Gregorijanski napjev
Gregorijanski napjev označava jednoglasno srednjovjekovno liturgijsko pjevanje Katoličke Crkve na latinskom jeziku.
Gregorijanski napjev predstavlja pjevanu riječ Božju. Kao sastavni dio liturgijskog djelovanja sadrži bogatu glazbenu baštinu kršćanske crkve od njenog začetka, tijekom srednjeg vijeka do pojave višeglasnog pjevanja.
Ime je dobio po Grguru Velikom, koji je bio papa između 590. i 604.
Ovaj stari sakralni oblik glazbe je važnim je dijelom liturgijske glazbe. Ovo je jednoglasno i nepromjenjivo crkveno pjevanje. Zbirku takvih misnih napjeva sastavio je i pročistio u suradnji sa svojim benediktincima u knjigu Antifonarij papa Grgur I., te ga možemo nazvati reformatorom liturgijske glazbe[1] Iz Rima se takvo pjevanje proširilo po cijelom kršćanskom svijetu, čemu je pomogao i Karlo Veliki.
Po novim je spoznajama gregorijansko pjevavnje zapravo nastalo u Franačkoj (današnja Francuska) prema moralnom uzoru rimske Crkve. U samom se Rimu u to doba pjevalo starorimsko pjevanje koje je drugačije od gregorijanskog.
Vidi
- liturgika
- liturgijska teologija
- Vatikanska (kvadratna) notacija
- St. Gallenova (rukopisna) notacija
- ambrozijansko pjevanje
- beneventansko pjevanje
Izvori
- ↑ Draženko Marijanović i Dragan Filipović: "Bogu na slavu, Pjevači u mostarskoj katedrali"; Crkva na kamenu, Mostar 2008. Poglavlje Povijest crkvenog pjevanja
Vanjske poveznice
- Hrvatsko društvo crkvenih glazbenika Gregorijansko pjevanje
- KBF Zagreb Nastavni program - Institut za Crkvenu glazbu "Albe Vidaković"
- Križ života Josip degl' Ivellio: Gregorijanski koral
- Katolici na internetu Čista i vječna melodija
- Arhiva gregorianskih napjeva
- GLOBAL CHANT DATABASE: Index of Gregorian Chant - baza podataka s preko 20.000 melodija
Nedovršeni članak Gregorijanski napjev koji govori o glazbi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
| |||||||||||||||||||||||||||||||
