Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Sekvenciranje DNK: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
VizualnoWikitekst
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Sekvenciranje DNK'''-->'''Sekvenciranje DNK''' je proces određivanja točnog poretka (sekvencije, niza) [[nukleotid|nukleotida]] u molekuli [[DNK]]. U [[sekvenciranje]] ubrajamo svaku metodu ili tehniku kojom se služimo radi određivanja poretka četiriju baza: [[purin|purinskih]] [[adenin|adenina]], [[gvanin|gvanina]] i [[pirimidin|pirimidinskih]] [[citozin|citozina]] i [[timin|timina]] u lancu DNK.<ref name="sumfak">{{cite web|title=DNK|url=http://www.sumfak.unizg.hr/Upload/Oglasna%20ploca/Sumarska%20genetika/Dna%20i%20ostalo.pdf|work=Šumarska genetika|publisher=Šumarski fakultet u Zagrebu|accessdate=29. prosinca 2014.}}</ref> Pojavom metoda sekvenciranja DNK ubrzana su biološka i medicinska istraživanja i otkrića.
Sekvenciranje DNK''' je proces određivanja točnog poretka (sekvencije, niza) [[nukleotid|nukleotida]] u molekuli [[DNK]]. U [[sekvenciranje]] ubrajamo svaku metodu ili tehniku kojom se služimo radi određivanja poretka četiriju baza: [[purin|purinskih]] [[adenin|adenina]], [[gvanin|gvanina]] i [[pirimidin|pirimidinskih]] [[citozin|citozina]] i [[timin|timina]] u lancu DNK.<ref name="sumfak">{{Citiranje web|title=DNK|url=http://www.sumfak.unizg.hr/Upload/Oglasna%20ploca/Sumarska%20genetika/Dna%20i%20ostalo.pdf|work=Šumarska genetika|publisher=Šumarski fakultet u Zagrebu|accessdate=29. prosinca 2014.}}</ref> Pojavom metoda sekvenciranja DNK ubrzana su biološka i medicinska istraživanja i otkrića.


Prve sekvencije DNK dobivene su ranih 1970-ih. Akademski istraživači došli su do njih uporabom metoda temeljenih na [[dvodimenzijska kromatografija|dvodimenzijskoj kromatografiji]]. Razvitkom metoda temeljenih na [[fluorescencija|fluorescenciji]] s [[DNK sekvenator|automatiziranom analizom]],<ref name=olsvik1993>{{cite journal | author = Olsvik O, Wahlberg J, Petterson B, Uhlén M, Popovic T, Wachsmuth IK, Fields PI | title = Use of automated sequencing of polymerase chain reaction-generated amplicons to identify three types of cholera toxin subunit B in Vibrio cholerae O1 strains | journal = [[J. Clin. Microbiol.]] | volume = 31 | issue = 1 | pages = 22–25 | date = siječanj 1993. | pmid = 7678018 | pmc = 262614 | url = http://jcm.asm.org/cgi/pmidlookup?view=long&pmid=7678018 }}</ref>  sekvenciranje DNK postalo je lakše i brže.<ref name="pmid18992322">{{cite journal | author = Pettersson E, Lundeberg J, Ahmadian A | title = Generations of sequencing technologies | journal = Genomics | volume = 93 | issue = 2 | pages = 105–11 | date = veljača 2009. | pmid = 18992322 | doi = 10.1016/j.ygeno.2008.10.003 }}</ref>
