More actions
m bnz |
m Zamjena teksta - '{{pt}}' u '{{por oznaka}}' |
||
| Redak 14: | Redak 14: | ||
Odlikuje se osebujnim melodijama, tekstovima i vokalnim stilovima, a izvodi se bez instrumentalne pratnje. Zborovi se sastoje od najviše trideset pjevača podijeljenih u skupine. Ponto, u nižem rasponu, započinje pjevanje, a slijedi ga alto, koji duplicira melodiju za trećinu ili desetinu više, često dodajući ukrase. Nastavlja cijeli zbor, pjevajući preostale dionice u usporednim trećinama. Alto je vodeći glas koji se ističe od zbora tijekom cijele pjesme<ref name=UNESCO>[https://ich.unesco.org/en/RL/cante-alentejano-polyphonic-singing-from-alentejo-southern-portugal-01007 Cante Alentejano, polyphonic singing from Alentejo, southern Portugal] na službenim stranicama UNESCO-a {{eng oznaka}} Preuzeto 18. kolovoza 2018.</ref>. Ova ponavljajuća karakteristika, kao i spor [[tempo]] i obilje stanki, pridonose monotonoj prirodi pjevanja. | Odlikuje se osebujnim melodijama, tekstovima i vokalnim stilovima, a izvodi se bez instrumentalne pratnje. Zborovi se sastoje od najviše trideset pjevača podijeljenih u skupine. Ponto, u nižem rasponu, započinje pjevanje, a slijedi ga alto, koji duplicira melodiju za trećinu ili desetinu više, često dodajući ukrase. Nastavlja cijeli zbor, pjevajući preostale dionice u usporednim trećinama. Alto je vodeći glas koji se ističe od zbora tijekom cijele pjesme<ref name=UNESCO>[https://ich.unesco.org/en/RL/cante-alentejano-polyphonic-singing-from-alentejo-southern-portugal-01007 Cante Alentejano, polyphonic singing from Alentejo, southern Portugal] na službenim stranicama UNESCO-a {{eng oznaka}} Preuzeto 18. kolovoza 2018.</ref>. Ova ponavljajuća karakteristika, kao i spor [[tempo]] i obilje stanki, pridonose monotonoj prirodi pjevanja. | ||
U pjevanju se koriste grčki modovi koji su izumrli u klasičnoj i popularnoj europskoj glazbi, a koji su ograničeni na [[dur]]ske i [[Mol (glazba)|molske]] ljestvice. Ovo možda potječe iz [[Gregorijanski napjev|gregorijanskog korala]] ili [[Arapi|arapske kulture]], iako neki [[Muzikologija|muzikolozi]] vjeruju kako je riječ o mnogo primitivnijim korijenima, pretkršćanskima, a možda čak i pre-rimskima<ref>Michel Giacometti i Fernando Lopes Graça, ''MÚSICA REGIONAL PORTUGUESA'', vol. 4., Discoteca Básica Nacional, Strauss - Música e Vídeo S.A., 1998. {{ | U pjevanju se koriste grčki modovi koji su izumrli u klasičnoj i popularnoj europskoj glazbi, a koji su ograničeni na [[dur]]ske i [[Mol (glazba)|molske]] ljestvice. Ovo možda potječe iz [[Gregorijanski napjev|gregorijanskog korala]] ili [[Arapi|arapske kulture]], iako neki [[Muzikologija|muzikolozi]] vjeruju kako je riječ o mnogo primitivnijim korijenima, pretkršćanskima, a možda čak i pre-rimskima<ref>Michel Giacometti i Fernando Lopes Graça, ''MÚSICA REGIONAL PORTUGUESA'', vol. 4., Discoteca Básica Nacional, Strauss - Música e Vídeo S.A., 1998. {{por oznaka}}</ref>. | ||
Širok repertoar tradicionalne poezije nastavlja se na tradicionalne postojeće ili potpuno nove melodije. Tekstovi istražuju i tradicionalne teme kao što su: seoski život, priroda, ljubav, majčinstvo i vjera, te promjene u kulturnom i društvenom kontekstu. Cante je temeljni aspekt društvenog života u Alentejano zajednicama, prožimajući sva društvena okupljanja u javnim i privatnim prostorima. Zbog toga je ''Cante Alentejano'' upisan na [[popis nematerijalne svjetske baštine u Europi]] 2014. godine<ref name=UNESCO/>. | Širok repertoar tradicionalne poezije nastavlja se na tradicionalne postojeće ili potpuno nove melodije. Tekstovi istražuju i tradicionalne teme kao što su: seoski život, priroda, ljubav, majčinstvo i vjera, te promjene u kulturnom i društvenom kontekstu. Cante je temeljni aspekt društvenog života u Alentejano zajednicama, prožimajući sva društvena okupljanja u javnim i privatnim prostorima. Zbog toga je ''Cante Alentejano'' upisan na [[popis nematerijalne svjetske baštine u Europi]] 2014. godine<ref name=UNESCO/>. | ||
Posljednja izmjena od 2. lipanj 2025. u 01:21
Cante Alentejano (portugalski za „Pjesma Alentejana”) je glazbeni žanr koji se temelji na vokalnoj glazbi a tradicionalno ge izvode amaterski pjevački zborovi u regiji Alentejano, južni Portugal. Datoteka:Ai-que-calor.ogg
Odlikuje se osebujnim melodijama, tekstovima i vokalnim stilovima, a izvodi se bez instrumentalne pratnje. Zborovi se sastoje od najviše trideset pjevača podijeljenih u skupine. Ponto, u nižem rasponu, započinje pjevanje, a slijedi ga alto, koji duplicira melodiju za trećinu ili desetinu više, često dodajući ukrase. Nastavlja cijeli zbor, pjevajući preostale dionice u usporednim trećinama. Alto je vodeći glas koji se ističe od zbora tijekom cijele pjesme[1]. Ova ponavljajuća karakteristika, kao i spor tempo i obilje stanki, pridonose monotonoj prirodi pjevanja.
U pjevanju se koriste grčki modovi koji su izumrli u klasičnoj i popularnoj europskoj glazbi, a koji su ograničeni na durske i molske ljestvice. Ovo možda potječe iz gregorijanskog korala ili arapske kulture, iako neki muzikolozi vjeruju kako je riječ o mnogo primitivnijim korijenima, pretkršćanskima, a možda čak i pre-rimskima[2].
Širok repertoar tradicionalne poezije nastavlja se na tradicionalne postojeće ili potpuno nove melodije. Tekstovi istražuju i tradicionalne teme kao što su: seoski život, priroda, ljubav, majčinstvo i vjera, te promjene u kulturnom i društvenom kontekstu. Cante je temeljni aspekt društvenog života u Alentejano zajednicama, prožimajući sva društvena okupljanja u javnim i privatnim prostorima. Zbog toga je Cante Alentejano upisan na popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2014. godine[1].
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Cante Alentejano, polyphonic singing from Alentejo, southern Portugal na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Preuzeto 18. kolovoza 2018.
- ↑ Michel Giacometti i Fernando Lopes Graça, MÚSICA REGIONAL PORTUGUESA, vol. 4., Discoteca Básica Nacional, Strauss - Música e Vídeo S.A., 1998. (port.)
Ostali projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Tradicionalna glazba Alenteja |
