Tibetanski budizam
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Tibetanski budizam (poznat i kao lamaizam) je poseban oblik budističkog učenja, karakterističan za Tibet i područje Himalaje, uključujući i Nepal, Butan, sjevernu Indiju, Mongoliju, sjeveroistočnu Kinu i Rusiju (Kalmikija, Burjatija i Tuva). Uključuje učenja tri velika "vozila"[nedostaje izvor] budizma: hinajanu, mahajanu i vadrajanu, kao i elemente tibetanske predbudističke religije u vidu lokalnih božanstava primljenih u budistički panteon. Budisti na Tibetu broje oko pola milijuna od oko tri milijuna stanovnika.
Nakon što je Narodna Republika Kina okupirala Tibet 1950-ih godina, tibetanske izbjeglice i dijaspora su proširili utjecaj tibetanskog budizma i u brojne zapadne zemlje. Od 1959. godine je Dalaj Lama živi u prognanstvu.