More actions
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web) |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Sekvenciranje DNK''' je proces određivanja točnog poretka (sekvencije, niza) [[nukleotid|nukleotida]] u molekuli [[DNK]]. U [[sekvenciranje]] ubrajamo svaku metodu ili tehniku kojom se služimo radi određivanja poretka četiriju baza: [[purin|purinskih]] [[adenin|adenina]], [[gvanin|gvanina]] i [[pirimidin|pirimidinskih]] [[citozin|citozina]] i [[timin|timina]] u lancu DNK.<ref name="sumfak">{{Citiranje web|title=DNK|url=http://www.sumfak.unizg.hr/Upload/Oglasna%20ploca/Sumarska%20genetika/Dna%20i%20ostalo.pdf|work=Šumarska genetika|publisher=Šumarski fakultet u Zagrebu|accessdate=29. prosinca 2014.}}</ref> Pojavom metoda sekvenciranja DNK ubrzana su biološka i medicinska istraživanja i otkrića. | |||
Prve sekvencije DNK dobivene su ranih 1970-ih. Akademski istraživači došli su do njih uporabom metoda temeljenih na [[dvodimenzijska kromatografija|dvodimenzijskoj kromatografiji]]. Razvitkom metoda temeljenih na [[fluorescencija|fluorescenciji]] s [[DNK sekvenator|automatiziranom analizom]],<ref name=olsvik1993>{{cite journal | author = Olsvik O, Wahlberg J, Petterson B, Uhlén M, Popovic T, Wachsmuth IK, Fields PI | title = Use of automated sequencing of polymerase chain reaction-generated amplicons to identify three types of cholera toxin subunit B in Vibrio cholerae O1 strains | journal = [[J. Clin. Microbiol.]] | volume = 31 | issue = 1 | pages = 22–25 | date = siječanj 1993. | pmid = 7678018 | pmc = 262614 | url = http://jcm.asm.org/cgi/pmidlookup?view=long&pmid=7678018 }}</ref> sekvenciranje DNK postalo je lakše i brže.<ref name="pmid18992322">{{cite journal | author = Pettersson E, Lundeberg J, Ahmadian A | title = Generations of sequencing technologies | journal = Genomics | volume = 93 | issue = 2 | pages = 105–11 | date = veljača 2009. | pmid = 18992322 | doi = 10.1016/j.ygeno.2008.10.003 }}</ref> | Prve sekvencije DNK dobivene su ranih 1970-ih. Akademski istraživači došli su do njih uporabom metoda temeljenih na [[dvodimenzijska kromatografija|dvodimenzijskoj kromatografiji]]. Razvitkom metoda temeljenih na [[fluorescencija|fluorescenciji]] s [[DNK sekvenator|automatiziranom analizom]],<ref name=olsvik1993>{{cite journal | author = Olsvik O, Wahlberg J, Petterson B, Uhlén M, Popovic T, Wachsmuth IK, Fields PI | title = Use of automated sequencing of polymerase chain reaction-generated amplicons to identify three types of cholera toxin subunit B in Vibrio cholerae O1 strains | journal = [[J. Clin. Microbiol.]] | volume = 31 | issue = 1 | pages = 22–25 | date = siječanj 1993. | pmid = 7678018 | pmc = 262614 | url = http://jcm.asm.org/cgi/pmidlookup?view=long&pmid=7678018 }}</ref> sekvenciranje DNK postalo je lakše i brže.<ref name="pmid18992322">{{cite journal | author = Pettersson E, Lundeberg J, Ahmadian A | title = Generations of sequencing technologies | journal = Genomics | volume = 93 | issue = 2 | pages = 105–11 | date = veljača 2009. | pmid = 18992322 | doi = 10.1016/j.ygeno.2008.10.003 }}</ref> | ||
Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 17:26
Sekvenciranje DNK je proces određivanja točnog poretka (sekvencije, niza) nukleotida u molekuli DNK. U sekvenciranje ubrajamo svaku metodu ili tehniku kojom se služimo radi određivanja poretka četiriju baza: purinskih adenina, gvanina i pirimidinskih citozina i timina u lancu DNK.[1] Pojavom metoda sekvenciranja DNK ubrzana su biološka i medicinska istraživanja i otkrića.
Prve sekvencije DNK dobivene su ranih 1970-ih. Akademski istraživači došli su do njih uporabom metoda temeljenih na dvodimenzijskoj kromatografiji. Razvitkom metoda temeljenih na fluorescenciji s automatiziranom analizom,[2] sekvenciranje DNK postalo je lakše i brže.[3]
Premda je još 1953. ustvrđeno da je DNK strukturnog oblika dvostruke uzvojnice,[4] prošla su desetljeća prije nego se moglo pouzdano laboratorijski analizirati nizove u fragmentima DNK. Sekvenciranje RNK bio je jedan od najranijih oblika sekvenciranja nukleotida. Veliki miljokaz u sekvenciranju RNK je sekvencija prvog kompletnog gena i potpunog genoma bakteriofaga MS2, kojeg je identificirao i objavio Walter Fiers i njegovi suradnici s Sveučilišta u Gentu u Belgiji 1972. godine[5] i 1976.[6]
Prva metoda određivanja sekvencija DNK sadržavala je strategiju ekstenzije lokacijski specifičnih početnica koju je osnovao Ray Wu sa Sveučilišta Cornell 1970. godine[7] Kataliza DNK polimeraze i označavanje specifičnih nukleotida primjenjivali su se radi sekvenciranja kohezivnih krajeva lambda faga DNK[8][9][10] Između 1970. i 1973. Wu, R Padmanabhan i kolege demonstrirali su da se može primijeniti ovu metodu kod determiniranja svake sekvencije DNK služeći se početnicama specifičnim za pojedinu lokaciju.[11][12][13][14] Frederick Sanger je tad usvojio ovu strategiju ekstenzije početnice radi razvijanja još bržih metoda sekvenciranja DNK u Centru MRC, Cambridge, UK i objavio metodu za "sekvenciranje DNK s inhibitorima terminiranja lanca" 1977. godine.[15] Walter Gilbert i Allan Maxam sa sveučilišta Harvard također su razvili metode sekvenciranja, uključujući onu za "sekvenciranje DNK kemijskom degradacijom".[16][17] Godine 1973. Gilbert i Maxam izvijestili su o nizu 24 bazna para služeći se metodom znanom kao analiza lutajuće točke.[18] Napredovanje u sekvenciranju pripomoglo je razvijanje tehnologije rekombinantne DNK, dopuštajući uzorcima DNK da budu izolirani i od drugih izvora, a ne samo virusa.
Za rad na biokemiji nukleinskih kiselina Walter Gilbert, Frederick Sanger i Paul Berg dobili su Nobelovu nagradu za kemiju 1980. godine.[19]
Referencije
- ↑ {{
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},|Citiranje web},
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},