Ojkanje: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
← Starija izmjena
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)
 
Redak 10: Redak 10:
}}
}}


'''Ojkanje''' (ili '''treskanje, orzenje, rozganje''') je najstarija vrsta [[pjevanje|pjevanja]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Prema riječima stručnjaka, ojkanje je ostatak [[Slaveni|predslavenskog]] [[Balkan|balkanskog]] pjevanja  s područja antičke [[Dalmacija (rimska provincija)|Dalmacije]] (današnja [[Dalmacija]], [[BiH]] i [[Crna Gora]]), kojega su [[Hrvati]] usvojili i sačuvali<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?ID=34247 Ojkanje na UN-ovom popisu zaštićene baštine] culturnet.hr, pristupljeno 16. studenoga 2010. godine</ref>. [[UNESCO]]-ov Odbor za [[Nematerijalna svjetska baština|nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta]] [[16. studenog]] [[2010.]] uvrstio je glazbeni izričaj ojkanje na [[popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine]].{{#tag:ref|{{Citiraj web |url=http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?USL=00320 |title=Ojkanje |date= |work= |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=16. studenoga 2010}}}}
'''Ojkanje''' (ili '''treskanje, orzenje, rozganje''') je najstarija vrsta [[pjevanje|pjevanja]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Prema riječima stručnjaka, ojkanje je ostatak [[Slaveni|predslavenskog]] [[Balkan|balkanskog]] pjevanja  s područja antičke [[Dalmacija (rimska provincija)|Dalmacije]] (današnja [[Dalmacija]], [[BiH]] i [[Crna Gora]]), kojega su [[Hrvati]] usvojili i sačuvali<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?ID=34247 Ojkanje na UN-ovom popisu zaštićene baštine] culturnet.hr, pristupljeno 16. studenoga 2010. godine</ref>. [[UNESCO]]-ov Odbor za [[Nematerijalna svjetska baština|nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta]] [[16. studenog]] [[2010.]] uvrstio je glazbeni izričaj ojkanje na [[popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine]].{{#tag:ref|{{Citiranje weba |url=http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?USL=00320 |title=Ojkanje |date= |work= |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=16. studenoga 2010}}}}


Ojkanje (također ''vojkanje'', ''treskanje'', ''zavijanje'', ''grohotanje'') je poseban način pjevanja slogova ''hoj'', ''voj'', ''oj'', duljim tremoliranjem ili također duljim ili kraćim melismima. Javlja se kao pripjev u desetarčkim i osmeračkim pjesmama, a izvodi se pojedinačno u tzv. samačkim i putničkim pjesmama ili češće dvoglasno; dok jedan pjevač drži otegnute tonove iste visine tj. ''vojka'', ''oči'', drugi ''treska'', ''potresa'', tj. tremolira. Pjevač koji treska započinje za kvartu ili tercu više od ležećeg tona spuštajući glas i postupno ga smirujući u unisonu s drugim pjevačima.<ref>''Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda'', svezak 6 (Nih-Ras), Zagreb 1980., str. 155</ref> Ojkanje je u raznim oblicima najrasprostranjenije u [[Lika|Lici]], [[Dalmacija|Dalmaciji]] (osobito Dalmatinskoj zagori) i [[Hercegovina|Hercegovini]]. ''Ojkalica'' se u [[Sinj]]u tradicionalno zove ''rera'', a u [[Imotski|Imotskom]] i okolici te u zapadnoj [[Hercegovina|Hercegovini]] ''ganga''. Obično se ojkajući ispjevavajući kratki stihovi, najčešće šaljive rime. ''[[Ganga|Gange]]'' ili ''gangalice'' su narodne pjesme koje se izvode na način primitivne polifonije, posebno raširene u okolici Imotskog.
Ojkanje (također ''vojkanje'', ''treskanje'', ''zavijanje'', ''grohotanje'') je poseban način pjevanja slogova ''hoj'', ''voj'', ''oj'', duljim tremoliranjem ili također duljim ili kraćim melismima. Javlja se kao pripjev u desetarčkim i osmeračkim pjesmama, a izvodi se pojedinačno u tzv. samačkim i putničkim pjesmama ili češće dvoglasno; dok jedan pjevač drži otegnute tonove iste visine tj. ''vojka'', ''oči'', drugi ''treska'', ''potresa'', tj. tremolira. Pjevač koji treska započinje za kvartu ili tercu više od ležećeg tona spuštajući glas i postupno ga smirujući u unisonu s drugim pjevačima.<ref>''Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda'', svezak 6 (Nih-Ras), Zagreb 1980., str. 155</ref> Ojkanje je u raznim oblicima najrasprostranjenije u [[Lika|Lici]], [[Dalmacija|Dalmaciji]] (osobito Dalmatinskoj zagori) i [[Hercegovina|Hercegovini]]. ''Ojkalica'' se u [[Sinj]]u tradicionalno zove ''rera'', a u [[Imotski|Imotskom]] i okolici te u zapadnoj [[Hercegovina|Hercegovini]] ''ganga''. Obično se ojkajući ispjevavajući kratki stihovi, najčešće šaljive rime. ''[[Ganga|Gange]]'' ili ''gangalice'' su narodne pjesme koje se izvode na način primitivne polifonije, posebno raširene u okolici Imotskog.

