More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web) |
||
| Redak 12: | Redak 12: | ||
| datum_rođenja = u 4. stoljeću | | datum_rođenja = u 4. stoljeću | ||
| mjesto_rođenja = ? | | mjesto_rođenja = ? | ||
| datum_smrti = 15. listopada 412. godine (18. dana mjeseca paopi 128. A.M. prema koptskom kalendaru<ref name="B1">{{ | | datum_smrti = 15. listopada 412. godine (18. dana mjeseca paopi 128. A.M. prema koptskom kalendaru<ref name="B1">{{Citiranje web |url=http://www.copticchurch.net/easter.html|title=Koptski kalendar|work=copticchurch.net|accessdate=21. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Koptski kalendar}}</ref><ref>Od 30. kolovoza po [[Julijanski kalendar|julijanskom]] / 12. rujna 2017. godine po [[Gregorijanski kalendar|gregorijanskom]] kalendaru, teče 1734. A. M., [[Kopti|koptska godina]].<br>Koptske godine se broje od 284. AD, godine kada je [[Dioklecijan]] postao rimski car. Njegova vladavina je obilježena mučenjima i masovnim pogubljenjima kršćana, naročito u Egiptu. Zato je koptska godina označena skraćenicom A. M. (lat.: ''Anno Martyrum'' - "U (godini) Mučenika").<br> [[Židovi|Židovske godine]] se isto označavaju s A. M., samo što u njihovom kalendaru to znači ''Anno Mundi'' - "U (godini) svijeta". Da bi se dobio broj koptske godine, od julijanske godine se oduzima 283 između koptske i julijanske nove godine, odnosno 284, poslije julijanske nove godine.</ref> prema koptskom kalendaru) | ||
| mjesto_smrti = [[Aleksandrija]], [[Egipat]] | | mjesto_smrti = [[Aleksandrija]], [[Egipat]] | ||
| grb = | | grb = | ||
| Redak 24: | Redak 24: | ||
| glavna svetišta = | | glavna svetišta = | ||
| imenjaci = | | imenjaci = | ||
| fusnota = Obnašao je dužnost pape u ''koptskoj katedrali sv. Marka''<ref name="A20">{{ | | fusnota = Obnašao je dužnost pape u ''koptskoj katedrali sv. Marka''<ref name="A20">{{Citiranje web |url=http://www.sacred-destinations.com/egypt/alexandria-st-mark-coptic-cathedral|title=Koptska katedrala sv. Marka|work=sacred-destinations.com|accessdate=20. ožujka 2018|quote=|language=engleski|trans-title=Koptska katedrala sv. Marka}}</ref>u Aleksandriji|}} | ||
| Redak 31: | Redak 31: | ||
==Pozadina== | ==Pozadina== | ||
Godine 391., Teofil je, prema svjedočenju [[Tiranije Rufin|Rufina]]<ref>''Tiranije Rufin'' (lat.: ''Tyrannius Rufinus'') (rođen 345. godine u [[Concordia Sagittaria|Concordia Sagittariji]]'', blizu [[Akvileja|Akvileje]], [[Italija]] - umro 410/411, [[Sicilija]], vjerojatno u [[Messina|Messini]]), rimski svećenik, pisac, teolog i vrsni prevoditelj grčkih teoloških djela na latinski jezik u vrijeme kada je poznavanje grčkog jezika bilo u opadanju na Zapadu.</ref><ref name="B2">{{ | Godine 391., Teofil je, prema svjedočenju [[Tiranije Rufin|Rufina]]<ref>''Tiranije Rufin'' (lat.: ''Tyrannius Rufinus'') (rođen 345. godine u [[Concordia Sagittaria|Concordia Sagittariji]]'', blizu [[Akvileja|Akvileje]], [[Italija]] - umro 410/411, [[Sicilija]], vjerojatno u [[Messina|Messini]]), rimski svećenik, pisac, teolog i vrsni prevoditelj grčkih teoloških djela na latinski jezik u vrijeme kada je poznavanje grčkog jezika bilo u opadanju na Zapadu.</ref><ref name="B2">{{Citiranje web|url=https://www.britannica.com/biography/Tyrannius-Rufinus|title=Tiranije Rufin|work=britannica.com|accessdate=23. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Tiranije Rufin}}</ref> i ''[[Salmin Sozomen|Sozomen]]a''<ref>Salmin Sozomen (lat.: Salminius Hermias Sozomenus, grčki: Σωζομενός, rođ. u ''[[Beit Lahia]]'', [[Palestina]] oko 400., umro oko 450. godine u Konstantinopolu), bio je povjesničar kršćanske crkve.</ref><ref name="A4">{{Citiranje web|url=https://www.britannica.com/biography/Sozomen|title=Sozomen|work=britannica.com|accessdate=23. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Sozomen}}</ref> otkrio skriveni poganski hram. On i njegovi sljedbenici su sa prijezirom prikazivali poganske [[artefakt]]e javnosti koji su toliko izvrijeđali pogane da je sve rezultiralo nasiljem, odnosno njihovim napadom na kršćane. Kršćani su krenuli u protunapad, prisiljavajući pogane da se povuku u ''Serapeum''<ref>''Serapeum'', također izgovarano kao ''Sarapeum'', ili ''Sarapieion'', jedan od dva hrama drevnog Egipta, posvećena štovanju grčko-egipatskog božanstva [[Serapis]]a'' (Boga Sunca).</ref>. Car je poslao pismo Teofil kojim je od njega zahtijevao da pomiluje uvrijeđene pogane, ali da uništiti hram; prema [[Sokrat Skolastik|Sokratu Skolastiku]], njegovom suvremeniku, potonji aspekt (uništavanje hrama) je dodan kao rezultat izrazitog Teofilovog zahtjeva.<br> | ||
Skolastik dalje navodi sljedeće: | Skolastik dalje navodi sljedeće: | ||
:''Koristeći ovu priliku, Teofil je do maksimuma dao sve od sebe... on je prouzročio da [[Mitreum]]i<ref>Mitreum (lat. Mithraea), je ''mitraistički'' hram koji je obično bio građen kao podzemna građevina koju su u klasičnoj antici gradili štovatelji [[Mitras]]a, a što je dovelo do rađanja mistriozne religije poznate kao [[mitraizam]]. ''Mitras'' je ''Bog Spasitelj Svjetlosti'', ''Božanstvo Sunca'', koji upravlja putem koji vodi do savršenstva Duše. Drevni hramovi ''Mitrasa'' bili su poznati kao ''Mitreumi''. Više od 500 mitreuma je pronađeno u cijelom rimskom svijetu, od Velike Britanije do Afrike.</ref><ref name="A7">{{ | :''Koristeći ovu priliku, Teofil je do maksimuma dao sve od sebe... on je prouzročio da [[Mitreum]]i<ref>Mitreum (lat. Mithraea), je ''mitraistički'' hram koji je obično bio građen kao podzemna građevina koju su u klasičnoj antici gradili štovatelji [[Mitras]]a, a što je dovelo do rađanja mistriozne religije poznate kao [[mitraizam]]. ''Mitras'' je ''Bog Spasitelj Svjetlosti'', ''Božanstvo Sunca'', koji upravlja putem koji vodi do savršenstva Duše. Drevni hramovi ''Mitrasa'' bili su poznati kao ''Mitreumi''. Više od 500 mitreuma je pronađeno u cijelom rimskom svijetu, od Velike Britanije do Afrike.</ref><ref name="A7">{{Citiranje web|url=http://www.mithraeum.info/|title=Mitreum|work=mithraeum.info|accessdate=23. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Mitreum}}</ref> budu uništeni ... Onda je uništio ''Serapeum'' ... dao je da se [[falus]] od [[Prijap]]a pronese kroz središte foruma. ... hramovi neznabožaca ... stoga su sravnjeni sa zemljom, a slike njihovih bogova istopili su u posude i drugo prikladno posuđe za upotrebu u aleksandrijskoj crkvi'' (Socrat Skolastik, Crkvena povijest) | ||
==Posljedice== | ==Posljedice== | ||
