m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige) |
|||
| (Nije prikazano 28 međuinačica 2 suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir naselje | {{Infookvir naselje | ||
| ime =Hrtkovci | | ime =Hrtkovci | ||
| Redak 26: | Redak 24: | ||
| lokacija1_ime = Pokrajina | | lokacija1_ime = Pokrajina | ||
| lokacija1_info = [[Vojvodina]] | | lokacija1_info = [[Vojvodina]] | ||
| lokacija2_ime = [[Okruzi | | lokacija2_ime = [[Okruzi u Srbiji|Okrug]] | ||
| lokacija2_info = [[Srijemski okrug]] | | lokacija2_info = [[Srijemski okrug]] | ||
| lokacija3_ime = [[Općine Vojvodine|Općina]] | | lokacija3_ime = [[Općine Vojvodine|Općina]] | ||
| Redak 82: | Redak 80: | ||
== Zemljopis == | == Zemljopis == | ||
Nalaze se na 44° 52' 44" sjeverne zemljopisne širine i 19° 46' 14" istočne zemljopisne dužine, u središnjem južnom dijelu srbijanskog dijela Srijema, nekoliko kilometara istočno od rijeke [[Sava|Save]], kod dijela gdje od svog toka prema istoku skreće prema jugu. | Nalaze se na 44° 52' 44" sjeverne zemljopisne širine i 19° 46' 14" istočne zemljopisne dužine, u središnjem južnom dijelu srbijanskog dijela Srijema, nekoliko kilometara istočno od rijeke [[Sava|Save]], kod dijela gdje od svog toka prema istoku skreće prema jugu. | ||
Hrtkovce čine čine četiri glavne ulice što se sijeku pod pravim kutom i još 14 drugih, širokih, ušorenih, lijepo uređenih ulica.<ref name=morali>[http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A21376/Morali-smo-otici/ ''Morali smo otići'']. Hrvatska riječ, Subotica. 27. srpnja 2007. Pristupljeno 25. lipnja 2023.</ref> | |||
== Upravna podjela == | == Upravna podjela == | ||
| Redak 90: | Redak 89: | ||
=== Prapovijest === | === Prapovijest === | ||
Područje Hrtkovaca bilo je naseljeno još u prapovijesti. O tome svjedoči | Područje Hrtkovaca bilo je naseljeno još u prapovijesti. O tome svjedoči prapovijesno nalazište [[Gomolava (arheološko nalazište)|Gomolava]] nedaleko od Hrtkovaca na lijevoj obali Save. Kao arheološko nalazište spominje se već od 1898. godine. | ||
=== 18. stoljeće === | === 18. stoljeće === | ||
Hrtkovce su osnovale albanske klementinske ([[Klimenti]]) obitelji 1737. godine.<ref name=morali/> | |||
Iz 18. stoljeća datira današnji oblik naziva Hrtkovaca. U povijesnim izvorima njemačke i mađarske provenijencije javlja se u sličnim inačicama: 1742. Herkovze, Herkovzi, Herczekovcze, 1745. Herkovcze, 1762. Herkofze, 1780-82. Hertkovcze, 1803. Horkovcze, 1805./1807. Hertkovcze, 1829. Herkovcze, Hertkovcze, 1865./1868 Hertkovce. | Iz 18. stoljeća datira današnji oblik naziva Hrtkovaca.<ref name=strahIzumir/> U povijesnim izvorima njemačke i mađarske provenijencije javlja se u sličnim inačicama: 1742. Herkovze, Herkovzi, Herczekovcze, 1745. Herkovcze, 1762. Herkofze, 1780-82. Hertkovcze, 1803. Horkovcze, 1805./1807. Hertkovcze, 1829. Herkovcze, Hertkovcze, 1865./1868 Hertkovce. | ||
Nakon razdoblja opetovanih zahtjeva Hrvatskog sabora da se Srijem preda jurisdikciji Sabora i podloži banu, carica Marija Terezija obnovila je županijsko uređenje 1745. godine i Ruma kojoj su poslije pripali Hrtkovci našla se u sastavu obnovljene [[Srijemska županija|Srijemske županije]], koja je postala dijelom Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,<ref> [http://www.hrvatskarijec.rs/source/index.php/Hrvatski-doprinos-zemunskom-naslijedju.html Hrvatska riječ] Hrvatski doprinos zemunskom naslijeđu. 29. svibnja 2009.</ref> dok su Hrtkovci ostali u sastavu Vojne krajine. | Nakon razdoblja opetovanih zahtjeva Hrvatskog sabora da se Srijem preda jurisdikciji Sabora i podloži banu, carica Marija Terezija obnovila je županijsko uređenje 1745. godine i Ruma kojoj su poslije pripali Hrtkovci našla se u sastavu obnovljene [[Srijemska županija|Srijemske županije]], koja je postala dijelom Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,<ref> [http://www.hrvatskarijec.rs/source/index.php/Hrvatski-doprinos-zemunskom-naslijedju.html Hrvatska riječ] Hrvatski doprinos zemunskom naslijeđu. 29. svibnja 2009.</ref> dok su Hrtkovci ostali u sastavu Vojne krajine. | ||
Hrtkovci su kroz povijest bili izuzetno napredno selo pa su još koncem 18. stoljeća školsko, obrtno i poljodjelsko središte južnog Srijema. Godine 1773. otvorena je | Hrtkovci su kroz povijest bili izuzetno napredno selo pa su još koncem 18. stoljeća školsko, obrtno i poljodjelsko središte južnog Srijema.<ref name=strahIzumir/> Godine 1773. otvorena je Državna graničarska škola u Hrtkovcima<ref name="živa voda"/> prva škola u selu, koja je u prvom razredu imala upisane 58 Klimenata katolika i jednog Srbina.<ref name=sudariRazličitih/> Godine 1785. car [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II.]] ukinuo je županije uveo okružja. Hrtkovci i cijeli Srijemske županije potpali su pod pečuško okružje. Poslije smrti Josipa II. 1790. županije su obnovljene prema njihovom ustroju iz sredine 18. stoljeća. | ||
=== 19. stoljeće === | === 19. stoljeće === | ||
U Hrtkovce se od 1836. do 1842. godine naseljavaju Nijemci.<ref name=sudariRazličitih/> | |||
Nakon Austro-ugarske (1867.) i Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.) Srijemska županija je ostala u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu. Po ukidanju Vojne Krajine 1881., preostali dijelovi Srijema, a s njima i Hrtkovci, upravno su dodijeljeni Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. | Nakon Austro-ugarske (1867.) i Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.) Srijemska županija je ostala u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu. Po ukidanju Vojne Krajine 1881., preostali dijelovi Srijema, a s njima i Hrtkovci, upravno su dodijeljeni Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. | ||
U drugoj polovici 19. stoljeća Klimenti su i dalje činili značajan udio stankovnika Hrtkovaca i davali selu prepoznatljivu značajku. Njihova koncentracija je bila najveća u dijelu sela, koji je bio poznat pod imenom „Cakića | U drugoj polovici 19. stoljeća Klimenti su i dalje činili značajan udio stankovnika Hrtkovaca i davali selu prepoznatljivu značajku. Njihova koncentracija je bila najveća u dijelu sela, koji je bio poznat pod imenom „Cakića šor”. Dobar poznavalac srijemskih prilika, Krunoslav Tkalac zabilježio je o tome: „U drugoj polovini 19. st. u ulici tzv. Cakića šor, gdje su Klimenti najviše stanovali, osjećali ste se s obzirom na jezik kao u pravom arnautluku”.<ref>* {{cite journal |last=Tkalac|first=Krunoslav |date=1971|title=Klimenti (Albanci u Hrtkovcima i Nikincima) |journal=Hrvatska književna revija |volume=2|pages=17–27}}</ref>{{is|25.}} | ||
Koncem XIX. stoljeća u selo se uselio velik broj Mađara.<ref name=sudariRazličitih/> | |||
=== Pred Prvi svjetski rat === | === Pred Prvi svjetski rat === | ||
Dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano je 1901. godine. Godine 1902. godine sami Hrtkovčani su izgradili cestu do Platičeva (8 km), spojivši se tako na željezničku prugu Ruma – Klenak (puštenu u promet prije dvije godine). Godine 1904. selo je dobilo svoje pogrebno društvo.<ref name="živa voda">(): [http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A6176/ziva-voda/ ''Živa voda''] Hrvatska riječ, Subotica. 3. veljače 2012.. Pristupljeno 1. listopada 2020. </ref> U Srijemu je u vremenu neposredno prije Prvoga svjetskog rata i između dvaju svjetskih ratova, među ostalim i zbog djelovanja [[HSS|Hrvatske seljačke stranke]] oslobodio se snažan duh hrvatstva. 1910. godine osnovana je Hrvatska čitaonica koja je imala i svoju kazališnu grupu<ref name="dom kulture"/>, te parni mlin, jedan od prvih u Srijemu. Od 1912. u selu je ljekarna, ambulanta i stalni liječnik.<ref name="živa voda"/> | 1905. selo je bio uredno i ušoreno. Ima četiri glavna šora. Dva duža od kilometar se pružaju pravcem istok-zapad: Savski šor zapadno i Lički šor istočno od crkve. Usporedo s njima se proteže potok Vranja. Pod pravim kutom na njih ka sjeveru od crkve je kilometar dug Cakića šor. Ka jugu je Glogov šor, kojeg na tristotinjak metara presjeca potok Vranja, i dio ga se pruža poslije velikog betonskog mosta preko Vranje, pod blagom krivinom, u svoj drugi odvojeni dio šora zvan ''Preko Vranje''. Vranja je oko stotinu metara široka udolina i teče od Nikinaca i ulijeva se u Savu. S proljeća i s jeseni Vranja je ogromna plitka bara, koja povremeno ljeti i presuši. Sokake imaju Cakića i Lički šor, a Savski ih nema. <ref>Branimir Miroslav Tomlekin: [https://www.hrvatski-fokus.hr/2022/07/41325/ ''Hrtkovci '']. Hrvatski fokus. 4. srpnja 2022. Pristupljeno 23. studenoga 2025.</ref> | ||
Dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano je 1901. godine. Godine 1902. godine sami Hrtkovčani su izgradili cestu do Platičeva (8 km), spojivši se tako na željezničku prugu Ruma – Klenak (puštenu u promet prije dvije godine). Godine 1904. selo je dobilo svoje pogrebno društvo.<ref name="živa voda">(): [http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A6176/ziva-voda/ ''Živa voda''] Hrvatska riječ, Subotica. 3. veljače 2012.. Pristupljeno 1. listopada 2020. </ref> 1903. je otvorena škola na mađarskom jeziku, čime su u selu bile uz nju već postojeće škole na hrvatskom i na njemačkom. 1905. je u Hrtkovcima bilo 1209 Hrvata (brojka sadrži Albance Klimente, jer su se izjasnili Hrvatima), 724 Mađara, 695 Nijemaca, 74 Srba, 24 Židova i 56 ostalih. Mađari su bili uglavnom slavenskog, tj. slovačkog podrijetla. <ref name=sudariRazličitih/> 1907. je podignut vatrogasni dom.<ref name=strahIzumir/> | |||
Prema popisu 1910. Hrtkovci su imali 2.518 stanovnika od toga kao materinji jezik [[hrvatski]] je govorilo 1.144 stanovnika, 644 [[njemački]], 619 [[mađarski]], 70 [[srpski]], 20 [[slovački]], 1 [[hebrejski]] i 20 ostali, rimokatolika je bilo 2.381 a pravoslavaca 71.<ref name=strahIzumir/> | |||
U Srijemu je u vremenu neposredno prije Prvoga svjetskog rata i između dvaju svjetskih ratova, među ostalim i zbog djelovanja [[HSS|Hrvatske seljačke stranke]] oslobodio se snažan duh hrvatstva. 1910. godine osnovana je Hrvatska čitaonica koja je imala i svoju kazališnu grupu<ref name="dom kulture"/>, te parni mlin, jedan od prvih u Srijemu.<ref name="živa voda"/> Osnovala ga je njemačka obitelj Šerer.<ref name=morali/> Od 1912. u selu je ljekarna, ambulanta i stalni liječnik.<ref name="živa voda"/> | |||
=== Prvi svjetski rat === | |||
Selo je stradalo u ratu. Postrojbe Kraljevine Srbije prešle su Savu i upale u Srijem. Među pogođenim selima našli su se Hrtkovci. Mještani su morali pobjeći pred srpskim naletom u [[Ruma|Rumu]]. [[8. rujna]] [[1914.]] godine. Srpske postrojbe ostale su u selu nekoliko dana. S vojničke odnosno strateške strane srpske postrojbe nisu napravile ništa bitno. Naprotiv, ponijele su se uništavački, odnosno uništili su gospodarstvenu infrastrukturu pri čemu nisu nikakvu štetu nanijeli vojnom cilju odnosno austro-ugarskoj vojsci, nego civilnom stanovništvu. [[Spaljena zemlja|Zapalile]] su nekoliko trgovačkih kuća, paromlin, župni dvor, općinu s arhivom, žandarmerijsku postaju i još neke objekte, a u katoličku crkvu su ispalli pedesetak topovskih granata. Crkva je uspjela ostati čitava.<ref name=sudariRazličitih/> | |||
=== Međuraće === | === Međuraće === | ||
Hrvatstvo je u međuraću ušlo u veliki uzlet. Osnovana razna udruženja animatora kulturnog, športskog, prosvjetnog i drugih vidova života s hrvatskim predznakom.<ref name="dom kulture | Hrvatstvo je u međuraću ušlo u veliki uzlet. Osnovana razna udruženja animatora kulturnog, športskog, prosvjetnog i drugih vidova života s hrvatskim predznakom.<ref name="dom kulture"/> | ||
Godine 1922. osnovano je Društvo gospodarske čitaonice, čija pravila se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.<ref>Pleše, Slavica. 2000. Pravila društava: 1845.-1845.: tematski vodič. Zagreb: Hrvatski državni arhiv, str. 73.</ref> Godine 1925. godine osnovan je ogranak [[Hrvatski radiša|Hrvatskog radiše]], 1926. godine [[HSD Šubić Hrtkovci|Hrvatsko sportno društvo Šubić]] koje je imalo u svom sklopu nogometni klub istog imena<ref name="dom kulture"/> (osnovan iste godine<ref name="živa voda"/>). | Godine 1922. osnovano je Društvo gospodarske čitaonice, čija pravila se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.<ref>Pleše, Slavica. 2000. Pravila društava: 1845.-1845.: tematski vodič. Zagreb: Hrvatski državni arhiv, str. 73.</ref> Godine 1925. godine osnovan je ogranak [[Hrvatski radiša|Hrvatskog radiše]], 1926. godine [[HSD Šubić Hrtkovci|Hrvatsko sportno društvo Šubić]] koje je imalo u svom sklopu nogometni klub istog imena<ref name="dom kulture"/> (osnovan iste godine<ref name="živa voda"/>). | ||
U Hrtkovce je u međuraću došao za župnika glasoviti franjevac iz Dubrovnika, publicist i zastupnik [[Kalikst Tadin]] (1877. – 1935.), koji je ondje i umro.<ref>Mladinov, Slobodan. Dubrovačka vladika Mare Červa. Dubrovnik: časopis za književnost, nauku i umjetnost, N.s., god. 7 (1996), 1, Sto godina filma u svijetu i u Hrvatskoj, str. 132-135.</ref> | Politički život se je zaoštravao. Polarizirale su se dvije najjače stranke, Radićev HRSS koji je smjelo postavljao pitanje položaja Hrvata i Hrvatske u novoj državi i išla do zahtjeva za neovisnošću, te Pašićeva Radikalna stranka, koja je propagirala centralizam i hegemonizam. I drugi su tu pokušali nešto izboriti za sebe. U Hrtkovcima su kao u cijeloj Vojvodini po tome prednjačili Nijemci sa svojim militantnim [[Kulturbund]]om. Mađari su se odvojili od ostalih ali nisu bili toliko dobro organizirani.<ref name="iz knjige"/> Burne okolnosti političkog života rezultirale su čestim žestokim sukobom radićevaca i samostalnih demokrata koji su se početkom 1920-ih usmjerili u radikale. Sukobi su dolazili do fizičkih obračuna, a samostalni demokrati kojih je bilo i među Hrvatima nisu prezali potući se i sa mjesnim župnikom Martinom Firingerom jer je bio radićevac. Usprkos svemu, na svim međuratnim izborima HSS je pobjeđivao u Hrtkovcima. Raspaljene političke strasti, jačanje militantnosti folksdojčera te pokušaji širenja komunističkih ideja rezultirali su iseljavanjem mnogih Hrtkovčana u Ameriku. Iseljavanje je bilo u većem stupnja 1928. godine, kad su naveliko se osjećali čimbeniki gospodarske krize koja će sljedeće godine biti na svjetskoj razini. Ipak, samo je jedan mještanin ostao indoktriniran boljševizmom.<ref name=sudariRazličitih/> | ||
Tih godina većina stanovnika sela bila je siromašna i za male su novce cijeli dan radili teške poslove u bogataškim kućama ili na zemljišnim imanjima. Bogati su bili malobrojni, uglavnom Nijemci, obrtnici, trgovci, veleposjednici i lihvari, a neki su imali čak osobne automobile. Mnogi siromašni žitelji upali su u dugove te su bili sve ovisniji o lihvarima. Mnogi su iselili u potrazi za boljim životom, a dio i u Ameriku.<ref name="iz knjige"/> | |||
U Hrtkovce je u međuraću došao za župnika glasoviti franjevac iz Dubrovnika, publicist i zastupnik [[Kalikst Tadin]] (1877. – 1935.), koji je ondje i umro.<ref>Mladinov, Slobodan. Dubrovačka vladika Mare Červa. Dubrovnik: časopis za književnost, nauku i umjetnost, N.s., god. 7 (1996), 1, Sto godina filma u svijetu i u Hrvatskoj, str. 132-135.</ref> Njegovom zaslugom je 1930.-1931. izgrađen nasip duž Save u hrtkovačkom ataru i 1930. u selo dovedena električna struja. Tadin ih je izborio preko dobrih veza u ministarstvima.<ref name=sudariRazličitih>Marko Kljajić: [http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A14208/Su%C2%ADdar-raz%C2%ADlicith-vje%C2%ADra-i-obicaja/ ''Sudar različith vjera i običaja '']. Hrvatska riječ, Subotica. 7. studenoga 2003. Pristupljeno 12. studenoga 2025.</ref> Tadin je nastojao ublažiti učinke raširenog siromaštva. Duboko osjećajući nevolju koju je narod doživio, pomagao je puku koliko je mogao. Jednom je prigodom uoči Božića kupio kravu i dijelio je za hranu najsiromašnijima. <ref name=sudariRazličitih/> | |||
Godine 1930. u Hrtkovcima je osnovano Hrvatsko prosvjetno društvo Tomislav s muškim pjevačkim zborom.<ref name="dom kulture"/> | Godine 1930. u Hrtkovcima je osnovano Hrvatsko prosvjetno društvo Tomislav s muškim pjevačkim zborom.<ref name="dom kulture"/> | ||
