Iranski jezici
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Iranski jezici, jedna od dvije glavne grane indoarijskih (ili arijskih) jezika kojima se služe Iranski narodi, poglavito na područjima Irana, Afganistana, Pakistana i Tadžikistana. Osnovna podjela je na istočnu i zapadnu podskupinu koje obuhvaćaju 87 jezika[1].
- A. Istočnoiranski jezici (14), Iran, Pakistan, Afganistan, Kina, Gruzija, Tadžikistan:
- a1. sjeveroistočni (3) Iran, Gruzija, Tadžikistan: avestički (pazend), osetski, yagnobi.
- a2. Jugoistočni (11):
- a. pamirski jezici (7) Afganistan, Pakistan, Kina, Tadžikistan: munji, sanglechi-ishkashimi, sarikoli, shughni, wakhi, yazgulyam, yidgha.
- b. paštunski jezici (4) Afganistan, Pakistan: paštunski (3 jezika, sjeverni središnji i južni), waneci.
- B. Zapadnoiranski jezici (72) Afganistan, Iran, Irak, Pakistan, Turska, Izrael:
- b1. sjeverozapadni (54):
- a. belučki (engl. Balochi) (5) Pakistan, Iran: bashkardi, belučki (beludžijski; južni, zapadni i istočni), koroshi.
- b. kaspijski (3) Iran: gilaki, mazanderani, shahmirzadi.
- c. Centralni Iran (12) Iran, Indija: ashtiani, fars (sjeverozapadni), zoroastrijski darski (gabri ili yazdi), gazi, khunsari, natanzi, nayini, parsi, parsi-dari, sivandi, soi, vafsi.
- d. Khalaj, Iran. Ne smije se brkati sa južnoturkijskim istoimnnenim jezikom.
- e. Kurdski (4) Irak, Iran, Turska: kurdski (središnji, sjeverni i južni), laki.
- f. Ormuri-Parachi (2): ormuri, parachi.
- g. Semnani (4): lasgerdi, sangisari, semnani, sorkhei.
- h. Tališki (16) Iran, Azerbajdžan: alviri-vidari, eshtehardi, gornji taromi (gornjotaromski), gozarkhani, harzani, kabatei, kajali, karingani, kho'ini, koresh-e rostam, maraghei, razajerdi, rudbari, shahrudi, takestani, tališki,
- i. Zaza-Gorani (6) Irak, Turska: bajelani, dimli, gurani, kirmanjki, sarli, shabak.
- j. neklasificirani (1): dezfuli.
- b2. jugozapadni (18):
- b1. sjeverozapadni (54):
- C) Nekalsificirani (1): tangshewi, Afghanistan.