Prve sekvencije DNK dobivene su ranih 1970-ih. Akademski istraživači došli su do njih uporabom metoda temeljenih na [[dvodimenzijska kromatografija|dvodimenzijskoj kromatografiji]]. Razvitkom metoda temeljenih na [[fluorescencija|fluorescenciji]] s [[DNK sekvenator|automatiziranom analizom]],<ref name=olsvik1993>{{cite journal | author = Olsvik O, Wahlberg J, Petterson B, Uhlén M, Popovic T, Wachsmuth IK, Fields PI | title = Use of automated sequencing of polymerase chain reaction-generated amplicons to identify three types of cholera toxin subunit B in Vibrio cholerae O1 strains | journal = [[J. Clin. Microbiol.]] | volume = 31 | issue = 1 | pages = 22–25 | date = siječanj 1993. | pmid = 7678018 | pmc = 262614 | url = http://jcm.asm.org/cgi/pmidlookup?view=long&pmid=7678018 }}</ref>  sekvenciranje DNK postalo je lakše i brže.<ref name="pmid18992322">{{cite journal | author = Pettersson E, Lundeberg J, Ahmadian A | title = Generations of sequencing technologies | journal = Genomics | volume = 93 | issue = 2 | pages = 105–11 | date = veljača 2009. | pmid = 18992322 | doi = 10.1016/j.ygeno.2008.10.003 }}</ref>
Redak 6: Redak 6:
Sekvenciranje RNK bio je jedan od najranijih oblika sekvenciranja nukleotida. Veliki miljokaz u sekvenciranju RNK je sekvencija prvog kompletnog gena i potpunog genoma [[bakteriofag MS2|bakteriofaga MS2]], kojeg je identificirao i objavio [[Walter Fiers]] i njegovi suradnici s [[Sveučilište u Gentu|Sveučilišta]] u [[Gent|Gentu]] u Belgiji 1972. godine<ref>{{cite journal | author = Min Jou W, Haegeman G, Ysebaert M, Fiers W | title = Nucleotide sequence of the gene coding for the bacteriophage MS2 coat protein | journal = Nature | volume = 237 | issue = 5350 | pages = 82–8 | date = May 1972 | pmid = 4555447 | doi = 10.1038/237082a0 | bibcode = 1972Natur.237...82J }}</ref> i 1976.<ref>{{cite journal | author = Fiers W, Contreras R, Duerinck F, Haegeman G, Iserentant D, Merregaert J, Min Jou W, Molemans F, Raeymaekers A, Van den Berghe A, Volckaert G, Ysebaert M | title = Complete nucleotide sequence of bacteriophage MS2 RNA: primary and secondary structure of the replicase gene | journal = Nature | volume = 260 | issue = 5551 | pages = 500–7 | date = travanj 1976. | pmid = 1264203 | doi = 10.1038/260500a0 | bibcode = 1976Natur.260..500F }}</ref>
Sekvenciranje RNK bio je jedan od najranijih oblika sekvenciranja nukleotida. Veliki miljokaz u sekvenciranju RNK je sekvencija prvog kompletnog gena i potpunog genoma [[bakteriofag MS2|bakteriofaga MS2]], kojeg je identificirao i objavio [[Walter Fiers]] i njegovi suradnici s [[Sveučilište u Gentu|Sveučilišta]] u [[Gent|Gentu]] u Belgiji 1972. godine<ref>{{cite journal | author = Min Jou W, Haegeman G, Ysebaert M, Fiers W | title = Nucleotide sequence of the gene coding for the bacteriophage MS2 coat protein | journal = Nature | volume = 237 | issue = 5350 | pages = 82–8 | date = May 1972 | pmid = 4555447 | doi = 10.1038/237082a0 | bibcode = 1972Natur.237...82J }}</ref> i 1976.<ref>{{cite journal | author = Fiers W, Contreras R, Duerinck F, Haegeman G, Iserentant D, Merregaert J, Min Jou W, Molemans F, Raeymaekers A, Van den Berghe A, Volckaert G, Ysebaert M | title = Complete nucleotide sequence of bacteriophage MS2 RNA: primary and secondary structure of the replicase gene | journal = Nature | volume = 260 | issue = 5551 | pages = 500–7 | date = travanj 1976. | pmid = 1264203 | doi = 10.1038/260500a0 | bibcode = 1976Natur.260..500F }}</ref>