Godine 1935. godine osnovan je Crveni križ, a 1938. godine Ženski crkveni pjevački zbor.<ref name="dom kulture"/> Tad je otvoreno i [[kino]].<ref name="živa voda"/> U tom razdoblju nositelj amaterskog kazališnog života u mjestu je [[Stjepan Dorn]], ljekarnik po zanimanju koji je u Hrtkovcima imao ljekarnu, a koji je bio suosnivač kazališne skupine, voditelj, redatelj i scenograf. | |||
U to je vrijeme planirana i gradnja [[Hrvatski dom|Hrvatskog doma]] u Hrtkovcima. Tu novu vrstu društvenih objekata u hrvatskim krajevima uveo je poznati hrvatski arhitekt [[Aleksandar Freudenreich]] i dano im je ime Hrvatski dom.<ref name="dom kulture"/> Sporazumom Cvetković-Maček stvorena je Banovina Hrvatska koja je obuhvatila i dio Srijema, no Hrtkovci su ostali izvan Banovine.<ref name=sudariRazličitih/> | |||
Pred samo dolaska Drugoga svjetskog rata u Kraljevinu Jugoslaviju 1941. Hrtkovce je nastanjivalo 3107 stanovnika. Od toga Hrvata je bilo 1401, Mađara 926, Nijemaca 738 te 42 Srbina.<ref name=sudariRazličitih/> | |||
=== Drugi svjetski rat === | === Drugi svjetski rat === | ||
Uskoro je | Uskoro je došao drugi svjetski rat u ovaj kraj. Rano popodne 12. travnja 1941. u selo su išli dijelovi njemačke tenkovske divizije. Dva tjedna potom pristigle su ustaše iz ustaške bojnice u Mitrovici<ref name=sudariRazličitih/> te su se Hrtkovci su se našli u NDH,<ref name="dom kulture"/> gdje su bili dio kotara Rume u Velikoj župi Vuci. 12. travnja 1941. u Hrtkovce su ušli dijelovi 8. tenkovske divizije Trećeg Reicha. Mještani su mirno, sa strahopoštivanjem, i s nekom strepnjom gledali ulazak njemačkih snaga. Hrtkovački su Nijemci oduševljeno klicali njemačkim vojnicima, osobito aktivisti Kulturbunda. Folksdojčeri su bili povlašteni sloj društva. Za predsjednika općine u Hrtkovcima postavili su Pavliku Kupeka. Par tjedana poslije u selo su stigle ustaše iz sastava Ustaške bojne iz Mitrovice. Na čelo Općinskog poglavarstva postavile su Antuna Gračana. Novi općinski načelnik preko noći postao je totalni Nijemac, odazivao se samo na ime Paul, zaboravio je hrvatski jezik i imao je prevoditelja. Ustaše su činile premetačine po selu oduzimavši svu opremu bivše jugoslavenske vojske, sve vrste oružja, pa i lovačko. Njemačka se vojska stacionirala u logoru formiranom kraj Vranje, a viši časnici su smješteni po većim i boljim kućama u selu. Uskoro su mobilizirani mjesni momci i poslani na ratišta u Bosni. Tek nekoliko je ljudi iz Hrtkovaca otišlo u ustaše. Četnicima se pridružilo tek par osoba. U partizane je otišlo 77 momaka, dok su u domobranima bili svi oni koje je NDH mobilizirala.<ref name=mobilizacija>Branimir Miroslav Tomlekin: [http://www.hnl.org.rs/nova/nasi-kolumnisti/entry/hrtkovci-price-o-sudbini-jednog-sela-pred-vama-je-prica-mobilizacija '' „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“: Pred vama je priča "Mobilizacija"''] Hrvatske novine, Subotica. Hrvatska nezavisna lista. 1. listopada 2020.. Pristupljeno 1. listopada 2020. </ref> Za vrijeme NDH ime ''Hrvatskih domova'' promijenjeno je u ''Prosvjetno ognjište'', a za vrijeme nove Jugoslavije u ''Dom kulture''. Dorn je stupio u kontakt s Freudenreichom, a on je kao zaljubljenik u kazalište 1942. godine rado prihvatio te napravio projekt [[Hrvatski dom u Hrtkovcima|Hrvatskog doma]]. Tijek rata nije dopustio neometano financiranje i gradnju.<ref name="dom kulture"/> | ||
Hrtkovački Nijemci su listopada 1943. otišli iz sela, ostavivši stvari susjedima na čuvanje, računajući da se će jednom vratiti. Ukupno je otišlo njemačkih obitelji iz 130 domova. 1944. je obilovala zbivanjima koji su držali seljane živiti u podvojenoj situaciji između radosne strepnje i opravdanog straha. Vrlo blizu sela je djelovao najpoznatiji hrtkovački partizan, Hrvat Viktor Gunjak sa svojom postrojbom. Isto tako su se cijelog ljeta 1944. po Srijemu kretali duž Save i četnici. Slobodno su se kretali po Hrtkovcima, tražeći suradnju s Hrtkovčanima protiv partizana. Četnički izgled i ponašanje zastrašujuće su djelovali na sve strukture pa je ustaški tabornik Paja Belan tražio je da se četnike protjera preko Save. Rujna 1944. Tito je pozvao domobrane prijeći u redove NOVJ. U Srijemu je naišao na dobar odaziv te je zapovjednik-narednik hrtkovačke oružničke postaje Stanko Bos preveo svoje žandare u partizane kod Klenka, kao i mještanin, domobranski satnik Krunoslav Tkalac sa svojom satnijom.<ref name=sudariRazličitih/> | |||
U studenome [[1944.]] godine, iza i u vrijeme prolaza posrbljene partizanske vojske kroz Hrtkovce, u Srijemu privode se malim križnim putom do rijeke Save oko 30 u selu nađenih mladića i odraslih muškaraca, i to Hrvata i drugih nesrba te su ih strojnicom poubijali i bacili u rijeku. Slučajnošću preživio je jedan četrnaestogodišnji dječak, koji je i danas živ. Zbivanja je zabilježio kasniji hrtkovački [[župnik]] otac [[Ilija Martinović]] (1940.-1998.).<ref>Božidar Ručević, član HKV-a (Djelomice prema štivu istog autora za V. Kongres HŽD-a, Zagreb 2010.): [http://www.hkv.hr/domovini/2-svjetski-rat/7772-krini-putovi-hrvata-jo-uvijek-bez-znamena.html Križni putovi Hrvata još uvijek bez znamena. Crtica iz Hrtkovaca u Srijemu], hkv.hr, Objavljeno: Nedjelja, 20. veljače 2011. {{hakave}}</ref> | U studenome [[1944.]] godine, iza i u vrijeme prolaza posrbljene partizanske vojske kroz Hrtkovce, u Srijemu privode se malim križnim putom do rijeke Save oko 30 u selu nađenih mladića i odraslih muškaraca, i to Hrvata i drugih nesrba te su ih strojnicom poubijali i bacili u rijeku. Slučajnošću preživio je jedan četrnaestogodišnji dječak, koji je i danas živ. Zbivanja je zabilježio kasniji hrtkovački [[župnik]] otac [[Ilija Martinović]] (1940.-1998.).<ref>Božidar Ručević, član HKV-a (Djelomice prema štivu istog autora za V. Kongres HŽD-a, Zagreb 2010.): [http://www.hkv.hr/domovini/2-svjetski-rat/7772-krini-putovi-hrvata-jo-uvijek-bez-znamena.html Križni putovi Hrvata još uvijek bez znamena. Crtica iz Hrtkovaca u Srijemu], hkv.hr, Objavljeno: Nedjelja, 20. veljače 2011. {{hakave}}</ref> | ||
No, kad su partizani preuzeli vlast u selu, svu imovinu Nijemaca su uzeli, a i ini Hrtkovčani su ostali bez mnogo čega.<ref name=sudariRazličitih/> | |||
=== FNRJ i SFRJ === | === FNRJ i SFRJ === | ||
Poslije rata u selu je izabran mjesno odbor [[NOO]]-a u čijem su sastavu većinom bili viđeniji Hrvati i Mađari. U teškom razdoblju poraća, punom siromaštv i odricanja, pokazali su se umješnim rukovoditeljima. Mudrost su pokazali u još većem obujmu u zahtjevnoj situaciji kad su 1946. u Hrtkovce stigle brojne kolonističke obitelji iz Slavonije, Srijema, Srbije, Bosne, te Korduna i Like. 129 kolonističkih obitelji sješteno je u napuštene njemačke domove. NOO je spretno vodio mjesto i u situacijama kad su se sražavale razne vjere i običaji, i u nesporazumima starosjedilaca i koloniziranih. <ref name=sudariRazličitih/> | |||
Nažalost, Hrtkovci su neopravdano bili proglašeni jednim od najustaškijih sela u Srijemu, te im je poslije rata bilo uskraćeno financiranje, a samodoprinosom nisu mogli pribaviti dovoljno. Entuzijasti iz mjesne Hrvatske čitaonice u Hrtkovcima, posebice oni iz kazališne grupe, iskoristili su dio sakupljenih sredstava za Hrvatski dom te od njih sagradili [[arteški bunar]] u Hrtkovcima. <ref name="dom kulture"/> Česma je napravljena tik uz samu cestu Ruma - Šabac, koja prolazi kroz ulice Hrtkovaca.<ref name="živa voda"/> Konfiscirani objekt kina obitelji Harak imenovan je za Dom kulture. <ref name="dom kulture">(): [http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A12998/Dom-kulture-u-Hrtkovcima/ ''Dom kulture u Hrtkovcima''] Hrvatska riječ, Subotica. 22. kolovoza 2014.. Pristupljeno 1. listopada 2020. </ref> U Titovoj Jugoslaviji Hrtkovci su ušli u sastav AP Vojvodine, dio NR Srbije. | Nažalost, Hrtkovci su neopravdano bili proglašeni jednim od najustaškijih sela u Srijemu, te im je poslije rata bilo uskraćeno financiranje, a samodoprinosom nisu mogli pribaviti dovoljno. Entuzijasti iz mjesne Hrvatske čitaonice u Hrtkovcima, posebice oni iz kazališne grupe, iskoristili su dio sakupljenih sredstava za Hrvatski dom te od njih sagradili [[arteški bunar]] u Hrtkovcima. <ref name="dom kulture"/> Česma je napravljena tik uz samu cestu Ruma - Šabac, koja prolazi kroz ulice Hrtkovaca.<ref name="živa voda"/> Konfiscirani objekt kina obitelji Harak imenovan je za Dom kulture. <ref name="dom kulture">(): [http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A12998/Dom-kulture-u-Hrtkovcima/ ''Dom kulture u Hrtkovcima''] Hrvatska riječ, Subotica. 22. kolovoza 2014.. Pristupljeno 1. listopada 2020. </ref> U Titovoj Jugoslaviji Hrtkovci su ušli u sastav AP Vojvodine, dio NR Srbije. | ||
