Razlika između inačica stranice »Iločki dijalekt«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (brisanje nepotrebnog teksta) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Bolji naslov|Govori Hrvata iločkoga područja|r=Ne postoji "Iločki dijalekt", odnosno ovaj naziv je originalan naziv smišljen za Wikipediju. Izvori navedeni u članku su tendeciozni. Iva Lukežić u svome djelu ne navodi podatke o govoru iločkoga područja niti govori o ''Iločkom dijalektu''. Josip Lisac izričito kaže kako su govori Hrvata iločkoga područja dio šumadijsko-vojvođanskog dijalekta<ref>Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003., str. 129.-130.</ref> te također ne koristi termin ''Iločki dijalekt''}} | |||
{{Štokavsko narječje}} | {{Štokavsko narječje}} |
Inačica od 06:40, 8. ožujka 2022.
Ovaj je članak dio niza o štokavskom narječju hrvatskoga jezika |
---|
Osobine |
Štokavski dijalekti: |
Prijelazni govori: |
Riječ je o govorima koji su nekoć pripadali slavonskom dijalektu, međutim su pod utjecajem okolnih ekavaca prihvatili ekavski refleks jata i poprimili novoštokavsku akcenuaciju. Riječ je o rubnom dijalektu, koji se osim u Hrvatskoj nalazi i u područjima (nestajajućim enklavama) po Vojvodini u Srbiji.
Glavne karakteristike prijelaza (u vojvođansku novoštokavsku ekavicu) su;
- ekavski refleks jata
- gubljenje i zamjena suglasnika [x]
- uklanjanje zijeva kontrakcijom ili umetanjem suglasnika (reko, jedanajst)
- djelomično provođenje druge palatalizacije (momci, na nogi)
- disimilacija nekih nazala (mlogo, tavno)
- štakavizam (prišt, zviždit)
- novoštokavska akcentuacija (uz znatna odstupanja)
Pri tome nedostaju;
- otvoreniji izgovor vokala o i e
- nema karakterističkog izgovora [š], [ž], [č] i [dž]
- nema različitih elizija i redukcija nenaglašenih vokala
- nema razvoja zvučnih suglasnika na kraju riječi u poluzvučne
Značajke slavonskog dijalekta bi bile;
- ikavizmi u nekim rječima (npr. vidit)
- gubljenje ili zamjena suglasnika [x]
- [l] na kraju riječi i sloga kod imenica i pridjeva obično ostaje nepromijenjen
- sporadično mujiranje [l] ispred i ([gljista], [željiti]
- disimilacija nazala (guvno)
- djelomično provođenje 2. palatalizacije
- glagoli tipa maknit
Dijalekt ne pripada slavonskom jer;
- nije više šćakavski
- nema više protetskog [j]
- nema dominantne ikavske zamjene jata
- nema starijih oblika lokativa, dativa i genitiva množine
Od tuđica su dosta česti turcizmi, a pojavljuju se i njemačke, latinske i druge strane riječi. Govornici dijalekta su srijemski i banatski Šokci.
Izvori
- ↑ Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003., str. 129.-130.
- Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003.
- Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja - 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, 2012.