Marko Loš (Hrtkovci, 17. studenoga 1950. — Đakovo, 6. ožujka 2024.), hrv. rkt. svećenik iz Vojvodine i visoki crkveni dužnosnik. [1]
Životopis
Rodio se je u Hrtkovcima od oca Nikole i majke Marije r. Žalac. U rodnom je selu išao u osnovnu školu. U Zagrebu u Dječakom sjemeništu na Šalati pohađao je Klasičnu gimnaziju te u liceju u Đakovu, na kojem je maturirao. Vojsku je služio u Tetovu. Nakon obveznog vojnog roka upisao je studij teologije te stupio u Bogoslovno sjemenište u Đakovu. Teološko-filozofski studij završio je u Đakovu 1977. godine. U Srijemskoj Mitrovici je od Sluge Božjega Franje Kuharića primio je sveti red đakonata 24. listopada 1976., a za prezbitera ondašnje Đakovačke i srijemske biskupije zaredio se je na blagdan sv. Petra i Pavla 1977. godine u Đakovu, a sveti red mu je podijelio đakovačko-srijemski biskup mons. Ćiril Kos.[1]
Svećeničku službu obnašao je u više mjesta. Zamijenio je župnika kao mladomisnik u Tordincima i Nuštru. Zatim je bio duhovnim pomoćnikom u Drenovcima. Upravljao je župama Petlovcem, Nikincima te Hrtkovcima. Župnikom je bio u petrovaradinskoj župi Sv. Roka hodočasnika od 2005. do smrti, ali i inim župama u Petrovaradinu kao župi sv. Jurja mučenika u dvama navratima te župom Uzvišenja svetog Križa. U Srijemskim je Karlovcima upravljao župom Presvetog Trojstva te i biskupijskim svetištem Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu od 2006. do 2007. godine.[1]
Bio je bilježnikom Vikarijata u Srijemu, a nakon ponovnog osamostaljenja Srijemske biskupije, imenovan je kancelarom Srijemske biskupije, koju je službu obnašao od 2009. do 2022. godine, kada je imenovan vicekancelarom. Od 2015. je bio dekanom Petrovaradinskog dekanata do 2023., te od kolovoza 2023. do smrti. U više je mandata bio je članom Ekonomskog i Prezbiterskog vijeća Srijemske biskupije, te član Zbora savjetnika.[1]
Tijekom pandemije covida-19, više se je puta razbolio te je pretrpio teže posljedice zbog čega je bio vrlo iscrpljen i hospitaliziran. Radi boljih uvjeta oporavka, po otpuštanju iz bolnice otišao je na oporavak u Svećenički dom u Đakovu. Od ispljujućih posljedica bolesti nije se oporavio te je ondje umro. Sprovodni obredi bili su na mjesnom groblju u Vidovcima kraj Požege, a sveta misa zadušnica odmah nakon ukopa u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Vidovcima.[1]