1946. godine nogometni klub ''Šubić'' preimenovan je u FK ''Sloga''.<ref name=morali/> | |||
1971. godine u Hrtkovcima je od 3071 stanovnika bilo 1.500 Hrvata, 700 Mađara, 700 Srba i 180 "Jugoslavena". 1981. je na popisu bilo 2855 stanovnika, od čega Hrvata 1778, Mađara 554, Srba 491 a narastao je državno promovirane umjetne nacije "Jugoslavena" 569. Hrtkovci su zadržali glas mirnog sela s uzornim međunacionalnim povjerenjem. <ref name=sudariRazličitih/> | |||
1991. je izbilo velikosrpsko šovinističko ludilo, koje je u svom nazoru vidilo mjesta samo za jedan narod, srpski.<ref name=sudariRazličitih/> | |||
=== Protjerivanje Hrvata === | === Protjerivanje Hrvata === | ||
U razdoblju od od [[26. listopada|26.]] do [[30. listopada]] [[1992.]] godine, kao posljedica raznih oblika [[etničko čišćenje|etničkog čišćenja]], rimokatoličku župu Hrtkovce je napustilo 1.200 osoba, mahom [[Hrvati|Hrvata]].<ref name="Kićeni"/>. Sam početak progona je počeo [[6. svibnja]] [[1992.]] godine. Iako su mjesni Hrvati bili prvi na udaru, i veliki dio ostalih nesrpskih, osobito katoličkih Hrtkovčana je zbog prijetnja i maltretiranja bio prisiljen zamijeniti kuće i otići iz sela<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=3780 Radio Subotica] «Vojvođanski klub» Procesuirati odgovorne za nasilno protjerivanje nesrpskog stanovništva iz Hrtkovaca, 6. svibnja 2009.</ref>, a nakon progona Hrvata iz [[Slankamen]]a i [[Golubinci|Golubinaca]]<ref name="17 godina"/>. | U razdoblju od od [[26. listopada|26.]] do [[30. listopada]] [[1992.]] godine, kao posljedica raznih oblika [[etničko čišćenje|etničkog čišćenja]], rimokatoličku župu Hrtkovce je napustilo 1.200 osoba, mahom [[Hrvati|Hrvata]].<ref name="Kićeni"/>. Sam početak progona je počeo [[6. svibnja]] [[1992.]] godine. Iako su mjesni Hrvati bili prvi na udaru, i veliki dio ostalih nesrpskih, osobito katoličkih Hrtkovčana je zbog prijetnja i maltretiranja bio prisiljen zamijeniti kuće i otići iz sela<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=3780 Radio Subotica] «Vojvođanski klub» Procesuirati odgovorne za nasilno protjerivanje nesrpskog stanovništva iz Hrtkovaca, 6. svibnja 2009.</ref>, a nakon progona Hrvata iz [[Slankamen]]a i [[Golubinci|Golubinaca]]<ref name="17 godina"/>. | ||
Iz sela su prema podatcima Tužiteljstva MKSJ iselile ukupno 722 (sedamsto dvadeset i dvije) osobe iz obitelji: | |||
Akrap, Akrapović, Irašek, Balind, Balog, Baranj, Baranji, Barić, Baričević, Barišić, Bartok, Batista, Begić, Bereš, Berislavić, Bilić, Blažić, Bogović, Brizelj, Butorac, Čabrajić, Cakić, Čavara, Cindrić, Ćirić, Čorak, Čosić, Damjanović, Derd, Dobrić, Dobrovac, Dogan, Dragičević, Đurđević, Engert, Facko, Frajhaut, Fumić, Gabor, Galiot, Galijot, Golek, Gračan, Grahovac, Grdić, Grgić, Grizelj, Grzen, Horvat, Hunjadi, Ilić, Irini, Iviić, Ivanić, Jašarević, Jovanović, Juhas, Jukić, Jurčević, Jurković, Kalač, Kalić, Karlović, Katić, Kazac, Kliger, Kojadin, Komšić, Konc, Kopas, Kovač, Kovačević, Kučinić, Lajter, Ledenko, Los, Lovrić, Lulić, Maglić, Magoc, Manceta, Maras, Maric, Markus, Meded, Mehonja, Mihalj, Močilac, Molnar, Mrkonja, Mužik, Neralić, Nikolić, Nilić, Ninić, Obajdin, Obrovac, Pakić, Palković, Pap, Papuga, Paulić, Pavišić, Perdić, Petrović, Pleić, Plivelić, Portner, Povržan, Požega, Pravdić, Radočaj, Rašo, Raužan, Relić, Reljić, Relota, Rendulić, Rešo, Rezuk, Roli, Samardžija, Šamo, Šamu, Šanta, Šara, Šarkanj, Šebalj, Šljerac, Smolčić, Soradi, Šoštaric, Šprenger, Stanišić, Štefanac, Stipetić, Šubašić, Suločki, Surjan, Tačković, Tamaš, Tkalac, Toldi, Tomaš, Torma, Trifunović, Turkalj, Varga, Varju, Varnju, Vekaš, Veleš, Vičik, Vida, Volar, Volarić, Volf, Vranković, Vuksanić, Žemberi i Zukanović.<ref>[https://ucr.irmct.org/LegalRef/CMSDocStore/Public/BCS/Notice/NotIndexable/IT-03-67/MSC6095R0000240099.pdf ''Predmet br. IT-03-67-T. Tužitelj protiv Vojislava Šešelja. Obavještenje Tužiteljstva o izmijenjenom prilogu A (popis osoba koje su se iselile iz Hrtkovaca) dokaznog predmeta 2859 na osnovi pravila 65 ter, izvješće dr Tabeau o Hrtkovcima. Popis osoba koje su napustile Hrtkovce u svezi s događajima iz svibnja — kolovoza 1992. godine'']. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju. 17. listopada 2008. Pristupljeno 1. lipnja 2025., str. 4 — 28 u pdf-u</ref> | |||
Za vrijeme [[Domovinski rat|rata protiv Hrvatske]], ime selu su velikosrbi promijenili iz "Hrtkovci" u "Srbislavci".<ref name="17 godina"/> U Hrtkovce su potom doselili Srbi koji su napustili svoje krajeve. Čim su došli, na mjestu Harakovog kina sagradili su novi Dom kulture ''Sveti Sava''.<ref name="dom kulture"/> Općinskom odlukom je staro ime vraćeno 1995. godine, a poneke ustanove još u 2009. godini izbjegavaju pisati staro ime kao službeno<ref name="17 godina"/>. | Za vrijeme [[Domovinski rat|rata protiv Hrvatske]], ime selu su velikosrbi promijenili iz "Hrtkovci" u "Srbislavci".<ref name="17 godina"/> U Hrtkovce su potom doselili Srbi koji su napustili svoje krajeve. Čim su došli, na mjestu Harakovog kina sagradili su novi Dom kulture ''Sveti Sava''.<ref name="dom kulture"/> Općinskom odlukom je staro ime vraćeno 1995. godine, a poneke ustanove još u 2009. godini izbjegavaju pisati staro ime kao službeno<ref name="17 godina"/>. | ||
| Redak 145: | Redak 172: | ||
== Stanovništvo == | == Stanovništvo == | ||
Prema popisu stanovništva 1910. godine Hrtkovci su imali 2.518 stanovnika od toga kao materinji jezik [[hrvatski]] je govorilo 1.144 stanovnika, 644 [[njemački]], 619 [[mađarski]], 70 [[srpski]], 20 [[slovački]], 1 [[hebrejski]] i 20 ostali, rimokatolika je bilo 2.381 a pravoslavaca 71.<ref name=strahIzumir>"bez autora": [https://www.hrvatskarijec.rs/vijest/7588/Hrtkovci-%E2%80%93-strah-od-izumiranja/ ''Hrtkovci – strah od izumiranja'']. Hrvatska riječ, Subotica. 21. travnja 2023. Pristupljeno 12. studenoga 2025.</ref> | |||
[[1970-ih]] godina u Hrtkovcima živjelo je 3.000 stanovnika, od kojih su 1.500 bili [[Hrvati u Vojvodini|Hrvati]], 700 [[Mađari u Vojvodini|Mađari]], 700 [[Srbi u Vojvodini|Srbi]] i 180 izjašnjeni kao [[Jugoslaveni]], a postojala je i mala zajednica [[Slovaci u Vojvodini|Slovaka]]<ref name="17 godina">[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=3779 Radio Subotica] I nakon 17 godina Hrtkovci bez Hrvata-povratnika, 6. svibnja 2009.</ref><ref name=strahIzumir/> | |||
[[1970-ih]] godina u Hrtkovcima živjelo je 3.000 stanovnika, od kojih su 1.500 bili [[Hrvati u Vojvodini|Hrvati]], 700 [[Mađari u Vojvodini|Mađari]], 700 [[Srbi u Vojvodini|Srbi]] i 180 izjašnjeni kao [[Jugoslaveni]], a postojala je i mala zajednica [[Slovaci u Vojvodini|Slovaka]]<ref name="17 godina">[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=3779 Radio Subotica] I nakon 17 godina Hrtkovci bez Hrvata-povratnika, 6. svibnja 2009.</ref> | |||
Prije [[Domovinski rat|srpske agresije]] na Hrvatsku, u Hrtkovcima je živjelo 40,24% Hrvata.<ref name="Kićeni">[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdvojeno.html?news_ID=1389 Glas Koncila] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080222194004/http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdvojeno.html?news_ID=1389 |date=22. veljače 2008. }} Divan je kićeni Srijem</ref> | Prije [[Domovinski rat|srpske agresije]] na Hrvatsku, u Hrtkovcima je živjelo 40,24% Hrvata.<ref name="Kićeni">[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdvojeno.html?news_ID=1389 Glas Koncila] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080222194004/http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdvojeno.html?news_ID=1389 |date=22. veljače 2008. }} Divan je kićeni Srijem</ref> | ||