Posljednja izmjena od 1. prosinac 2021. u 23:03

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – nematerijalna svjetska baština

Ojkanje (ili treskanje, orzenje, rozganje) je najstarija vrsta pjevanja u Hrvatskoj. Prema riječima stručnjaka, ojkanje je ostatak predslavenskog balkanskog pjevanja s područja antičke Dalmacije (današnja Dalmacija, BiH i Crna Gora), kojega su Hrvati usvojili i sačuvali[1]. UNESCO-ov Odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta 16. studenog 2010. uvrstio je glazbeni izričaj ojkanje na popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine.[2]

Ojkanje (također vojkanje, treskanje, zavijanje, grohotanje) je poseban način pjevanja slogova hoj, voj, oj, duljim tremoliranjem ili također duljim ili kraćim melismima. Javlja se kao pripjev u desetarčkim i osmeračkim pjesmama, a izvodi se pojedinačno u tzv. samačkim i putničkim pjesmama ili češće dvoglasno; dok jedan pjevač drži otegnute tonove iste visine tj. vojka, oči, drugi treska, potresa, tj. tremolira. Pjevač koji treska započinje za kvartu ili tercu više od ležećeg tona spuštajući glas i postupno ga smirujući u unisonu s drugim pjevačima.[3] Ojkanje je u raznim oblicima najrasprostranjenije u Lici, Dalmaciji (osobito Dalmatinskoj zagori) i Hercegovini. Ojkalica se u Sinju tradicionalno zove rera, a u Imotskom i okolici te u zapadnoj Hercegovini ganga. Obično se ojkajući ispjevavajući kratki stihovi, najčešće šaljive rime. Gange ili gangalice su narodne pjesme koje se izvode na način primitivne polifonije, posebno raširene u okolici Imotskog.

U Sjevernoj Hrvatskoj i u Turopolju zove po junaški (ako pjevaju muškarci) i po devojački (ako pjevaju žene), na karlovačkom području i u Lici rozganje – dijaloško pjevanje koje se izvodi potresanjem glasa, Podvelebitje, Bukovica i Ravni kotari – orzenje, orzanje, kod pravoslavnog stanovništva, groktanje, u šibenskom području, od Krke do Dalmatinske zagore se naziva ojkavica. Postoji još jedna varijacija. U području Dalmatinske zagore imamo nazive treskovica ili potresalica, danas zvano starovinsko pjevanje, a noviji načini zovu se oja noja, rera, u Imotskoj krajini i Hercegovini to je ganga, a starovinsko pjevanje tamo se naziva putničko ili kiridžijsko pjevanje, dok je u Konavlima ustresalica. Poseban je naziv pjevanja na Banovini zvan ojkača.[4]

Odlike[uredi]

Za južnu Dalmaciju karakteristično je jednoglasno pjevanje, a česti su kratki vokalni oblici s ojkanjem, osebujnim načinom pjevanja melodijskih ukrasa na slog "oj", uz izrazito potresanje glasom[5]. Najčešće ga izvode dva pjevača (muška ili ženska), a svaka pjesma traje onoliko koliko vodeći pjevač može držati dah. Melodije su uglavnom jednoglasne, a pjesme temama variraju od ljubavnih do aktualno društvenih i političkih tema.