Mnogi drevni i moderni autori su vidjeli razaranje Serapeuma kao prezentaciju trijumfa kršćanstva nad drugim religijama. Prema [[Ivan Nikijski|Ivanu iz Nikije]]<ref>''Ivan Nikijski'', egipatski kroničar čiji radovi su doživjeli procvat u drugoj polovici sedmog stoljeća 680. - 690.</ref><ref name="A10">{{ | Mnogi drevni i moderni autori su vidjeli razaranje Serapeuma kao prezentaciju trijumfa kršćanstva nad drugim religijama. Prema [[Ivan Nikijski|Ivanu iz Nikije]]<ref>''Ivan Nikijski'', egipatski kroničar čiji radovi su doživjeli procvat u drugoj polovici sedmog stoljeća 680. - 690.</ref><ref name="A10">{{Citiranje web|url=http://www.newadvent.org/cathen/08475a.htm|title=Ivan Nikijski|work=newadvent.org|accessdate=23. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Ivan Nikijski}}</ref> u 7. stoljeću, kada je rulja sačinjena od koptskih monaha linčovala i oderala filozofkinju [[Hipatija|Hipatiju]], kličući su | ||
prihvatili Teofilovog nećaka i nasljednika [[Ćiril Aleksandrijski|Ćirila]] kao "novog Teofila, jer je uništio posljednje ostatke idolopoklonstva<ref name="A11">{{ | prihvatili Teofilovog nećaka i nasljednika [[Ćiril Aleksandrijski|Ćirila]] kao "novog Teofila, jer je uništio posljednje ostatke idolopoklonstva<ref name="A11">{{Citiranje web|url=http://pentekost.hr/idolopoklonstvo/|title=Idolopoklonstvo|work=pentekost.hr|accessdate=23. ožujka 2018.|quote=|language=hrvatski |trans-title=Idolopoklonstvo}}</ref> u gradu". | ||
Teofil se, nakon što ih je neko vrijeme podržavao, okrenuo protiv sljedbenika [[Origen]]a. Promjenio je viđenje Boga iz neprimjerenog tumačenja do kojega je držao Origen, na ''antropomorfno''<ref>''Antropomorfizam'' je izraz kojim se opisuje davanje nekih, specifično ljudskih, karakteristika životinjama, biljkama, prirodnim ili natprirodnim fenomenima kao što su božanstva. Karakteristika antropomorfizma je da se svi ti fenomeni simbolički prikazuju sa ljudskim karakteristikama.</ref><ref name="A12">{{ | Teofil se, nakon što ih je neko vrijeme podržavao, okrenuo protiv sljedbenika [[Origen]]a. Promjenio je viđenje Boga iz neprimjerenog tumačenja do kojega je držao Origen, na ''antropomorfno''<ref>''Antropomorfizam'' je izraz kojim se opisuje davanje nekih, specifično ljudskih, karakteristika životinjama, biljkama, prirodnim ili natprirodnim fenomenima kao što su božanstva. Karakteristika antropomorfizma je da se svi ti fenomeni simbolički prikazuju sa ljudskim karakteristikama.</ref><ref name="A12">{{Citiranje web|url=http://proleksis.lzmk.hr/9021/|title=Antropomorfizam|work=proleksis.lzmk.hr|accessdate=23. ožujka 2018.|quote=|language=hrvatski |trans-title=Antropomorfizam}}</ref> gledište do kojega su držali mnogi lokalni redovnici, a koji su neprijateljski gledali na njegovo pastoralno pismo 399. godine. | ||
U pratnji svoga nećaka Ćirila otišao je u Konstantinopol 403. godine i tamo je predsjedao na [[Sinoda od Hrasta|Sinodi od Hrasta]]" na kojoj je [[Ivan Zlatousti|Ivana Zlatoustog]] bio izopćen.<br> | U pratnji svoga nećaka Ćirila otišao je u Konstantinopol 403. godine i tamo je predsjedao na [[Sinoda od Hrasta|Sinodi od Hrasta]]" na kojoj je [[Ivan Zlatousti|Ivana Zlatoustog]] bio izopćen.<br> | ||