Prva metoda određivanja sekvencija DNK sadržavala je strategiju ekstenzije lokacijski specifičnih [[početnica (molekularna biologija)|početnica]] koju je osnovao [[Ray Wu]] sa [[Sveučilište Cornell|Sveučilišta Cornell]] 1970. godine<ref>{{cite web|title=Faculty - Department of Molecular Biology and Genetics|url=http://mbg.cornell.edu/faculty-staff/faculty/wu.cfm|publisher=Cornell University}}</ref> Kataliza DNK polimeraze i označavanje specifičnih nukleotida primjenjivali su se radi sekvenciranja kohezivnih krajeva lambda faga DNK<ref>{{cite journal|last=PADMANABHAN|first=R|author2=Ray Wu |author3=Ernest Jay |title=Chemical Synthesis of a Primer and Its Use in the Sequence Analysis of the Lysozyme Gene of Bacteriophage T4|journal=Proceedings of the National Academy of Sciences|date=June 1974|volume=71|issue=6|pages=2510–2514|accessdate=7. svibnja 2014.|doi=10.1073/pnas.71.6.2510}}</ref><ref>{{cite journal | author = Onaga LA | title = Ray Wu as Fifth Business: Demonstrating Collective Memory in the History of DNA Sequencing | journal = Studies in the History and Philosophy of Science | volume = 46 | pages = 1–14 | date = lipanj 2014. | pmid = 24565976 | doi = 10.1016/j.shpsc.2013.12.006 | url = http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S136984861400003X | series = Part C | accessdate = 7. svibnja 2014. }}</ref><ref>{{cite journal|last=Wu|first=Ray|title=Nucleotide Sequence Analysis of DNA|journal=Nature|date=19. travnja 1972.|pages=198–200|doi=10.1038/newbio236198a0|url=http://www.nature.com/nature-newbio/journal/v236/n68/abs/newbio236198a0.html|accessdate=7 May 2014|volume=236|issue=68}}</ref> Između 1970. i 1973. Wu, R Padmanabhan i kolege demonstrirali su da se može primijeniti ovu metodu kod determiniranja svake sekvencije DNK služeći se početnicama specifičnim za pojedinu lokaciju.<ref>{{cite journal|last=Padmanabhan|first=R|author2=Ray Wu|title=Use of oligonucleotides of defined sequences as primers in DNA sequence analysis|journal=Biochemical and Biophysical Research|date=1972.|volume=48|series=1295–1302|accessdate=7. svibnja 2014.}}</ref><ref>{{cite web|title=Faculty _ Department of Molecular Biology and Genetics|url=http://mbg.cornell.edu/faculty-staff/faculty/wu.cfm|publisher=Cornell|accessdate=7. svibnja 2014.}}</ref><ref>{{cite journal|last=Wu|first=R|author2=Padmanabhan|title=R|journal=Biochemical and Biophysics Research|date=1973.|volume=55|pages=1092–1098|accessdate=7. svibnja 2014.}}</ref><ref>{{cite journal | author = Jay E, Bambara R, Padmanabhan R, Wu R | title = DNA sequence analysis: a general, simple and rapid method for sequencing large oligodeoxyribonucleotide fragments by mapping | journal = Nucleic Acids Research | volume = 1 | pages = 331–353 | date = ožujak 1974. | pmid = 10793670 | pmc = 344020 | doi = 10.1093/nar/1.3.331 | accessdate = 7. svibnja 2013. }}</ref>  [[Frederick Sanger]] je tad usvojio ovu strategiju ekstenzije početnice radi razvijanja još bržih metoda sekvenciranja DNK u [[Medical Research Council (Ujedinjeno Kraljevstvo)|Centru MRC]], [[Cambridge]], UK i objavio [[Sangerova metoda sekvenciranja|metodu]] za "sekvenciranje DNK s inhibitorima terminiranja lanca" 1977. godine.