Razlika između inačica stranice »Prva palatalizacija«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Prva palatalizacija'''-->'''Prva palatalizacija''' je [[praslavenski jezik|praslavenska]] [[glasovna promjena]] kojom se regresivno [[palatalizacija|palataliziraju]] [[velari]] *k, *g i *x, naslijeđeni iz [[Baltoslavenski jezici|baltoslavenskog prajezika]].
Prva palatalizacija''' je [[praslavenski jezik|praslavenska]] [[glasovna promjena]] kojom se regresivno [[palatalizacija|palataliziraju]] [[velari]] *k, *g i *x, naslijeđeni iz [[Baltoslavenski jezici|baltoslavenskog prajezika]].


== Rezultat glasovne promjene ==
== Rezultat glasovne promjene ==

Trenutačna izmjena od 06:09, 24. ožujka 2022.

Prva palatalizacija je praslavenska glasovna promjena kojom se regresivno palataliziraju velari *k, *g i *x, naslijeđeni iz baltoslavenskog prajezika.

Rezultat glasovne promjene

Naslijeđeni velari *k (<PIE *k, *kʷ ) i *g (<PIE *g, *gʰ, *gʷ, *gʷʰ ) mijenjaju se prije praslavenskih prednjih samoglasnika * e/ē, * i/ī (PIE *e/ē, *i, *ey/ēy, *ew/ēw > CS e/ě, ь, i, u) i prije palatalnog poluvokala *j:

*k> *kʲ> *č

  • Primjer: PIE *wĺ̥kʷe 'vuče!' (vokativ jednine *wĺ̥kʷos) > praslavenski *wilke > staroslavenski vlьče, poljski wilcze, hrvatski vȗče


*g> *gʲ> *dž> *ž

  • Primjer: PIE *gʷeneh₂ 'žena' > praslavenski *ženā > staroslavenski žena, ruski žená, poljski żona, hrvatski žena


Praslavenski velar *x, koji nije bio prisutan u PIE, a nastao je iz PIE *s kroz ruki pravilo ili iz skupine sk- na početku riječi (također u germanskim i iranskim posuđenicama), promijenio se:

*x> *xʲ> *š

  • Primjer: PIE *múh₂s 'miš' > praslavenski *mūsi > *mūxi > mūši > staroslavenski myšь, ruski myš', poljski mysz, hrvatski miš

Datiranje glasovne promjene

Prva palatalizacija dala je iste rezultate u svim slavenskim jezicima, što pokazuje da se vjerojatno dogodila prije migracije Slavena, a to znači vjerojatno prije 500. godine. [1] Nema sigurnih dokaza da je taj proces dovršen do 600. godine.[2]

Podatci iz toponimije

Podatci iz toponimije i hidronimije poječu iz gornjeg toka rijeke Dnjepar, kojeg su Slaveni kolonizirali vjerojatno u drugoj polovici 5. stoljeća. Prije njihovog dolaska, govornici baltičkih jezika naseljevali su tu regiju, a baltički hidronimi kao što su Vilkesà, Akesa, Laukesà i Merkys dala su u ruskom jeziku Volčesa, Očesa, Lučesa i Mereč'. To sugerira da je palatalizacija bila aktivna u drugoj polovici 5. stoljeća.

Kad su Slaveni stigli na jug Grčke i jadransku obalu, u 6. i 7. stoljeću, prva palatalizacija više nije djelovala. To se vidi iz činjenice da je srednjogrčki posuđivao slavenske riječi u palataliziranim oblicima, kao i iz činjenice da su romanski toponimi na Jadranu prošli drugu palatalizaciju, a ne prvu palatalizaciju.

Podatci jezičnih dodira

Učinak prve palatalizacije vidljiv je na germanskim posuđenicama. Ovime se pretpostavlja kako je prva palatalizacija bila aktivna u vrijeme dodira germanskih i slavenskih govornika.

  • Germanski *helmaz 'šljem, kaciga' > praslavenski *xelmu > *šelmu > metateza likvida > staroslavenski šlěmъ, ruski šelóm, hrvatski šljȅm
  • Germanski *kinda 'dijete, novorođenče' > praslavenski *kinda > *činda > staroslavenski čędo, ruski čado, poljski czędo, hrvatski čedo

Izvori

  1. Milan Mihaljević, Slavenska poredbena gramatika, 1. dio, Uvod i fonologija,. Zagreb: Školska knjiga, 2002. ISBN 953-0-30225-8
  2. Ranko Matasović, Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Matica hrvatska, 2008. ISBN 978-953-150-840-7

Literatura

  • Milan Mihaljević, Slavenska poredbena gramatika, 1. dio, Uvod i fonologija,. Zagreb: Školska knjiga, 2002. ISBN 953-0-30225-8
  • Ranko Matasović, Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Matica hrvatska, 2008. ISBN 978-953-150-840-7