Dana 10. srpnja u [[Grčka pravoslavna Crkva|grčkom pravoslavnom]] [[sinaksarion]]u održava se komemoracija za 10.000 redovnika ubijenih po zapovijedi pape Teofila koje je počinio u svojoj [[Paranoja|paranoidnoj]] kampanji protiv nazirućeg (pokreta) ''origenizma'' kao i protiv [[Visoka braća|četiri visoka brata]]. Njegov nećak i dinastijski nasljednik Ćiril bio je kanoniziran i u [[Istočno kršćanstvo|Istočnom]] i u [[Rimokatolička Crkva|Zapadnom kršćanstvu]], uz izuzetak [[Asirska Crkva istoka|asirske crkve Istoka]], zbog njegovih artikulacija i obrane ''hipostatskog jedinstva''<ref>''Hipostatska zajednica'' je teološka dogma po kojoj je Osoba Isusa Krista potpuno Bog i potpuno Čovjek. To potvrđuje da Kristova čovječnost i božanstvo nisu pomiješani, već su ujedinjeni bez gubitka zasebnog identiteta. Nauk hipostatske zajednice je pokušaj objašnjavanja kako Isus može biti istodobno i Bog i Čovjek.</ref><ref name="A15">{{ | Dana 10. srpnja u [[Grčka pravoslavna Crkva|grčkom pravoslavnom]] [[sinaksarion]]u održava se komemoracija za 10.000 redovnika ubijenih po zapovijedi pape Teofila koje je počinio u svojoj [[Paranoja|paranoidnoj]] kampanji protiv nazirućeg (pokreta) ''origenizma'' kao i protiv [[Visoka braća|četiri visoka brata]]. Njegov nećak i dinastijski nasljednik Ćiril bio je kanoniziran i u [[Istočno kršćanstvo|Istočnom]] i u [[Rimokatolička Crkva|Zapadnom kršćanstvu]], uz izuzetak [[Asirska Crkva istoka|asirske crkve Istoka]], zbog njegovih artikulacija i obrane ''hipostatskog jedinstva''<ref>''Hipostatska zajednica'' je teološka dogma po kojoj je Osoba Isusa Krista potpuno Bog i potpuno Čovjek. To potvrđuje da Kristova čovječnost i božanstvo nisu pomiješani, već su ujedinjeni bez gubitka zasebnog identiteta. Nauk hipostatske zajednice je pokušaj objašnjavanja kako Isus može biti istodobno i Bog i Čovjek.</ref><ref name="A15">{{Citiranje web|url=http://www.newadvent.org/cathen/07610b.htm|title=Hipostatska zajednica|work=newadvent.org|accessdate=23. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Hipostatska zajednica}}</ref>, njegove središnje uloge u [[Efeški sabor|Prvom saboru u Efezu]] i njegovom protivljenju prema patrijarhu [[Nestorije|Nestoriju]] iz Konstantinopola. | ||
==Preživjeli radovi== | ==Preživjeli radovi== | ||
| Redak 57: | Redak 57: | ||
*Teofil se pojavljuje u romanu ''Flow Down Like Silver, Hypatia of Alexandria'' koju je napisala ''Ki Longfellow''. | *Teofil se pojavljuje u romanu ''Flow Down Like Silver, Hypatia of Alexandria'' koju je napisala ''Ki Longfellow''. | ||
*Pojavljuje kao lik kojeg je odglumio ''Manuel Cauchi'' u filmu ''Agora''<ref name="A17">{{ | *Pojavljuje kao lik kojeg je odglumio ''Manuel Cauchi'' u filmu ''Agora''<ref name="A17">{{Citiranje web|url=http://www.moj-film.hr/film/info/agora/|title=Agora (film)|work=moj-film.hr|accessdate=23. ožujka 2018.|quote=|language=hrvatski |trans-title=Agora (film)}}</ref> iz 2009. godine, u režiji ''Alejandra Amenábar''. | ||
==Ostavština== | ==Ostavština== | ||
| Redak 63: | Redak 63: | ||
Jedan krater na Mjesecu je dobio ime po Teofilu, a isti je dio skupine od tri mjesečeva kratera nazvana po istaknutim aleksandrijskim kršćanima.<br> | Jedan krater na Mjesecu je dobio ime po Teofilu, a isti je dio skupine od tri mjesečeva kratera nazvana po istaknutim aleksandrijskim kršćanima.<br> | ||
Papa Teofil se štuje kao svetac samo unutar koptske crkve 18. dana mjeseca ''baba'' prema koptskom kalendaru odnosno 20. dan | Papa Teofil se štuje kao svetac samo unutar koptske crkve 18. dana mjeseca ''baba'' prema koptskom kalendaru odnosno 20. dan | ||
