Abdul Medžid I.

Abdul Medžid I.

Abdul Medžid I. (23. travnja 1823. - 25. lipnja 1861.), osmanski sultan.

Abdul Medžid I. (arapski: عبد المجيد الأول) nasljeđuje svog oca Mahmuda II. 1. srpnja 1839. godine nekoliko dana nakon katastrofalnog turskog poraza od Egipta tijekom bitke kod Neziba. Istovremeno s tim događajem tijekom zadnjih dana života Mahmuda II. mornarica se pobunila i doplovila u Aleksandriju kako bi se pridružila snagama Egipta.

U takvoj situaciji 1839. godine sve europske velesile ponovno zahvaćene strahom od mogućeg nestanka Osmanskog carstva odlučuju vojno intervenirati. Po novozaključenom mirovnom sporazumu 1841. godine Egipat je prihvatio vratiti Turskoj sve zemlje izvan Egipta (Siriju, Palestinu i muslimanska sveta mjesta). Taj povoljni sporazum predstavlja posljednje teritorijalno širenje Turskog carstva.

Uspješna diplomacija ovog sultana rezultira situacijom da kada 23. ožujka 1854. godine Rusko Carstvo njemu objavi rat na njegovoj strani se uključe Velika Britanija, Francuska i Sardinija. Ovaj rat koji dobiva ime Krimski po glavnom području borbi završava 1856. godine ruskim porazom i genocidom Krimskih tatara koji tada postaju manjina u vlastitoj zemlji.

Na unutrašnjopolitičkom planu nastavljaju se reforme koje se provode uz pomoć zaduživanja u inozemstvu što će rezultirati velikim problemima u budućnosti.

Abdul Medžid I. umire u 38. godini života 25. lipnja 1861. godine. Naslijedio ga je najstariji brat Abdul Aziz. Njegova djeca Murat V., Abdul Hamid II., Mehmed V. i Mehmed VI. će u budućnosti uništiti Osmansko carstvo.

Prethodnik:	Vladar Osmanskog Carstva (1839. – 1861.)	Nasljednik:
Mahmud II.		Abdul Aziz