| Redak 154: | Redak 180: | ||
I nakon 17 godina od tog zločina, mjesni se Hrvati nisu vratili u svoje selo<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=3774 Radio Subotica] DSHV: Od tragedije u Hrtkovcima, hrvatska se zajednica vrlo teško oporavlja, 5. svibnja 2009.</ref>. | I nakon 17 godina od tog zločina, mjesni se Hrvati nisu vratili u svoje selo<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=3774 Radio Subotica] DSHV: Od tragedije u Hrtkovcima, hrvatska se zajednica vrlo teško oporavlja, 5. svibnja 2009.</ref>. | ||
Iako u selu (broj stanovnika 2009.) ima 6.000 stanovnika, dvostruko u odnosu na 1970-te, posljedica nasilja kojeg su sprovodili velikosrpski šovinisti je da | Iako u selu (broj stanovnika 2009.) ima 6.000 stanovnika, dvostruko u odnosu na 1970-te, posljedica nasilja kojeg su sprovodili velikosrpski šovinisti je da je 2009. u Hrtkovcima bilo samo 600 katolika, a to su uglavnom Mađari<ref name="17 godina"/>. 2023. je u Hrtkovcima bilo samo 2023. je 452 katolika i dvjestotinjak Hrvata. <ref name=strahIzumir>"bez autora": [https://www.hrvatskarijec.rs/vijest/7588/Hrtkovci-%E2%80%93-strah-od-izumiranja/ ''Hrtkovci – strah od izumiranja'']. Hrvatska riječ, Subotica. 21. travnja 2023. Pristupljeno 12. studenoga 2025.</ref> | ||
[[Vojvođanski klub]] jedna je od rijetkih nevladinih organizacija koja svake godine uporno podsjeća na protjerivanje katolika iz Vojvodine. Za brojna ubojstva širom Vojvodine, u [[Šid]]u, [[Kukujevci]]ma, [[Morović]]u i drugdje, do danas još nitko nije odgovarao, iako je Fond za humanitarno pravo i 1993. i 1994. godine iznio dovoljno podataka koji su ukazivali da su počinitelji bili ne samo među raznim skupinama izbjeglica koje su do dolaska u Srbiju bile organizirane u razne dobrovoljačke skupine ili u vojsku 'Republike Srpske Krajine', već da je među počiniteljima bilo i policajaca.<ref>Dinko Gruhonjić, Deutsche Welle: [http://www.hkv.hr/vijesti/inozemni-tisak/11531-srbija-treba-uputiti-ispriku-protjeranim-hrvatima-iz-srijema-.html Isprika protjeranim Hrvatima], hkv.hr, Objavljeno: Srijeda, 9. svibnja 2012.</ref> | [[Vojvođanski klub]] jedna je od rijetkih nevladinih organizacija koja svake godine uporno podsjeća na protjerivanje katolika iz Vojvodine. Za brojna ubojstva širom Vojvodine, u [[Šid]]u, [[Kukujevci]]ma, [[Morović]]u i drugdje, do danas još nitko nije odgovarao, iako je Fond za humanitarno pravo i 1993. i 1994. godine iznio dovoljno podataka koji su ukazivali da su počinitelji bili ne samo među raznim skupinama izbjeglica koje su do dolaska u Srbiju bile organizirane u razne dobrovoljačke skupine ili u vojsku 'Republike Srpske Krajine', već da je među počiniteljima bilo i policajaca.<ref>Dinko Gruhonjić, Deutsche Welle: [http://www.hkv.hr/vijesti/inozemni-tisak/11531-srbija-treba-uputiti-ispriku-protjeranim-hrvatima-iz-srijema-.html Isprika protjeranim Hrvatima], hkv.hr, Objavljeno: Srijeda, 9. svibnja 2012.</ref> | ||
| Redak 189: | Redak 215: | ||
* [[Vjekoslav Dorn]], hrv. oftalmolog, specijalist pedijatrijske oftalmologije i strabologije | * [[Vjekoslav Dorn]], hrv. oftalmolog, specijalist pedijatrijske oftalmologije i strabologije | ||
* [[Nikola Dogan]], hrvatski teolog, katolički svećenik, visoki crkveni dužnosnik | * [[Nikola Dogan]], hrvatski teolog, katolički svećenik, visoki crkveni dužnosnik | ||
* Nikola Klobučar, skupljač narodnog blaga, jedan od osnivača Zavičajnog kluba Hrtkovčana ''Gomolava''<ref>[http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A21586/Kolekcija-srijemskih-starina/ ''Kolekcija srijemskih starina'']. Hrvatska riječ, Subotica. 7. rujna 2007. Pristupljeno 25. lipnja 2023.</ref> | |||
* [[Zvonko Nemet]], hrv. književnik | |||
* [[Marko Loš]], kancelar Srijemske biskupije | |||
* [[Marko Loš-Maraš]], povjesničar<ref>IKA: [https://ika.hkm.hr/novosti/proslavljena-200-obljetnica-osnutka-zupne-crkve-u-hrtkovcima/ ''Proslavljena 200. obljetnica osnutka župne crkve u Hrtkovcima '']. Hrvatska katolička mreža. 6. listopada 2024. Pristupljeno 1. lipnja 2025.</ref> (prof. povijesti), pisac nekoliko knjiga o Klimentima, Hrtkovcima (''Hrtkovci u vremenu i prostoru'')<ref>Vanja Ratković: [https://www.tropolje.info/zovu-me-sjecanja-klimente-prica-o-jednom-zaboravljenom-narodu-na-sjeveru-srbije/ ''Zovu me Sjećanja “KLIMENTE: Priča o jednom zaboravljenom narodu na Sjeveru Srbije '']. Tropolje.info. Pristupljeno 2. lipnja 2025.</ref> | |||
* [[Nikola Nilić|Nikola Nilić-Sremski]], hrv. književnik | |||
* [[Kalikst Tadin]] | |||
* [[Zlatko Žužić]], dužnosnik i urednik zavičajnih glasila<ref>[https://neispricaneprice.org/svedok/zlatko-zuzic/ ''Zlatko Žužić'']. Neispričane priče. Pristupljeno 23. studenoga 2025.</ref> | |||
== Knjige o Hrtkovcima == | == Knjige o Hrtkovcima == | ||
* Dević, Antun. 2010. Župe Hrtkovci i Nikinci. Vlastita naklada. Jarmina. | |||
* | * Heller, Georg; Nehring, Karl. 1973. Comitatus Sirmiensis. Finnisch-Ugrisches Seminar der Universität München. München. | ||
* | * Sekulić, Ante. 1997. Hrvatski srijemski mjestopisi. Školska knjiga. Zagreb. | ||
* | * Pleše, Slavica. 2000. Pravila društava: 1845.-1845.: tematski vodič. Hrvatski državni arhiv. Zagreb. | ||
* | * Težak-Gregl, Tihomil. 1984. Neolitička i eneolitička antropomorfna plastika iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. 3/XVI-XVII: 15–48 | ||
* Tkalac, Krunoslav. 1971. Klimenti (Albanci u Hrtkovcima i Nikincima). Hrvatska književna revija. 2: 17–27 | |||
* | |||
* | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
| Redak 205: | Redak 236: | ||
{{Naselja u sastavu Općine Ruma}} | {{Naselja u sastavu Općine Ruma}} | ||
[[Kategorija: | [[Kategorija:Hrtkovci| ]] | ||
Posljednja izmjena od 23. studeni 2025. u 20:13
| Hrtkovci | |
|---|---|
| Koordinate: 44°52′N 19°46′E / 44.867°N 19.767°E | |
| Država | Srbija |
| Pokrajina | Vojvodina |
| Okrug | Srijemski okrug |
| Općina | Ruma |
| Površina | |
| - Ukupna | 41,7 km² |
| Visina | 74 m |
| Stanovništvo (2002.) | |
| - Naselje | 3.428 |
| - Naselje gustoća | 82 stan./km² |
| Poštanski broj | 22427 |
| Pozivni broj | 022 |
| Registarska oznaka | RU |
| Zemljovid | |
Hrtkovci (mađ. Herkóca) je naselje u Srijemu, u Vojvodini, Srbija.
Zemljopis
Nalaze se na 44° 52' 44" sjeverne zemljopisne širine i 19° 46' 14" istočne zemljopisne dužine, u središnjem južnom dijelu srbijanskog dijela Srijema, nekoliko kilometara istočno od rijeke Save, kod dijela gdje od svog toka prema istoku skreće prema jugu. Hrtkovce čine čine četiri glavne ulice što se sijeku pod pravim kutom i još 14 drugih, širokih, ušorenih, lijepo uređenih ulica.[1]
Upravna podjela
Upravno pripadaju općini Rumi u Srijemskom okrugu u autonomnoj pokrajini Vojvodini.
Povijest
Prapovijest
Područje Hrtkovaca bilo je naseljeno još u prapovijesti. O tome svjedoči prapovijesno nalazište Gomolava nedaleko od Hrtkovaca na lijevoj obali Save. Kao arheološko nalazište spominje se već od 1898. godine.
18. stoljeće
Hrtkovce su osnovale albanske klementinske (Klimenti) obitelji 1737. godine.[1] Iz 18. stoljeća datira današnji oblik naziva Hrtkovaca.[2] U povijesnim izvorima njemačke i mađarske provenijencije javlja se u sličnim inačicama: 1742. Herkovze, Herkovzi, Herczekovcze, 1745. Herkovcze, 1762. Herkofze, 1780-82. Hertkovcze, 1803. Horkovcze, 1805./1807. Hertkovcze, 1829. Herkovcze, Hertkovcze, 1865./1868 Hertkovce.
Nakon razdoblja opetovanih zahtjeva Hrvatskog sabora da se Srijem preda jurisdikciji Sabora i podloži banu, carica Marija Terezija obnovila je županijsko uređenje 1745. godine i Ruma kojoj su poslije pripali Hrtkovci našla se u sastavu obnovljene Srijemske županije, koja je postala dijelom Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,[3] dok su Hrtkovci ostali u sastavu Vojne krajine.