mjeseca ''baba'' u sirijskoj<ref name="A18">{{ | mjeseca ''baba'' u sirijskoj<ref name="A18">{{Citiranje web|url=http://mosc.in/the_church/the-malankara-orthodox-syrian-church/|title=Sirijska crkva|work=mosc.in|accessdate=23. ožujka 2018.|quote=|language=engleski |trans-title=Sirijska crkva}}</ref> Crkvi. Njegovu svetost ne priznaju ni [[Pravoslavlje|pravoslavna]], ni [[Rimokatolička crkva|rimokatolička]] ni [[Asirska Crkva istoka|asirska Crkava]]. | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
Posljednja izmjena od 8. prosinac 2021. u 09:34
| Teofil I. Aleksandrijski Theophilus | |
|---|---|
.jpg) Teofil na vrhu Serapeuma, slika iz aleksandrijske svjetske kronike
| |
| Pravo ime | grč.: Θεόφιλος |
| Početak pontifikata | 385. AD (101. A.M. prema koptskom kalendaru) |
| Kraj pontifikata | 15. listopada 412. godine (18. dana mjeseca baba 128. A.M. prema koptskom kalendaru) |
| Prethodnik | Timotej I. Aleksandrijski |
| Nasljednik | Ćiril I. Aleksandrijski |
| Rođen | u 4. stoljeću ? |
| Umro | 15. listopada 412. godine (18. dana mjeseca paopi 128. A.M. prema koptskom kalendaru[1][2] prema koptskom kalendaru) Aleksandrija, Egipat |
| Spomendan | 15. listopada (u koptskoj Crkvi pomen je 18. dana mjeseca paopi prema koptskom kalendaru a u sirijskoj Crkvi 20. paopa.) |
| Obnašao je dužnost pape u koptskoj katedrali sv. Marka[3]u Aleksandriji | |
 Portal o kršćanstvu
| |
Teofil je bio 23. papa Aleksandrije i patrijarh svetog Trona sv. Marka i ustoličen je 385 A.D. (97 A.M. prema koptskom kalendaru). Postao je papa u vrijeme sukoba između novodominirajućih kršćana i ukorjenjenog poganskog ustroja (establišmenta[4]) u Aleksandriji, od kojih je svaka grupa dobivala potporu od određenog broja aleksandrijskog stanovništva.
Pozadina
Godine 391., Teofil je, prema svjedočenju Rufina[5][6] i Sozomena[7][8] otkrio skriveni poganski hram. On i njegovi sljedbenici su sa prijezirom prikazivali poganske artefakte javnosti koji su toliko izvrijeđali pogane da je sve rezultiralo nasiljem, odnosno njihovim napadom na kršćane. Kršćani su krenuli u protunapad, prisiljavajući pogane da se povuku u Serapeum[9]. Car je poslao pismo Teofil kojim je od njega zahtijevao da pomiluje uvrijeđene pogane, ali da uništiti hram; prema Sokratu Skolastiku, njegovom suvremeniku, potonji aspekt (uništavanje hrama) je dodan kao rezultat izrazitog Teofilovog zahtjeva.
Skolastik dalje navodi sljedeće:
- Koristeći ovu priliku, Teofil je do maksimuma dao sve od sebe... on je prouzročio da Mitreumi[10][11] budu uništeni ... Onda je uništio Serapeum ... dao je da se falus od Prijapa pronese kroz središte foruma. ... hramovi neznabožaca ... stoga su sravnjeni sa zemljom, a slike njihovih bogova istopili su u posude i drugo prikladno posuđe za upotrebu u aleksandrijskoj crkvi (Socrat Skolastik, Crkvena povijest)
Posljedice
Mnogi drevni i moderni autori su vidjeli razaranje Serapeuma kao prezentaciju trijumfa kršćanstva nad drugim religijama. Prema Ivanu iz Nikije[12][13] u 7. stoljeću, kada je rulja sačinjena od koptskih monaha linčovala i oderala filozofkinju Hipatiju, kličući su
prihvatili Teofilovog nećaka i nasljednika Ćirila kao "novog Teofila, jer je uništio posljednje ostatke idolopoklonstva[14] u gradu".
