Razlika između inačica stranice »Prkosi«
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje)) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir naselje u BiH | |||
|ime = Prkosi | |ime = Prkosi | ||
|slika = | |slika = | ||
Trenutačna izmjena od 01:35, 12. travnja 2022.
| Prkosi | |
|---|---|
  Prkosi | |
| Regija BiH | Zapadna Bosna |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Unsko-sanska |
| Općina/Grad | Bosanski Petrovac |
| Zemljopisne koordinate | 44°37′11″N 16°07′37″E / 44.619680°N 16.126857°E |
| Stanovništvo (2013.) | |
| - ukupno | 14 |
Prkosi su naseljeno mjesto u općini Bosanski Petrovac, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]
Zemljopis
Mjesto se prostire na visoravni iznad korita rijeke Une, uz put Kulen Vakuf – Vrtoče. Ovo je krško područje pogodno za stočarstvo i oskudnu poljoprivredu. Oivičeno je s istoka planinom Lupina i s juga Čavom. U selu ima nekoliko izvora pa su Prkosi jedno od rijetkih mjesta na petrovačkom području koje nema problema s vodom.
Povijest
Na području Prkosa postoje razbacane, na udaljenosti od desetak metara, mnogobrojne kamene gromile, ali nikad nisu istraživane. Ovuda je prolazio i rimski put za dolinu Une.
U zaseoku Čovka vidljivi su tragovi srednjovjekovnoga kraljevskog grada Čovka koji je pripadao Humskoj župi, u kojoj je bio glavni grad Ripač. Jedno vrijeme bio je gospodar Čovke Herman Celjski, onda Nikola Frankopan koji 1426. godine dobiva grad u zalog od kralja Žigmunda i napokon plemići Orlovići. U gradu Čovki napisao je 1469. godine jednu glagoljsku listinu Juraj Spirančić.[2][3]
Povijest ovoga mjesta najviše je vezana za njegov položaj u neposrednoj blizini rijeke Une koja je bila pogranično područje. I danas su vidljivi ostatci kule koju je u tome selu sagradio poznati Kulin-kapetan, kapetan Stare Ostrovice. Ta je kula nakon toga postala središtem kapetanije Stara Ostrovica. Kapetanije su bile manji, točno ograničeni teritoriji u prvo doba njihova nastanka samo duž onih granica bosansko-hercegovačkih, koje su dijelile tursko carstvo od hrvatskih zemalja, a bile su pod vlašću bečkog cara i mletačkog dužda. Ova institucija postojala je od polovice 16. stoljeća do 1835. godine.
Po svom teritorijalnom opsegu, ali i geostrateškom značaju, jedna od najvećih i najznačajnijih kapetanija Bosanskoga ejaleta bila je Stara Ostrovica. Kapetanija se prvi puta spominje 1699. godine, a kapetani su pripadali obitelji Kulinović, kasnije prozvani Kulenovići. Njihovi brojni članovi bili su kapetani Stare Ostrovice, Petrovca, dizdari (zapovjednici tvrđave) Havale i Jajca. Zapovijedali su i palankom Čovkom, koja je u neposrednoj blizini Prkosa.[4]. Kapetani su u Staroj Ostrovici opstali do iza 1791. godine. Nakon gubitka Lapca i pomjeranja granice u neposrednu blizinu Stare Ostrovice, kapetan je prenio svoje sjedište u Prkose,[5] gdje je sagradio oko 1800. godine kulu na četiri kata od tesanog kamena i na vrhu veliki odžak od drvenog materijala. Osnovica joj je kvadrat, a oko kule je dvorište opasano zidom. Godine 1876. propao je odžak u požaru, a i na kuli je izgorila sva drvenina.
Na prostorima Čovke dogodio se 6. rujna 1941. godine veliki zločin kada su ustanici, uz nekoliko ustaša i domobrana, pobili i veliki broj (više od 300) nedužnog stanovništva, uglavnom bošnjačkog.[6]
Na Prkosima je smrtno ranjena Marija Bursać koja će kasnije biti proglašena prvom ženom Narodnim herojem Jugoslavije.
Ovdje je rođen i Narodni heroj Nikola Karanović, komandant 3. krajiške proleterske brigade, inače sudionik događaja od 6. rujna 1941. godine u Ljutočkoj dolini.
Stanovništvo
1991.
Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći[7]:
ukupno: 195
- Srbi - 194
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 1
2013.
Nacionalni sastav stanovništva 2013. godine, bio je sljedeći[1]:
ukupno: 14
- Srbi - 14
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 20. ožujka 2020.
- ↑ Hamdija Kreševljaković, Gradovi u Bosni i Hercegovini, Izabrana djela, II, Sarajevo 1991.
- ↑ E. Pelidija: Banjalučki boj iz 1737. godine, Sarajevo, 2003.
- ↑ Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u BiH, Svijetlost, Sarajevo, 1980.,
- ↑ Povijesno područje Ostrovica – Ostrovački grad, općina Bihać, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine - Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 69/12
- ↑ Dr. Mujo Begić: Zločini ustanika u Ljutočkoj dolini septembra 1941.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
| |||||