Dino Zoff: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik)
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Dino Zoff'''-->{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik
{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik
| ime                              = Dino Zoff
| ime                              = Dino Zoff
| slika                            = [[Datoteka:Dino Zoff (1974).jpg|250px]]
| slika                            = [[Datoteka:Dino Zoff (1974).jpg|250px]]

Posljednja izmjena od 13. travanj 2022. u 02:26

Dino Zoff

Zoff u 1974. godini.

Država Italija
Osobni podatci
Puno ime Dino Zoff
Rođenje 28. veljače 1942.
Visina 183 cm
Položaj vratar
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1961.1963.
1963.1967.
1967.1972.
1972.1983.
Udinese
Mantova
Napoli
Juventus
038 (0)
131 (0)
143 (0)
330 (0)
Reprezentativna karijera
1968.1983. Italija 112 (0)
Trenerska karijera
1988.1990.
1990.1994.
1996.1997.
1998.2000.
2001.
2005.
Juventus
Lazio
Lazio
Italija
Lazio
Fiorentina
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Dino Zoff (Mariano del Friuli, 28. veljače 1942.), talijanski nogometaš i nogometni trener.

Igračka karijera[uredi]

Dinu Zoffa, pravu vratarsku legendu, kao 14-godišnjaka odbili su Juventus FC i Inter Milano jer je bio prenizak. Na kraju je potpisao za Udinese. Na svom prvom nastupu primio je pet pogodaka. Godine 1972. kupio ga je Juventus, s kojim je osvojio šest naslova prve talijanske lige, dva Coppa Italia, i Kup UEFA. Nije osvojio samo Kup prvaka, iako je osvojio druga mjesta 1973. i 1983. Zoffov prvi poziv za reprezentaciju došao je tijekom Europskog prvenstva 1968. Debitirao je u četvrtfinalu i Italija je osvojila turnir. Uzoran sportaš dobre koncentracije, Zoff je uspio razbiti mnoge vratarske rekorde i u svojoj 40. godini 1982. bio je kapetan momčadi Italije na njihovom prvom uspjehu na Svjetskom prvenstvu u novije doba. Bio je najstariji igrač koji je osvojio Svjetsko prvenstvo i ubrzo nakon toga prestao je igrati te nastavio trenirati olimpijsku momčad Italije te Juventus i S.S. Lazio. Vodio je Italiju do finala Europskog prvenstva 2000., kada su tijesno izgubili od Francuske.