More actions
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web) |
m Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|' |
||
| Redak 49: | Redak 49: | ||
U rujnu 1993. [[Fikret Abdić]] je proglasio Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu, a mjesec dana kasnije, 22. listopada 1993. [[Republika Srpska]] je priznala AP Zapadnu Bosnu i proglasila trajni mir. Uskoro je došlo i do sporazuma o trajnom miru i s [[Hrvatska|Hrvatskom]]. Nakon proglašenja autonomije, [[Narodna obrana Autonomne pokrajine Zapadne Bosne|Narodna obrana AP ZB]] dolazi u otvoren sukob s [[Armija Republike Bosne i Hercegovine|Armijom Republike Bosne i Hercegovine]]. Između rujna 1993. i kolovoza 1994. Narodna obrana i Armija RBiH sukobljavale su se na području [[Cazin|Cazina]] kojega je Narodna obrana pokušala uzeti od Armije RBiH. Armija RBiH je ušla u [[Velika Kladuša|Veliku Kladušu]] 21. kolovoza 1994. Dan prije ulaska Armije RBiH oko 3.000 muslimanskih civila pobjeglo je u [[Republika Srpska Krajina|Republiku Srpsku Krajinu]], da bi kasnije bili usmjereni prema [[Turanj|Turnju]]. Na dan ulaska Armije RBiH u Veliku Kladušu 30.000 muslimanskih civila i 1.500 pripadnika Narodne obrane također bježi iz BiH i bivaju smješteni u [[Batnoga|Batnozi]] kod [[Slunj]]a i [[Staro Selo|Starog Sela]] kod [[Topusko]]g. Odbor za izbjeglice Republike Srpske Krajine, procijenio je da se u RSK nalazi 52.368 muslimanskih izbjeglica iz Cazinske krajine. | U rujnu 1993. [[Fikret Abdić]] je proglasio Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu, a mjesec dana kasnije, 22. listopada 1993. [[Republika Srpska]] je priznala AP Zapadnu Bosnu i proglasila trajni mir. Uskoro je došlo i do sporazuma o trajnom miru i s [[Hrvatska|Hrvatskom]]. Nakon proglašenja autonomije, [[Narodna obrana Autonomne pokrajine Zapadne Bosne|Narodna obrana AP ZB]] dolazi u otvoren sukob s [[Armija Republike Bosne i Hercegovine|Armijom Republike Bosne i Hercegovine]]. Između rujna 1993. i kolovoza 1994. Narodna obrana i Armija RBiH sukobljavale su se na području [[Cazin|Cazina]] kojega je Narodna obrana pokušala uzeti od Armije RBiH. Armija RBiH je ušla u [[Velika Kladuša|Veliku Kladušu]] 21. kolovoza 1994. Dan prije ulaska Armije RBiH oko 3.000 muslimanskih civila pobjeglo je u [[Republika Srpska Krajina|Republiku Srpsku Krajinu]], da bi kasnije bili usmjereni prema [[Turanj|Turnju]]. Na dan ulaska Armije RBiH u Veliku Kladušu 30.000 muslimanskih civila i 1.500 pripadnika Narodne obrane također bježi iz BiH i bivaju smješteni u [[Batnoga|Batnozi]] kod [[Slunj]]a i [[Staro Selo|Starog Sela]] kod [[Topusko]]g. Odbor za izbjeglice Republike Srpske Krajine, procijenio je da se u RSK nalazi 52.368 muslimanskih izbjeglica iz Cazinske krajine. | ||
[[Srpska vojska Krajine]] i [[Vojska Republike Srpske]] su u studenome 1994. poduzeli napad prema [[Bihać|bihaćkom]] području, što je prisililo Armiju RBiH na povlačenje iz Velike Kladuše. U istom mjesecu su se u Veliku Kladušu vratili i pripadnici Narodne obrane. Nakon ofenzive prema Bihaću koju su poduzele VRS i NO u srpnju 1995., Abdić je proglasio Republiku Zapadnu Bosnu. U takvom obliku, Republika Zapadna Bosna postojala je svega tjedan dana. U vrijeme [[Operacija Oluja|operacije Oluja]] izvedene od strane [[Hrvatska vojska|Hrvatske vojske]], dobar dio pripadnika Narodne obrane prešao je u [[Peti korpus Armije RBiH]], dok se dio rukovoditelja Republike Zapadne Bosne, uključujući i Abdića, preselio u [[Zagreb]].