<ref name="Sanger1977">{{cite journal | author = Sanger F, Nicklen S, Coulson AR | title = DNA sequencing with chain-terminating inhibitors | journal = Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. | volume = 74 | issue = 12 | pages = 5463–7 | date = prosinac 1977. | pmid = 271968 | pmc = 431765 | doi = 10.1073/pnas.74.12.5463 | bibcode = 1977PNAS...74.5463S }}</ref> [[Walter Gilbert]] i  [[Allan Maxam]] sa sveučilišta [[Sveučilište Harvard|Harvard]] također su razvili [[Maxam-Gilbertova metoda sekvenciranja|metode sekvenciranja]], uključujući onu za "sekvenciranje DNK kemijskom degradacijom".<ref name=Maxam77>{{cite journal | author = Maxam AM, Gilbert W | title = A new method for sequencing DNA | journal = Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. | volume = 74 | issue = 2 | pages = 560–4 | date = veljača 1977. | pmid = 265521 | pmc = 392330 | doi = 10.1073/pnas.74.2.560 | bibcode = 1977PNAS...74..560M }}</ref><ref>Gilbert, W. [http://nobelprize.org/nobel_prizes/chemistry/laureates/1980/gilbert-lecture.pdf DNA sequencing and gene structure]. Nobel lecture, 8. prosinca 1980.</ref> Godine 1973. Gilbert i Maxam izvijestili su o nizu 24 [[bazni par|bazna para]] služeći se metodom znanom kao analiza lutajuće točke.<ref>{{cite journal | author = Gilbert W, Maxam A | title = The Nucleotide Sequence of the lac Operator | journal = Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. | volume = 70 | issue = 12 | pages = 3581–4 | date = prosinac 1973. | pmid = 4587255 | pmc = 427284 | doi = 10.1073/pnas.70.12.3581 | bibcode = 1973PNAS...70.3581G }}</ref> Napredovanje u sekvenciranju pripomoglo je razvijanje tehnologije [[rekombinantna DNK|rekombinantne DNK]], dopuštajući uzorcima DNK da budu izolirani i od drugih izvora, a ne samo virusa.  
Prva metoda određivanja sekvencija DNK sadržavala je strategiju ekstenzije lokacijski specifičnih [[početnica (molekularna biologija)|početnica]] koju je osnovao [[Ray Wu]] sa [[Sveučilište Cornell|Sveučilišta Cornell]] 1970. godine<ref>{{Citiranje web|title=Faculty - Department of Molecular Biology and Genetics|url=http://mbg.cornell.edu/faculty-staff/faculty/wu.cfm|publisher=Cornell University}}</ref> Kataliza DNK polimeraze i označavanje specifičnih nukleotida primjenjivali su se radi sekvenciranja kohezivnih krajeva lambda faga DNK<ref>{{cite journal|last=PADMANABHAN|first=R|author2=Ray Wu |author3=Ernest Jay |title=Chemical Synthesis of a Primer and Its Use in the Sequence Analysis of the Lysozyme Gene of Bacteriophage T4|journal=Proceedings of the National Academy of Sciences|date=June 1974|volume=71|issue=6|pages=2510–2514|accessdate=7. svibnja 2014.|doi=10.1073/pnas.71.6.2510}}</ref><ref>{{cite journal | author = Onaga LA | title = Ray Wu as Fifth Business: Demonstrating Collective Memory in the History of DNA Sequencing | journal = Studies in the History and Philosophy of Science | volume = 46 | pages = 1–14 | date = lipanj 2014. | pmid = 24565976 | doi = 10.1016/j.shpsc.2013.12.006 | url = http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S136984861400003X | series = Part C | accessdate = 7. svibnja 2014. }}</ref><ref>{{cite journal|last=Wu|first=Ray|title=Nucleotide Sequence Analysis of DNA|journal=Nature|date=19. travnja 1972.