Hrtkovci su kroz povijest bili izuzetno napredno selo pa su još koncem 18. stoljeća školsko, obrtno i poljodjelsko središte južnog Srijema.[2] Godine 1773. otvorena je Državna graničarska škola u Hrtkovcima[4] prva škola u selu, koja je u prvom razredu imala upisane 58 Klimenata katolika i jednog Srbina.[5] Godine 1785. car Josip II. ukinuo je županije uveo okružja. Hrtkovci i cijeli Srijemske županije potpali su pod pečuško okružje. Poslije smrti Josipa II. 1790. županije su obnovljene prema njihovom ustroju iz sredine 18. stoljeća.
19. stoljeće
U Hrtkovce se od 1836. do 1842. godine naseljavaju Nijemci.[5]
Nakon Austro-ugarske (1867.) i Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.) Srijemska županija je ostala u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu. Po ukidanju Vojne Krajine 1881., preostali dijelovi Srijema, a s njima i Hrtkovci, upravno su dodijeljeni Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji.
U drugoj polovici 19. stoljeća Klimenti su i dalje činili značajan udio stankovnika Hrtkovaca i davali selu prepoznatljivu značajku. Njihova koncentracija je bila najveća u dijelu sela, koji je bio poznat pod imenom „Cakića šor”. Dobar poznavalac srijemskih prilika, Krunoslav Tkalac zabilježio je o tome: „U drugoj polovini 19. st. u ulici tzv. Cakića šor, gdje su Klimenti najviše stanovali, osjećali ste se s obzirom na jezik kao u pravom arnautluku”.[6]:25.
Koncem XIX. stoljeća u selo se uselio velik broj Mađara.[5]
Pred Prvi svjetski rat
1905. selo je bio uredno i ušoreno. Ima četiri glavna šora. Dva duža od kilometar se pružaju pravcem istok-zapad: Savski šor zapadno i Lički šor istočno od crkve. Usporedo s njima se proteže potok Vranja. Pod pravim kutom na njih ka sjeveru od crkve je kilometar dug Cakića šor. Ka jugu je Glogov šor, kojeg na tristotinjak metara presjeca potok Vranja, i dio ga se pruža poslije velikog betonskog mosta preko Vranje, pod blagom krivinom, u svoj drugi odvojeni dio šora zvan Preko Vranje. Vranja je oko stotinu metara široka udolina i teče od Nikinaca i ulijeva se u Savu. S proljeća i s jeseni Vranja je ogromna plitka bara, koja povremeno ljeti i presuši. Sokake imaju Cakića i Lički šor, a Savski ih nema. [7]
Dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano je 1901. godine. Godine 1902. godine sami Hrtkovčani su izgradili cestu do Platičeva (8 km), spojivši se tako na željezničku prugu Ruma – Klenak (puštenu u promet prije dvije godine). Godine 1904. selo je dobilo svoje pogrebno društvo.[4] 1903. je otvorena škola na mađarskom jeziku, čime su u selu bile uz nju već postojeće škole na hrvatskom i na njemačkom. 1905. je u Hrtkovcima bilo 1209 Hrvata (brojka sadrži Albance Klimente, jer su se izjasnili Hrvatima), 724 Mađara, 695 Nijemaca, 74 Srba, 24 Židova i 56 ostalih. Mađari su bili uglavnom slavenskog, tj. slovačkog podrijetla. [5] 1907. je podignut vatrogasni dom.[2]
Prema popisu 1910. Hrtkovci su imali 2.518 stanovnika od toga kao materinji jezik hrvatski je govorilo 1.144 stanovnika, 644 njemački, 619 mađarski, 70 srpski, 20 slovački, 1 hebrejski i 20 ostali, rimokatolika je bilo 2.381 a pravoslavaca 71.[2]
U Srijemu je u vremenu neposredno prije Prvoga svjetskog rata i između dvaju svjetskih ratova, među ostalim i zbog djelovanja Hrvatske seljačke stranke oslobodio se snažan duh hrvatstva. 1910. godine osnovana je Hrvatska čitaonica koja je imala i svoju kazališnu grupu[8], te parni mlin, jedan od prvih u Srijemu.[4] Osnovala ga je njemačka obitelj Šerer.[1] Od 1912. u selu je ljekarna, ambulanta i stalni liječnik.[4]
Prvi svjetski rat
Selo je stradalo u ratu. Postrojbe Kraljevine Srbije prešle su Savu i upale u Srijem. Među pogođenim selima našli su se Hrtkovci. Mještani su morali pobjeći pred srpskim naletom u Rumu. 8. rujna 1914. godine. Srpske postrojbe ostale su u selu nekoliko dana. S vojničke odnosno strateške strane srpske postrojbe nisu napravile ništa bitno. Naprotiv, ponijele su se uništavački, odnosno uništili su gospodarstvenu infrastrukturu pri čemu nisu nikakvu štetu nanijeli vojnom cilju odnosno austro-ugarskoj vojsci, nego civilnom stanovništvu. Zapalile su nekoliko trgovačkih kuća, paromlin, župni dvor, općinu s arhivom, žandarmerijsku postaju i još neke objekte, a u katoličku crkvu su ispalli pedesetak topovskih granata. Crkva je uspjela ostati čitava.[5]
Međuraće
Hrvatstvo je u međuraću ušlo u veliki uzlet. Osnovana razna udruženja animatora kulturnog, športskog, prosvjetnog i drugih vidova života s hrvatskim predznakom.[8]
Godine 1922. osnovano je Društvo gospodarske čitaonice, čija pravila se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.[9] Godine 1925. godine osnovan je ogranak Hrvatskog radiše, 1926. godine Hrvatsko sportno društvo Šubić koje je imalo u svom sklopu nogometni klub istog imena[8] (osnovan iste godine[4]).
Politički život se je zaoštravao. Polarizirale su se dvije najjače stranke, Radićev HRSS koji je smjelo postavljao pitanje položaja Hrvata i Hrvatske u novoj državi i išla do zahtjeva za neovisnošću, te Pašićeva Radikalna stranka, koja je propagirala centralizam i hegemonizam. I drugi su tu pokušali nešto izboriti za sebe. U Hrtkovcima su kao u cijeloj Vojvodini po tome prednjačili Nijemci sa svojim militantnim Kulturbundom. Mađari su se odvojili od ostalih ali nisu bili toliko dobro organizirani.[10] Burne okolnosti političkog života rezultirale su čestim žestokim sukobom radićevaca i samostalnih demokrata koji su se početkom 1920-ih usmjerili u radikale. Sukobi su dolazili do fizičkih obračuna, a samostalni demokrati kojih je bilo i među Hrvatima nisu prezali potući se i sa mjesnim župnikom Martinom Firingerom jer je bio radićevac. Usprkos svemu, na svim međuratnim izborima HSS je pobjeđivao u Hrtkovcima. Raspaljene političke strasti, jačanje militantnosti folksdojčera te pokušaji širenja komunističkih ideja rezultirali su iseljavanjem mnogih Hrtkovčana u Ameriku. Iseljavanje je bilo u većem stupnja 1928. godine, kad su naveliko se osjećali čimbeniki gospodarske krize koja će sljedeće godine biti na svjetskoj razini. Ipak, samo je jedan mještanin ostao indoktriniran boljševizmom.[5]
Tih godina većina stanovnika sela bila je siromašna i za male su novce cijeli dan radili teške poslove u bogataškim kućama ili na zemljišnim imanjima. Bogati su bili malobrojni, uglavnom Nijemci, obrtnici, trgovci, veleposjednici i lihvari, a neki su imali čak osobne automobile. Mnogi siromašni žitelji upali su u dugove te su bili sve ovisniji o lihvarima. Mnogi su iselili u potrazi za boljim životom, a dio i u Ameriku.[10]
U Hrtkovce je u međuraću došao za župnika glasoviti franjevac iz Dubrovnika, publicist i zastupnik Kalikst Tadin (1877. – 1935.), koji je ondje i umro.[11] Njegovom zaslugom je 1930.-1931. izgrađen nasip duž Save u hrtkovačkom ataru i 1930. u selo dovedena električna struja. Tadin ih je izborio preko dobrih veza u ministarstvima.[5] Tadin je nastojao ublažiti učinke raširenog siromaštva. Duboko osjećajući nevolju koju je narod doživio, pomagao je puku koliko je mogao. Jednom je prigodom uoči Božića kupio kravu i dijelio je za hranu najsiromašnijima. [5]
Godine 1930. u Hrtkovcima je osnovano Hrvatsko prosvjetno društvo Tomislav s muškim pjevačkim zborom.[8]
Godine 1935. godine osnovan je Crveni križ, a 1938. godine Ženski crkveni pjevački zbor.[8] Tad je otvoreno i kino.[4] U tom razdoblju nositelj amaterskog kazališnog života u mjestu je Stjepan Dorn, ljekarnik po zanimanju koji je u Hrtkovcima imao ljekarnu, a koji je bio suosnivač kazališne skupine, voditelj, redatelj i scenograf.
