheng (distrikt)	鄂尔多斯市 È'ěrduōsī Shì	Ordos qota	1.940.653
	5.	Baotou	Hondlon District	包头市 Bāotóu Shì	Buɣutu qota	2.650.364
	6.	Hohhot	Huimin (distrikt)	呼和浩特市 Hūhéhàotè Shì	Kökeqota	2.866.615
	7.	Ulanqab	Jining (distrikt)	乌兰察布市 Wūlánchábù Shì	Ulaɣančab qota	2.143.590
	9.	Chifeng	Hongshan (distrikt)	赤峰市 Chìfēng Shì	Ulaɣanqada qota	4.341.245
	10.	Tongliao	Horqin (distrikt)	通辽市 Tōngliáo Shì	Tüŋliyou qota	3.139.153
	12.	Hulunbuir	Hailar (distrikt)	呼伦贝尔市 Hūlúnbèi'ěr Shì	Kölön Buyir qota	2.549.278
	— Aimazi —
	1.	Alxa	Alxa Lijevi stijeg	阿拉善盟 Ālāshàn Méng	Alaša ayimaɣ	231.334
	8.	Xilingol	Xilinhot stijeg	锡林郭勒盟 Xīlínguōlè Méng	Sili-yin Ɣool ayimaɣ	1.028.022
	11.	Hinggan	Ulan Hot stijeg	兴安盟 Xīng'ān Méng	Qiŋɣan ayimaɣ	1.613.250

Prefekture se dalje dijele na 101 okružnu jedinicu, uključujući 21 distrikt, 11 gradskih okruga, 17 okruga, 49 stjegova i 3 autonomna stijega. Oni se nadalje dijele na 1.425 općina, uključujući 532 grada, 407 naselja, 277 sumua, 18 etničkih naselja, jedan etnički sumu i 190 poddistrikta.

Stanovništvo

Većinsko stanovništvo čine Han Kinezi od 79%, iako Mongoli čine značajnu manjinu od 17%. Pored njih tu žive i Mandžurci, Hueji, Dauri, Evenki, Korejci, Rusi, Oroqen i Xibe.

Vanjske poveznice

• Unutarnja Mongolija na portalu Encyclopædia Britannica (engl.)
• Službene stranice Autonomne regije Unutarnja Mongolija

1. PREUSMJERI Predložak:Zho oznaka

• Inner Mongolia: China Travel Information (engl.)