Teofil se, nakon što ih je neko vrijeme podržavao, okrenuo protiv sljedbenika Origena. Promjenio je viđenje Boga iz neprimjerenog tumačenja do kojega je držao Origen, na antropomorfno[15][16] gledište do kojega su držali mnogi lokalni redovnici, a koji su neprijateljski gledali na njegovo pastoralno pismo 399. godine.
U pratnji svoga nećaka Ćirila otišao je u Konstantinopol 403. godine i tamo je predsjedao na Sinodi od Hrasta" na kojoj je Ivana Zlatoustog bio izopćen.
Dana 10. srpnja u grčkom pravoslavnom sinaksarionu održava se komemoracija za 10.000 redovnika ubijenih po zapovijedi pape Teofila koje je počinio u svojoj paranoidnoj kampanji protiv nazirućeg (pokreta) origenizma kao i protiv četiri visoka brata. Njegov nećak i dinastijski nasljednik Ćiril bio je kanoniziran i u Istočnom i u Zapadnom kršćanstvu, uz izuzetak asirske crkve Istoka, zbog njegovih artikulacija i obrane hipostatskog jedinstva[17][18], njegove središnje uloge u Prvom saboru u Efezu i njegovom protivljenju prema patrijarhu Nestoriju iz Konstantinopola.
Preživjeli radovi
- Prepiska sa sv. Jeronimom, papom Anastazijem I. i papom Inocentom I..
- Pamflet protiv Ivana Zlatoustog
- Propovjed o Raspeću i Dobrom Lopovu
- Propovjedi koje je preveo sv. Jeronim (sačuvao Jacques Paul Migne)
- Druge propovjedi sačuvane na koptskom i staroegipatskom Geez jeziku.
U popularnoj kulturi
- Teofil se pojavljuje u romanu Flow Down Like Silver, Hypatia of Alexandria koju je napisala Ki Longfellow.
- Pojavljuje kao lik kojeg je odglumio Manuel Cauchi u filmu Agora[19] iz 2009. godine, u režiji Alejandra Amenábar.
Ostavština
Jedan krater na Mjesecu je dobio ime po Teofilu, a isti je dio skupine od tri mjesečeva kratera nazvana po istaknutim aleksandrijskim kršćanima.
Papa Teofil se štuje kao svetac samo unutar koptske crkve 18. dana mjeseca baba prema koptskom kalendaru odnosno 20. dan
mjeseca baba u sirijskoj[20] Crkvi. Njegovu svetost ne priznaju ni pravoslavna, ni rimokatolička ni asirska Crkava.
Izvori
- ↑ {{
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},|Citiranje web},
]]}},
Koptske godine se broje od 284. AD, godine kada je Dioklecijan postao rimski car. Njegova vladavina je obilježena mučenjima i masovnim pogubljenjima kršćana, naročito u Egiptu. Zato je koptska godina označena skraćenicom A. M. (lat.: Anno Martyrum - "U (godini) Mučenika").
Židovske godine se isto označavaju s A. M., samo što u njihovom kalendaru to znači Anno Mundi - "U (godini) svijeta". Da bi se dobio broj koptske godine, od julijanske godine se oduzima 283 između koptske i julijanske nove godine, odnosno 284, poslije julijanske nove godine.
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
Vanjske poveznice
- Teofil Aleksandrijski
- Odlazak sv. Teofila
- Sinaksarion koptske Crkve
- Odlazak sv. Timoteja Aleksandrijskog
- Aleksandrijska Crkva
- Khaled Gamelyan: The Coptic Encyclopedia,opensource
| Koptske pape Aleksandrije | ||
|---|---|---|
| Prethodnik Timotej I. Aleksandrijski |
Aleksandrijske pape 385. - 412. AD. |
Nasljednik Ćiril Aleksandrijski |
| ||||||||||||||||||||||||||