U to je vrijeme planirana i gradnja Hrvatskog doma u Hrtkovcima. Tu novu vrstu društvenih objekata u hrvatskim krajevima uveo je poznati hrvatski arhitekt Aleksandar Freudenreich i dano im je ime Hrvatski dom.[8] Sporazumom Cvetković-Maček stvorena je Banovina Hrvatska koja je obuhvatila i dio Srijema, no Hrtkovci su ostali izvan Banovine.[5]
Pred samo dolaska Drugoga svjetskog rata u Kraljevinu Jugoslaviju 1941. Hrtkovce je nastanjivalo 3107 stanovnika. Od toga Hrvata je bilo 1401, Mađara 926, Nijemaca 738 te 42 Srbina.[5]
Drugi svjetski rat
Uskoro je došao drugi svjetski rat u ovaj kraj. Rano popodne 12. travnja 1941. u selo su išli dijelovi njemačke tenkovske divizije. Dva tjedna potom pristigle su ustaše iz ustaške bojnice u Mitrovici[5] te su se Hrtkovci su se našli u NDH,[8] gdje su bili dio kotara Rume u Velikoj župi Vuci. 12. travnja 1941. u Hrtkovce su ušli dijelovi 8. tenkovske divizije Trećeg Reicha. Mještani su mirno, sa strahopoštivanjem, i s nekom strepnjom gledali ulazak njemačkih snaga. Hrtkovački su Nijemci oduševljeno klicali njemačkim vojnicima, osobito aktivisti Kulturbunda. Folksdojčeri su bili povlašteni sloj društva. Za predsjednika općine u Hrtkovcima postavili su Pavliku Kupeka. Par tjedana poslije u selo su stigle ustaše iz sastava Ustaške bojne iz Mitrovice. Na čelo Općinskog poglavarstva postavile su Antuna Gračana. Novi općinski načelnik preko noći postao je totalni Nijemac, odazivao se samo na ime Paul, zaboravio je hrvatski jezik i imao je prevoditelja. Ustaše su činile premetačine po selu oduzimavši svu opremu bivše jugoslavenske vojske, sve vrste oružja, pa i lovačko. Njemačka se vojska stacionirala u logoru formiranom kraj Vranje, a viši časnici su smješteni po većim i boljim kućama u selu. Uskoro su mobilizirani mjesni momci i poslani na ratišta u Bosni. Tek nekoliko je ljudi iz Hrtkovaca otišlo u ustaše. Četnicima se pridružilo tek par osoba. U partizane je otišlo 77 momaka, dok su u domobranima bili svi oni koje je NDH mobilizirala.[12] Za vrijeme NDH ime Hrvatskih domova promijenjeno je u Prosvjetno ognjište, a za vrijeme nove Jugoslavije u Dom kulture. Dorn je stupio u kontakt s Freudenreichom, a on je kao zaljubljenik u kazalište 1942. godine rado prihvatio te napravio projekt Hrvatskog doma. Tijek rata nije dopustio neometano financiranje i gradnju.[8]
Hrtkovački Nijemci su listopada 1943. otišli iz sela, ostavivši stvari susjedima na čuvanje, računajući da se će jednom vratiti. Ukupno je otišlo njemačkih obitelji iz 130 domova. 1944. je obilovala zbivanjima koji su držali seljane živiti u podvojenoj situaciji između radosne strepnje i opravdanog straha. Vrlo blizu sela je djelovao najpoznatiji hrtkovački partizan, Hrvat Viktor Gunjak sa svojom postrojbom. Isto tako su se cijelog ljeta 1944. po Srijemu kretali duž Save i četnici. Slobodno su se kretali po Hrtkovcima, tražeći suradnju s Hrtkovčanima protiv partizana. Četnički izgled i ponašanje zastrašujuće su djelovali na sve strukture pa je ustaški tabornik Paja Belan tražio je da se četnike protjera preko Save. Rujna 1944. Tito je pozvao domobrane prijeći u redove NOVJ. U Srijemu je naišao na dobar odaziv te je zapovjednik-narednik hrtkovačke oružničke postaje Stanko Bos preveo svoje žandare u partizane kod Klenka, kao i mještanin, domobranski satnik Krunoslav Tkalac sa svojom satnijom.[5]
U studenome 1944. godine, iza i u vrijeme prolaza posrbljene partizanske vojske kroz Hrtkovce, u Srijemu privode se malim križnim putom do rijeke Save oko 30 u selu nađenih mladića i odraslih muškaraca, i to Hrvata i drugih nesrba te su ih strojnicom poubijali i bacili u rijeku. Slučajnošću preživio je jedan četrnaestogodišnji dječak, koji je i danas živ. Zbivanja je zabilježio kasniji hrtkovački župnik otac Ilija Martinović (1940.-1998.).[13]
No, kad su partizani preuzeli vlast u selu, svu imovinu Nijemaca su uzeli, a i ini Hrtkovčani su ostali bez mnogo čega.[5]
FNRJ i SFRJ
Poslije rata u selu je izabran mjesno odbor NOO-a u čijem su sastavu većinom bili viđeniji Hrvati i Mađari. U teškom razdoblju poraća, punom siromaštv i odricanja, pokazali su se umješnim rukovoditeljima. Mudrost su pokazali u još većem obujmu u zahtjevnoj situaciji kad su 1946. u Hrtkovce stigle brojne kolonističke obitelji iz Slavonije, Srijema, Srbije, Bosne, te Korduna i Like. 129 kolonističkih obitelji sješteno je u napuštene njemačke domove. NOO je spretno vodio mjesto i u situacijama kad su se sražavale razne vjere i običaji, i u nesporazumima starosjedilaca i koloniziranih. [5]
Nažalost, Hrtkovci su neopravdano bili proglašeni jednim od najustaškijih sela u Srijemu, te im je poslije rata bilo uskraćeno financiranje, a samodoprinosom nisu mogli pribaviti dovoljno. Entuzijasti iz mjesne Hrvatske čitaonice u Hrtkovcima, posebice oni iz kazališne grupe, iskoristili su dio sakupljenih sredstava za Hrvatski dom te od njih sagradili arteški bunar u Hrtkovcima. [8] Česma je napravljena tik uz samu cestu Ruma - Šabac, koja prolazi kroz ulice Hrtkovaca.[4] Konfiscirani objekt kina obitelji Harak imenovan je za Dom kulture. [8] U Titovoj Jugoslaviji Hrtkovci su ušli u sastav AP Vojvodine, dio NR Srbije. 1946. godine nogometni klub Šubić preimenovan je u FK Sloga.[1]
1971. godine u Hrtkovcima je od 3071 stanovnika bilo 1.500 Hrvata, 700 Mađara, 700 Srba i 180 "Jugoslavena". 1981. je na popisu bilo 2855 stanovnika, od čega Hrvata 1778, Mađara 554, Srba 491 a narastao je državno promovirane umjetne nacije "Jugoslavena" 569. Hrtkovci su zadržali glas mirnog sela s uzornim međunacionalnim povjerenjem. [5]
1991. je izbilo velikosrpsko šovinističko ludilo, koje je u svom nazoru vidilo mjesta samo za jedan narod, srpski.[5]
Protjerivanje Hrvata
U razdoblju od od 26. do 30. listopada 1992. godine, kao posljedica raznih oblika etničkog čišćenja, rimokatoličku župu Hrtkovce je napustilo 1.200 osoba, mahom Hrvata.[14]. Sam početak progona je počeo 6. svibnja 1992. godine. Iako su mjesni Hrvati bili prvi na udaru, i veliki dio ostalih nesrpskih, osobito katoličkih Hrtkovčana je zbog prijetnja i maltretiranja bio prisiljen zamijeniti kuće i otići iz sela[15], a nakon progona Hrvata iz Slankamena i Golubinaca[16]. Iz sela su prema podatcima Tužiteljstva MKSJ iselile ukupno 722 (sedamsto dvadeset i dvije) osobe iz obitelji: Akrap, Akrapović, Irašek, Balind, Balog, Baranj, Baranji, Barić, Baričević, Barišić, Bartok, Batista, Begić, Bereš, Berislavić, Bilić, Blažić, Bogović, Brizelj, Butorac, Čabrajić, Cakić, Čavara, Cindrić, Ćirić, Čorak, Čosić, Damjanović, Derd, Dobrić, Dobrovac, Dogan, Dragičević, Đurđević, Engert, Facko, Frajhaut, Fumić, Gabor, Galiot, Galijot, Golek, Gračan, Grahovac, Grdić, Grgić, Grizelj, Grzen, Horvat, Hunjadi, Ilić, Irini, Iviić, Ivanić, Jašarević, Jovanović, Juhas, Jukić, Jurčević, Jurković, Kalač, Kalić, Karlović, Katić, Kazac, Kliger, Kojadin, Komšić, Konc, Kopas, Kovač, Kovačević, Kučinić, Lajter, Ledenko, Los, Lovrić, Lulić, Maglić, Magoc, Manceta, Maras, Maric, Markus, Meded, Mehonja, Mihalj, Močilac, Molnar, Mrkonja, Mužik, Neralić, Nikolić, Nilić, Ninić, Obajdin, Obrovac, Pakić, Palković, Pap, Papuga, Paulić, Pavišić, Perdić, Petrović, Pleić, Plivelić, Portner, Povržan, Požega, Pravdić, Radočaj, Rašo, Raužan, Relić, Reljić, Relota, Rendulić, Rešo, Rezuk, Roli, Samardžija, Šamo, Šamu, Šanta, Šara, Šarkanj, Šebalj, Šljerac, Smolčić, Soradi, Šoštaric, Šprenger, Stanišić, Štefanac, Stipetić, Šubašić, Suločki, Surjan, Tačković, Tamaš, Tkalac, Toldi, Tomaš, Torma, Trifunović, Turkalj, Varga, Varju, Varnju, Vekaš, Veleš, Vičik, Vida, Volar, Volarić, Volf, Vranković, Vuksanić, Žemberi i Zukanović.[17]
Za vrijeme rata protiv Hrvatske, ime selu su velikosrbi promijenili iz "Hrtkovci" u "Srbislavci".[16] U Hrtkovce su potom doselili Srbi koji su napustili svoje krajeve. Čim su došli, na mjestu Harakovog kina sagradili su novi Dom kulture Sveti Sava.[8] Općinskom odlukom je staro ime vraćeno 1995. godine, a poneke ustanove još u 2009. godini izbjegavaju pisati staro ime kao službeno[16].
2018. godine Branimir Miroslav Tomlekin objavio je knjigu koja je romanizirana kronologija njegove obitelji.[10]
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva 1910. godine Hrtkovci su imali 2.518 stanovnika od toga kao materinji jezik hrvatski je govorilo 1.144 stanovnika, 644 njemački, 619 mađarski, 70 srpski, 20 slovački, 1 hebrejski i 20 ostali, rimokatolika je bilo 2.381 a pravoslavaca 71.[2]
1970-ih godina u Hrtkovcima živjelo je 3.000 stanovnika, od kojih su 1.500 bili Hrvati, 700 Mađari, 700 Srbi i 180 izjašnjeni kao Jugoslaveni, a postojala je i mala zajednica Slovaka[16][2]
Prije srpske agresije na Hrvatsku, u Hrtkovcima je živjelo 40,24% Hrvata.[14]
I nakon 17 godina od tog zločina, mjesni se Hrvati nisu vratili u svoje selo[18].
