Razlika između inačica stranice »Mihovil Kombol«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Mihovil Kombol'''--> | <!--'''Mihovil Kombol'''--> | ||
{{Infookvir životopis | {{Infookvir životopis | ||
| ime = Mihovil Kombol | | ime = Mihovil Kombol | ||
Trenutačna izmjena od 11:30, 2. siječnja 2022.
| Mihovil Kombol | |
 kamena bista Mihovila Kombola u Bribiru | |
| Rođenje | 23. rujna 1883. |
|---|---|
| Smrt | 9. studenoga 1955. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Portal o životopisima | |
Mihovil Kombol (Niš, 23. rujna 1883. - Zagreb, 9. studenoga 1955.[1]), bio je hrvatski[2] književnik, književni povjesničar i prevoditelj.
Životopis
Mihovil Kombol rođen je u Nišu 1883. godine, gdje mu se obitelj tada nalazila. Dvije godine kasnije, vraća se s majkom u Bribir, a otac mu je nešto kasnije preminuo u Carigradu.[3] Kombol je dakle podrijetlom iz Bribira.[4] U Rijeci, Sušaku i Senju polazio je klasičnu gimnaziju gdje je 1902. godine maturirao.[3] Studij slavistike i germanistike završio je u Beču 1907. godine doktorskom tezom "O čakavštini hrvatskoga priobalja" (Zur Čakavština des kroatischen Küstenlandes) kod Vatroslava Jagića.[4]
Predavao je u Zagrebu na Akademiji za kazališnu umjetnost, te na Višoj pedagoškoj školi od 1923. do 1943. godine, kad je postao redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[3] Bavio se starijom hrvatskom književnošću, posebice dubrovačkim književnim krugom. Pisao je eseje i studije. Prevodio je djela sa talijanskog i njemačkog jezika.
Kombolov doprinos povjesnici hrvatske književnosti
O hrvatskoj književnosti studiozno su početkom 20. stoljeća pisali mnogi, istaknuti valja Vodnika 1913. godine, te Ujevićev kraći prikaz 1932. godine. Kombolov prikaz povjesnice hrvatske književnosti moderan je prikaz, Švelec piše: Kombolova je "Povijest" prvi primjer u nas u kojem je predstavljena starija hrvatska književnost kao umjetnost riječi, a ne veći ili manji zbir životopisa autora i sadržaja djela.[5]:str. 11 Švelec zaključuje: Kombol je zbrku koja je carevala do njegova vremena prevladao, poznate stvari, i one koje je sam spoznao, sredio, artikulirao i stvorio osobit mozaik. Nakon toga njegov mozaik stoji kao široka panorama u kojoj se organizam hrvatske književnosti vidi u svom funkcioniranju...[5]:str. 12
Frangeš svoj prikaz Kombolova rada počinje prikazom međuljudsko-stručnih odnosa Kombola i njegovih kolega i suvremenika: Za Kombola ocjenjivača i historičara novije hrvatske književnosti od bitna je i odsudna značenja dugogodišnje drugovanje s Krležom,[6] te nastavlja: nervozno-kritički stav Krležin prema Šenoi, i uopće prema novijim razdobljima hrvatske književnosti, zadržan je sve do velike akcije oko "Enciklopedije" (pri čemu je nezadovoljstvo ocjenom Gjalskoga ... dovelo do toga da Krleža sam napiše taj članak koji nije samo »revizija« Krležinog nekadašnjega suda, nego uopće revizija njegovih ocjena još nekih pojava, uključujući i Šenou). [5]:str. 14 Frangeš zaključuje svoj rad riječima:[5]:str. 26
Djela
- Kroatische Sprachlehre , 1918.
- Dinko Ranjina i talijanski petrarkisti, 1932.
- Talijanski utjecaj u Zlatarićevoj lirici , 1933.
- Italienische Einfluesse in der Lyrik Zlatarić, 1934.
- Pir mladog Derenčina: prema drami "Robinja" Hanibala Lucića i "Tireni", pastirskoj igri Marina Držića, (priredili Branko Gavella i Mihovil Kombol), Naklada Slavenske knjižare St. i M. Radić, Zagreb, 1939.
- Zadar u hrvatskoj književnosti, 1944.
- Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda, Matica hrvatska, Zagreb, 1945. (2. izd. 1961.)
- Izabrani kraći spisi: Vatroslav Jagić, (urednik i prevoditelj Mihovil Kombol), 1948.
- Zadar kao književno središte, 1964.
- Eseji, studije, kritike: Alber Haler, Mihovil Kombol, Branko Gavella, Ljubomir Maraković, (priredili Nikola Batušić i Dubravko Jelčić), Matica Hrvatska, 1971.
Sastavio je nekoliko antologija:
- Antologija novije hrvatske lirike, 1934.
- Hrvatski pripovjedači '80-ih i '90-ih godina, 1935.
Autor je udžbenika Hrvatskosrpska čitanka za 1., 2., 3. i 4. razred gradjanskih škola iz 1938.
Kao prevoditelj poznat je po svom prijevodu Danteove Božanske komedije (samostalno i u suprijevodu sa Matom Marasom, Olinkom Delorkom, Mirkom Tomasovićem i inima), Goethea...
Nagrada
Matica hrvatska je 1999. godine imenovala Nagradu "Mihovil Kombol" za izniman doprinos u prevođenju svjetske kulturne i znanstvene literature na hrvatski jezik - Kombolovim imenom. Neki od dobitnika su:
- Mirko Tomasović za 2009. godine, za prijevod junačkog spjeva "Oslobođeni Jeruzalem" Torquata Tassa.[7]
- Mislav Ježić za 2010. i 2011. godinu, za prijevod Amarusataka.[8]
Izvori
- ↑ Kombol, Mihovil Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 1. veljače 2015.)
- ↑ Kombol, Mihovil | Hrvatska enciklopedija. http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32552 Pristupljeno 18. rujna 2018.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Milan Ratković, "Dr. Mihovil Kombol", Jezik, Zagreb, veljača 1956., br. 3, str. 65
- ↑ 4,0 4,1 Kombol, Mihovil, hbl.lzmk.hr, pristupljeno 15. veljače 2017.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Zbornik o Mihovilu Kombolu, Franjo Švelec, "Mihovil Kombol - povjesničar hrvatske književnosti do preporoda", Zadar, 1983.
- ↑ Šimun Jurišić , Mihovil Kombol i Antun Barac, Vidik, Split, XV/1968, br. 6. str. 84-86
- ↑ www.culturenet.hr, Nagrade Matice hrvatske (MH) za 2009. ... Nagradu "Mihovil Kombol" za izniman doprinos u prevođenju svjetske kulturne i znanstvene literature na hrvatski jezik dobio je romanist Mirko Tomasović za prijevod junačkog spjeva "Oslobođeni Jeruzalem" Torquata Tassa. Po Maroevićevim riječima, Tomasović je nadahnuto na hrvatski jezik preveo Tassove stihove, poštujući semantičku točnost te čistoću i zvučnost biranih srokova., HINA, objavljeno 30. lipnja 2010., pristupljeno 12. kolovoza 2018.
- ↑ www.politikaplus.com, Nagrada "Mihovil Kombol" za prevodilački rad uručena je za prijevod knjige "Amarusataka/amarukina - stotina prizora ljuvenih", u nakladi ArTresor naklade. Knjigu je sa sanskrta preveo Mislav Ježić, a prema obrazloženju recenzenta Tonka Marojevića riječ je o jednom od tri najveća literarna djela na sanskrtu., HINA, objavljeno 18. lipnja 2012., pristupljeno 12. kolovoza 2018.