<ref>{{ | [[Srpska vojska Krajine]] i [[Vojska Republike Srpske]] su u studenome 1994. poduzeli napad prema [[Bihać|bihaćkom]] području, što je prisililo Armiju RBiH na povlačenje iz Velike Kladuše. U istom mjesecu su se u Veliku Kladušu vratili i pripadnici Narodne obrane. Nakon ofenzive prema Bihaću koju su poduzele VRS i NO u srpnju 1995., Abdić je proglasio Republiku Zapadnu Bosnu. U takvom obliku, Republika Zapadna Bosna postojala je svega tjedan dana. U vrijeme [[Operacija Oluja|operacije Oluja]] izvedene od strane [[Hrvatska vojska|Hrvatske vojske]], dobar dio pripadnika Narodne obrane prešao je u [[Peti korpus Armije RBiH]], dok se dio rukovoditelja Republike Zapadne Bosne, uključujući i Abdića, preselio u [[Zagreb]].<ref>{{citiranje weba|url=http://historija.info/2019/09/29/republika-zapadna-bosna-hronologija-jedne-izdaje/|title=Republika Zapadna Bosna: hronologija jedne izdaje|publisher=historija.info|date=5 August 2017 |accessdate=2016-05-07}}</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 14. rujan 2025. u 00:14
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg)
Republika Zapadna Bosna (do 1995. Autonomna pokrajina Zapadna Bosna) bila je međunarodno nepriznata marionetska paradržava unutar Bosne i Hercegovine. Postojala je između rujna 1993. i kolovoza 1995. na području sjeverne Cazinske krajine. Glavni grad Republike Zapadne Bosne bila je Velika Kladuša, a njezin predsjednik Fikret Abdić.
Povijest
U rujnu 1993. Fikret Abdić je proglasio Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu, a mjesec dana kasnije, 22. listopada 1993. Republika Srpska je priznala AP Zapadnu Bosnu i proglasila trajni mir. Uskoro je došlo i do sporazuma o trajnom miru i s Hrvatskom. Nakon proglašenja autonomije, Narodna obrana AP ZB dolazi u otvoren sukob s Armijom Republike Bosne i Hercegovine. Između rujna 1993. i kolovoza 1994. Narodna obrana i Armija RBiH sukobljavale su se na području Cazina kojega je Narodna obrana pokušala uzeti od Armije RBiH. Armija RBiH je ušla u Veliku Kladušu 21. kolovoza 1994. Dan prije ulaska Armije RBiH oko 3.000 muslimanskih civila pobjeglo je u Republiku Srpsku Krajinu, da bi kasnije bili usmjereni prema Turnju. Na dan ulaska Armije RBiH u Veliku Kladušu 30.000 muslimanskih civila i 1.500 pripadnika Narodne obrane također bježi iz BiH i bivaju smješteni u Batnozi kod Slunja i Starog Sela kod Topuskog. Odbor za izbjeglice Republike Srpske Krajine, procijenio je da se u RSK nalazi 52.368 muslimanskih izbjeglica iz Cazinske krajine.
Srpska vojska Krajine i Vojska Republike Srpske su u studenome 1994. poduzeli napad prema bihaćkom području, što je prisililo Armiju RBiH na povlačenje iz Velike Kladuše. U istom mjesecu su se u Veliku Kladušu vratili i pripadnici Narodne obrane. Nakon ofenzive prema Bihaću koju su poduzele VRS i NO u srpnju 1995., Abdić je proglasio Republiku Zapadnu Bosnu. U takvom obliku, Republika Zapadna Bosna postojala je svega tjedan dana. U vrijeme operacije Oluja izvedene od strane Hrvatske vojske, dobar dio pripadnika Narodne obrane prešao je u Peti korpus Armije RBiH, dok se dio rukovoditelja Republike Zapadne Bosne, uključujući i Abdića, preselio u Zagreb.[1]
Izvori
- ↑ "Republika Zapadna Bosna: hronologija jedne izdaje". historija.info. 5. kolovoz 2017.. http://historija.info/2019/09/29/republika-zapadna-bosna-hronologija-jedne-izdaje/ Pristupljeno 7. svibanj 2016.