Pridjevi

Pridjevi su vrsta riječi koja se pridjeva imenicama, odnosno opisuje imenice. Oni su u mnogim jezicima riječi koje mijenjaju imenice, obično ih opisujući ili specificirajući, ali nisu univerzalna vrsta riječi, jer nemaju svi jezici pridjeve. Na primjer, kineski jezik nema pridjeve: sve riječi koje se prevode kao pridjevi zapravo su stativni glagoli.

U nekim se jezicima participi koriste kao pridjevi. Imenice koje mijenjaju druge imenice ponekad se zovu modificirajuće imenice, imenice s pridjevskom službom, ili dio složene imenice (npr. eng. ice u ice cream; hrv. radio u radioaparat).

U nekim jezicima, kao što je engleski, ne postoji dogovor oko pridjeva: neki svrstavaju engleske članove (a, an, the) i posvojne oblike imenica (Mary's) u pridjeve, a neki ne. U hrvatskom se riječi taj, moj, njegov svrstavaju u zamjenice, a riječi Ivanov i Marijin u pridjeve, iako imaju vrlo sličnu funkciju, pa i gramatička svojstva (npr. promjenu po padežima).

U hrvatskom jeziku

U hrvatskom su pridjevi promjenjiva vrsta riječi. Svaki se pridjev mijenja po:

• rodu (tj. svaki pridjev ima posebne oblike u sva tri roda)
• broju
• padežima

Pridjevi imaju isti rod, broj i padež kao imenica kojoj se predlažu.

Mnogi se pridjevi mijenjaju i po stupnjevima, a postoji i promjena po određenosti.

Podjela pridjeva

Pridjevi se dijele po značenju na:

• opisne ili kvalitativne (kakvo je što, npr. žut, velik)
• posvojne (čije je što, npr. očevo, mačje)
• gradivne (od čega je što, npr. zlatan, drven)

Pridjevsko-zamjenička (određena) promjena

Ova promjena pridjeva se koristi:

• ako je uz imenicu još i pokazna zamjenica (npr. taj)
• u dijelu naziva (tj. ako se pridjev uvijek koristi uz imenicu u nekoj frazi)
• kod posvojnih pridjeva na -ji, -ki (gradski, jutarnji, vojnički...)
• kod nekih pridjeva kao što su jarki, žarki
• kod pridjeva koji završavaju na -ći (brijaći, šivaći, idući)
• kod pridjeva koji označavaju imenicu s obzirom na položaj i u prostoru i u vremenu (mjesečni, tjedni, davni, noćni, sjeverni, južni, desni)
• kod pridjeva na -dni, -eni, -ni (radni, kućni, riječni, vodeni, kopneni, vjenčani)
• kod posvojnih pridjeva na -ski, -ški, -ji, -nji, -šnji... (kozji, večernji, unutrašnji, gradski, vojnički, mladićki, skijaški)

padež		jednina					množina
		NOM / VOK	GEN	DAT / LOK	AKU	INS	NOM / VOK	GEN	DAT / LOK / INS	AKU
muški rod	živo	pusti	pustog(a)	pustom(u,e)	pustog(a)	pustim	pusti	pustih	pustim(a)	puste
	neživo	pusti	pustog(a)	pustom(u,e)	pusti	pustim	pusti			puste
srednji rod		pusto	pustog(a)	pustom(u,e)	pusto	pustim	pusta			pusta
ženski rod		pusta	puste	pustoj	pustu	pustom	puste			puste

U zagradama su označeni navesci o čijoj upotrebi uglavnom odlučuju stilski razlozi.

Osnove koje završavaju na palatal (npr. tuđ) u nekim padežima umjesto o (podebljano u tablici gore) imaju e (DAT tuđem), i ne mogu imati naveske na -e.

Imenička (neodređena) promjena

Ova promjena pridjeva se koristi:

• kada su pridjevi dio imenskog predikata
• kod posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in, -jev, -ljev (stričev, svekrvin, Ivanov, Garibaldijev, Jakovljev...)

padež		jednina					množina
		NOM / VOK	GEN	DAT / LOK	AKU	INS	NOM / VOK	GEN	DAT / LOK / INS	AKU
muški rod	živo	pust	pusta	pustu	pusta	pustim	pusti	pustih	pustim(a)	puste
	neživo	pust	pusta	pustu	pust	pustim	pusti			puste
srednji rod		pusto	pusta	pustu	= NOM	pustim	pusta			pusta
ženski rod		pusta	puste	pustoj	pustu	pustom	puste			puste

U govornom se jeziku neodređeni oblici upotrebljavaju rjeđe od određenih, osim u nominativu.

Stupnjevi pridjeva

U hrvatskom postoje tri stupnja opisnih pridjeva:

• pozitiv, kojim se iskazuje apsolutno svojstvo, npr. Ivana je brza.
• komparativ, kojim se iskazuje relativno svojstvo npr. Ivana je brža (od Marije, ali je ipak spora)
• superlativ, kojim se iskazuje svojstvo u odnosu na sve s kojima nešto uspoređujemo, npr. Ivana je najbrža.

Pozitiv je oblik koji je "uobičajen", nalazi se u rječnicima i najčešće se upotrebljava.

Komparativ se tvori od pozitiva na sljedeće načine:

• dodavanjem -(i)ji, pri čemu može doći do glasovnih promjena, i uz moguće otpadanje sufiksa: crven: crveniji; ukusan : ukusniji; dubok : dublji (< dub-ji) ...
• dodavanjem -ši, samo kod sljedećih pridjeva: mek : mekši, lijep : ljepši, lak : lakši ...
• od druge osnove (tj. suplativno): dobar : bolji; zao : gori; velik : veći; malen : manji ...

Ispred ovih sufiksa nestaje nepostojano a (ukusan : ukusn-iji).

Superlativ se tvori dodavanjem prefiksa naj- na komparativ: veći : najveći.

Gradivni i posvojni pridjevi uglavnom nemaju stupnjeve (osim pozitiva) - ne postoji *Ivanoviji u značenju "više Ivanov". Ako je potrebno izraziti stupnjevanje, koristi se spomenuta konstrukcija s prilogom više (koji je u komparativu, i za kojeg postoji i superlativ najviše).

Literatura

• Stjepko Težak, Stjepan Babić, Gramatika hrvatskoga jezika, priručnik za osnovno jezično obrazovanje, Zagreb, Školska knjiga, 1994., ISBN 953-0-40008-X