Iako u selu (broj stanovnika 2009.) ima 6.000 stanovnika, dvostruko u odnosu na 1970-te, posljedica nasilja kojeg su sprovodili velikosrpski šovinisti je da je 2009. u Hrtkovcima bilo samo 600 katolika, a to su uglavnom Mađari[16]. 2023. je u Hrtkovcima bilo samo 2023. je 452 katolika i dvjestotinjak Hrvata. [2]
Vojvođanski klub jedna je od rijetkih nevladinih organizacija koja svake godine uporno podsjeća na protjerivanje katolika iz Vojvodine. Za brojna ubojstva širom Vojvodine, u Šidu, Kukujevcima, Moroviću i drugdje, do danas još nitko nije odgovarao, iako je Fond za humanitarno pravo i 1993. i 1994. godine iznio dovoljno podataka koji su ukazivali da su počinitelji bili ne samo među raznim skupinama izbjeglica koje su do dolaska u Srbiju bile organizirane u razne dobrovoljačke skupine ili u vojsku 'Republike Srpske Krajine', već da je među počiniteljima bilo i policajaca.[19]
[20]
Kretanje broja stanovnika
<timeline>
Colors=
id:lightgrey value:gray(0.9) id:darkgrey value:gray(0.7) id:sfondo value:rgb(1,1,1) id:barra value:rgb(0.6,0.7,0.8)
ImageSize = width:380 height:380 PlotArea = left:50 bottom:50 top:30 right:30 DateFormat = x.y Period = from:0 till:3428 TimeAxis = orientation:vertical AlignBars = justify ScaleMajor = gridcolor:darkgrey increment:500 start:0 ScaleMinor = gridcolor:lightgrey increment:250 start:0 BackgroundColors = canvas:sfondo
BarData=
bar:1948 text:1948. bar:1953 text:1953. bar:1961 text:1961. bar:1971 text:1971. bar:1981 text:1981. bar:1991 text:1991. bar:2001 text:2001.
PlotData=
color:barra width:20 align:left
bar:1948 from:0 till: 2800 bar:1953 from:0 till: 3195 bar:1961 from:0 till: 3265 bar:1971 from:0 till: 3102 bar:1981 from:0 till: 2855 bar:1991 from:0 till: 2684 bar:2001 from:0 till: 3428
PlotData=
bar:1948 at: 2800 fontsize:S text: 2.800 shift:(-10,5) bar:1953 at: 3195 fontsize:S text: 3.195 shift:(-10,5) bar:1961 at: 3265 fontsize:S text: 3.265 shift:(-10,5) bar:1971 at: 3102 fontsize:S text: 3.102 shift:(-10,5) bar:1981 at: 2855 fontsize:S text: 2.855 shift:(-10,5) bar:1991 at: 2684 fontsize:S text: 2.684 shift:(-10,5) bar:2001 at: 3428 fontsize:S text: 3.428 shift:(-10,5)
TextData=
fontsize:S pos:(20,20) text:
</timeline>
Poznate osobe
- Miroslav Slavko Mađer, hrv. književnik
- Martin Dedović, visoki hrv. vojni časnik (feldmaršal) opkopara[21]
- Antun Dorn, hrv. arheolog, povjesničar umjetnosti i povjesničar zdravstva
- Vjekoslav Dorn, hrv. oftalmolog, specijalist pedijatrijske oftalmologije i strabologije
- Nikola Dogan, hrvatski teolog, katolički svećenik, visoki crkveni dužnosnik
- Nikola Klobučar, skupljač narodnog blaga, jedan od osnivača Zavičajnog kluba Hrtkovčana Gomolava[22]
- Zvonko Nemet, hrv. književnik
- Marko Loš, kancelar Srijemske biskupije
- Marko Loš-Maraš, povjesničar[23] (prof. povijesti), pisac nekoliko knjiga o Klimentima, Hrtkovcima (Hrtkovci u vremenu i prostoru)[24]
- Nikola Nilić-Sremski, hrv. književnik
- Kalikst Tadin
- Zlatko Žužić, dužnosnik i urednik zavičajnih glasila[25]
Knjige o Hrtkovcima
- Dević, Antun. 2010. Župe Hrtkovci i Nikinci. Vlastita naklada. Jarmina.
- Heller, Georg; Nehring, Karl. 1973. Comitatus Sirmiensis. Finnisch-Ugrisches Seminar der Universität München. München.
- Sekulić, Ante. 1997. Hrvatski srijemski mjestopisi. Školska knjiga. Zagreb.
- Pleše, Slavica. 2000. Pravila društava: 1845.-1845.: tematski vodič. Hrvatski državni arhiv. Zagreb.
- Težak-Gregl, Tihomil. 1984. Neolitička i eneolitička antropomorfna plastika iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. 3/XVI-XVII: 15–48
- Tkalac, Krunoslav. 1971. Klimenti (Albanci u Hrtkovcima i Nikincima). Hrvatska književna revija. 2: 17–27
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Morali smo otići. Hrvatska riječ, Subotica. 27. srpnja 2007. Pristupljeno 25. lipnja 2023.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 "bez autora": Hrtkovci – strah od izumiranja. Hrvatska riječ, Subotica. 21. travnja 2023. Pristupljeno 12. studenoga 2025.
- ↑ Hrvatska riječ Hrvatski doprinos zemunskom naslijeđu. 29. svibnja 2009.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 (): Živa voda Hrvatska riječ, Subotica. 3. veljače 2012.. Pristupljeno 1. listopada 2020.
- ↑ 5,00 5,01 5,02 5,03 5,04 5,05 5,06 5,07 5,08 5,09 5,10 5,11 5,12 5,13 5,14 5,15 Marko Kljajić: Sudar različith vjera i običaja . Hrvatska riječ, Subotica. 7. studenoga 2003. Pristupljeno 12. studenoga 2025.
- ↑ * Tkalac, Krunoslav (1971). "Klimenti (Albanci u Hrtkovcima i Nikincima)". Hrvatska književna revija 2: 17–27
- ↑ Branimir Miroslav Tomlekin: Hrtkovci . Hrvatski fokus. 4. srpnja 2022. Pristupljeno 23. studenoga 2025.
- ↑ 8,00 8,01 8,02 8,03 8,04 8,05 8,06 8,07 8,08 8,09 8,10 (): Dom kulture u Hrtkovcima Hrvatska riječ, Subotica. 22. kolovoza 2014.. Pristupljeno 1. listopada 2020.
- ↑ Pleše, Slavica. 2000. Pravila društava: 1845.-1845.: tematski vodič. Zagreb: Hrvatski državni arhiv, str. 73.
- ↑ 10,0 10,1 10,2 (): Iz knjige Branimira Miroslava Tomlekina „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“, romaniziranoj kronologiji njegove obitelji Hrvatske novine. 10. siječnja 2018.. Pristupljeno 1. listopada 2020.
- ↑ Mladinov, Slobodan. Dubrovačka vladika Mare Červa. Dubrovnik: časopis za književnost, nauku i umjetnost, N.s., god. 7 (1996), 1, Sto godina filma u svijetu i u Hrvatskoj, str. 132-135.
- ↑ Branimir Miroslav Tomlekin: „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“: Pred vama je priča "Mobilizacija" Hrvatske novine, Subotica. Hrvatska nezavisna lista. 1. listopada 2020.. Pristupljeno 1. listopada 2020.
- ↑ Božidar Ručević, član HKV-a (Djelomice prema štivu istog autora za V. Kongres HŽD-a, Zagreb 2010.): Križni putovi Hrvata još uvijek bez znamena. Crtica iz Hrtkovaca u Srijemu, hkv.hr, Objavljeno: Nedjelja, 20. veljače 2011. Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://hakave.org/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatsko kulturno vijeće - hakave.org.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. - ↑ 14,0 14,1 Glas Koncila (Arhivirano 22. veljače 2008.) Divan je kićeni Srijem
- ↑ Radio Subotica «Vojvođanski klub» Procesuirati odgovorne za nasilno protjerivanje nesrpskog stanovništva iz Hrtkovaca, 6. svibnja 2009.
- ↑ 16,0 16,1 16,2 16,3 16,4 Radio Subotica I nakon 17 godina Hrtkovci bez Hrvata-povratnika, 6. svibnja 2009.
- ↑ Predmet br. IT-03-67-T. Tužitelj protiv Vojislava Šešelja. Obavještenje Tužiteljstva o izmijenjenom prilogu A (popis osoba koje su se iselile iz Hrtkovaca) dokaznog predmeta 2859 na osnovi pravila 65 ter, izvješće dr Tabeau o Hrtkovcima. Popis osoba koje su napustile Hrtkovce u svezi s događajima iz svibnja — kolovoza 1992. godine. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju. 17. listopada 2008. Pristupljeno 1. lipnja 2025., str. 4 — 28 u pdf-u
- ↑ Radio Subotica DSHV: Od tragedije u Hrtkovcima, hrvatska se zajednica vrlo teško oporavlja, 5. svibnja 2009.
- ↑ Dinko Gruhonjić, Deutsche Welle: Isprika protjeranim Hrvatima, hkv.hr, Objavljeno: Srijeda, 9. svibnja 2012.
- ↑ 1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, Svibanj 2004, ISBN 86-84433-14-9
- ↑ (nje.) Dedović, Martin (1756-1822), Feldmarschalleutnant, ÖBL 1815-1950, sv. 1 (Lfg. 2, 1954), str. 174
- ↑ Kolekcija srijemskih starina. Hrvatska riječ, Subotica. 7. rujna 2007. Pristupljeno 25. lipnja 2023.
- ↑ IKA: Proslavljena 200. obljetnica osnutka župne crkve u Hrtkovcima . Hrvatska katolička mreža. 6. listopada 2024. Pristupljeno 1. lipnja 2025.
- ↑ Vanja Ratković: Zovu me Sjećanja “KLIMENTE: Priča o jednom zaboravljenom narodu na Sjeveru Srbije . Tropolje.info. Pristupljeno 2. lipnja 2025.
- ↑ Zlatko Žužić. Neispričane priče. Pristupljeno 23. studenoga 2025.
| |||||||