Ojkanje je opstalo zahvaljujući organiziranim skupinama lokalnih narodnih pjevača koji su tradiciju ojkanja prenosili pjevajući na seoskim svečanostima u Hrvatskoj, ali i diljem svijeta. Danas se ojkanje prenosi i naučava oralno u organiziranim folklornim društvima, ali i modernim audio i video medijima. No, vještina tehnika individualnog tresenja glasom i brojnih dvodijelnih oblika ovisi većinom o talentiranim i vještim pjevačima i njihovoj sposobnosti obrazovanja novih generacija.

Nedavni ratni sukobi i neprestana seoba seoskog stanovništva u grad reducirala je broj izvođača ojkanja, čime su se izgubili mnogi arhaični stilovi i žanrovi solo pjevanja. Stoga UNESCO ističe potrebu prijenosa ovog tradicijskog načina pjevanja na mlađe generacije, za što je potrebno istraživanje, dokumentiranje i međunarodna razmjena s državama koje imaju istu i sličnu tradiciju.

Pjesma traje koliko i dah glavnog pjevača. Ženska pjevanja su uvijek u donjem registru, a muška u gornjem.[4]

Izvori[uredi]

  1. ↑ Ojkanje na UN-ovom popisu zaštićene baštine culturnet.hr, pristupljeno 16. studenoga 2010. godine
  2. ↑ "Ojkanje". UNESCO. http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?USL=00320 Pristupljeno 16. studenoga 2010 
  3. ↑ Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, svezak 6 (Nih-Ras), Zagreb 1980., str. 155
  4. ↑ 4,0 4,1 Katarina Varenica, razgovor s Joškom Ćaletom: OJKANJE - najstariji način pjevanja na ovim prostorima kojega možete naučiti i vi, Emisija Kulturni biseri Hrvatske na Hrvatskome katoličkom radiju. Hrvatska katolička mreža. 16. kolovoza 2019. Pristupljeno 9. rujna 2019.
  5. ↑ Grozdana Marošević, Hrvatski folklor, culturnet. hr, pristupljeno 17. studenoga 2010.

Poveznice[uredi]

Vanjske poveznice[uredi]

v • r • u
Svjetska baština u Hrvatskoj
Kulturna baština (8)
Dubrovnik (1979.) • Biskupska zgrada Eufrazijeve bazilike, Poreč (1997.) • Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku (2000.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar1) (2017.) • Split s Dioklecijanovom palačom (1979.) • Starogradsko polje na Hvaru (2008.) • Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici2) (2016.) • Trogir (1997.)
Hrvatska zastava
Prirodna baština (2)
Plitvička jezera (1979.) • Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe3) (2017.)
Nematerijalna
svjetska baština (14)
Bećarac, pjevanje i sviranje iz istočne Hrvatske (2011.) • Festa Svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika (2009.) • Hrvatsko čipkarstvo (2009.) • Hvarska procesija Za križen (2009.) • Istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici (2009.) • Klapsko pjevanje iz Dalmacije (2012.) • Mediteranska prehrana4) (2013.) • Nijemo kolo iz Zagore (2011.) • Ojkanje (2010.) • Proizvodnja drvenih dječjih igračaka Hrvatskog Zagorja (2009.) • Proljetni ophod kraljica (Ljelje) u Gorjanima (2009.) • Sinjska alka (2010.) • Tradicija pravljenja licitara (2010.) • Zvončari Kastavštine (2009.) • Međimurska popevka (2018.) • Suhozid5) (2018.)

1) Zajednička svjetska baština Italije, Crne Gore i Hrvatske  2) Zajednička svjetska baština Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Hrvatske  3) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  4) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Francuske, Slovenije i Švicarske


Nedovršeni članak Ojkanje koji govori o glazbi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Ojkanje&oldid=361019"