Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Mol (glazba)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Mol (od lat. mollis, molle = mekan / engl. minor / njem. Moll / fr. mode mineur / tal. modo minore) je naziv tonskog roda koji karakterizira određenu vrstu dijatonske ljestvice. Kolokvijalno se najčešće odnosi na molsku ljestvicu, a rabi se i u nazivima molskih tonaliteta i akorda.

Povijest

Molski trozvuk na tonu c1

Pojmovi dur i mol historijski su povezani s pojavom tonaliteta. Tonalitetne durske ili molske tendencije, odnosno akordske, harmonijske tendencije pojavile su se tek unutar razvijene višeglasne glazbe 15. i 16. stoljeća. Talijanski skladatelj i glazbeni teoretičar Gioseffo Zarlino prvi se opširno bavio pitanjem durskoga i molskoga trozvuka, a dur i mol su kao tonalitetni načini prevladali tek u glazbi 17. stoljeća.[1] U teoriji glazbe tzv. zapadnoga svijeta mnogi su teoretičari pojedinim tonskim načinima, akordima i ljestvicama često pridavali značajke durskoga ili molskoga roda (njem. Tongeschlecht). Katkada su takva razmišljanja čak bila u skladu i s aktualnim poimanjem rodne ideologije, po kojoj su duru stereotipno pridavane muške, a molu ženske osobine (dur od lat. durus, 3 = tvrd; mol od lat. mollis, molle = mekan, pogodan za obrađivanje; takva se primarno etimologijska objašnjenja i danas mogu naći u stručnoj literaturi).

Molska ljestvica

Molska je ljestvica dijatonski niz od osam tonova, koji počinje i završava tonovima istog imena razmaknutima za oktavu.[2] Osnovna karakteristika, po kojoj je moguće prepoznati molsku ljestvicu, karakterističan je raspored razmaka među njenim tonovima, odnosno stupnjevima. Svaki stupanj ljestvice ima i sasvim određenu melodijsko-harmonijsku funkciju.[3] Za molske je ljestvice – jednako kao i za durske – također karakteristična mogućnost transpozicije, pri čemu sama struktura ljestvice uvijek ostaje ista. To nije slučaj s tzv. starim načinima (modusima), kod kojih promjena početnoga tona redovito znači i promjenu tonskoga načina.[1]

Ovisno o odnosu donje medijante (šestoga stupnja ljestvice) i vođice (sedmoga stupnja ljestvice) spram tonike, svaka se molska ljestvica pojavljuje u tri osnovna oblika: prirodnom, harmonijskom ili melodijskom. Te se tri vrste molske ljestvice od durskih općenito razlikuju po intervalu između tonike (prvoga stupnja ljestvice) i gornje medijante (trećega stupnja ljestvice): u molu je to mala terca, dok je u duru na tom mjestu karakteristična velika terca.

Osim spomenutih triju osnovnih vrsta molske ljestvice postoje i neke druge inačice, primjerice ciganski mol, dorski harmonijski mol, te brojne folklorne i starocrkvene modifikacije prirodne molske ljestvice.

Prirodni mol

Prva vrsta mola nosi ime prirodni mol. Njega karakteriziraju mala seksta između tonike i donje medijante te mala septima između tonike i vođice. Ta ljestvica ima polustepen između supertonike i gornje medijante te između dominante i donje medijante.polustepeni se nalaze izmedu 2 i 3 i 5 i 6 stupnja

Harmonijski mol

Jedina razlika između prirodnog i harmonijskog mola je u intervalu između tonike i vođice koji je u harmonijskom molu velika septima. Ta ljestvica ima polustepen između supertonike i gornje medijante, dominante i donje medijante, te između vođice i tonike.

Melodijski mol

Melodijski mol karakteriziraju velika seksta između tonike i donje medijante, te velika septima između tonike i vođice. Ta ljestvica ima polustepen između supertonike i gornje medijante, te između vođice i tonike.

Izvori

  1. 1,0 1,1 B. Antić: »Dur«, Muzička enciklopedija, sv. 1, str. 488.
  2. T. Petrović: Osnove teorije glazbe, str. 60.
  3. C. Ganter: Die Dur-Moll tonale Harmonik, str. 12.

Literatura

Vanjske poveznice