|pages=198–200|doi=10.1038/newbio236198a0|url=http://www.nature.com/nature-newbio/journal/v236/n68/abs/newbio236198a0.html|accessdate=7 May 2014|volume=236|issue=68}}</ref> Između 1970. i 1973. Wu, R Padmanabhan i kolege demonstrirali su da se može primijeniti ovu metodu kod determiniranja svake sekvencije DNK služeći se početnicama specifičnim za pojedinu lokaciju.<ref>{{cite journal|last=Padmanabhan|first=R|author2=Ray Wu|title=Use of oligonucleotides of defined sequences as primers in DNA sequence analysis|journal=Biochemical and Biophysical Research|date=1972.|volume=48|series=1295–1302|accessdate=7. svibnja 2014.}}</ref><ref>{{Citiranje web|title=Faculty _ Department of Molecular Biology and Genetics|url=http://mbg.cornell.edu/faculty-staff/faculty/wu.cfm|publisher=Cornell|accessdate=7. svibnja 2014.}}</ref><ref>{{cite journal|last=Wu|first=R|author2=Padmanabhan|title=R|journal=Biochemical and Biophysics Research|date=1973.|volume=55|pages=1092–1098|accessdate=7. svibnja 2014.}}</ref><ref>{{cite journal | author = Jay E, Bambara R, Padmanabhan R, Wu R | title = DNA sequence analysis: a general, simple and rapid method for sequencing large oligodeoxyribonucleotide fragments by mapping | journal = Nucleic Acids Research | volume = 1 | pages = 331–353 | date = ožujak 1974. | pmid = 10793670 | pmc = 344020 | doi = 10.1093/nar/1.3.331 | accessdate = 7. svibnja 2013. }}</ref>  [[Frederick Sanger]] je tad usvojio ovu strategiju ekstenzije početnice radi razvijanja još bržih metoda sekvenciranja DNK u [[Medical Research Council (Ujedinjeno Kraljevstvo)|Centru MRC]], [[Cambridge]], UK i objavio [[Sangerova metoda sekvenciranja|metodu]] za "sekvenciranje DNK s inhibitorima terminiranja lanca" 1977. godine.<ref name="Sanger1977">{{cite journal | author = Sanger F, Nicklen S, Coulson AR | title = DNA sequencing with chain-terminating inhibitors | journal = Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. | volume = 74 | issue = 12 | pages = 5463–7 | date = prosinac 1977. | pmid = 271968 | pmc = 431765 | doi = 10.1073/pnas.74.12.5463 | bibcode = 1977PNAS...74.5463S }}</ref> [[Walter Gilbert]] i  [[Allan Maxam]] sa sveučilišta [[Sveučilište Harvard|Harvard]] također su razvili [[Maxam-Gilbertova metoda sekvenciranja|metode sekvenciranja]], uključujući onu za "sekvenciranje DNK kemijskom degradacijom".<ref name=Maxam77>{{cite journal | author = Maxam AM, Gilbert W | title = A new method for sequencing DNA | journal = Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. | volume = 74 | issue = 2 | pages = 560–4 | date = veljača 1977. | pmid = 265521 | pmc = 392330 | doi = 10.1073/pnas.74.2.560 | bibcode = 1977PNAS...74..560M }}</ref><ref>Gilbert, W. [http://nobelprize.org/nobel_prizes/chemistry/laureates/1980/gilbert-lecture.pdf DNA sequencing and gene structure]. Nobel lecture, 8. prosinca 1980.</ref> Godine 1973. Gilbert i Maxam izvijestili su o nizu 24 [[bazni par|bazna para]] služeći se metodom znanom kao analiza lutajuće točke.<ref>{{cite journal | author = Gilbert W, Maxam A | title = The Nucleotide Sequence of the lac Operator | journal = Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. | volume = 70 | issue = 12 | pages = 3581–4 | date = prosinac 1973. | pmid = 4587255 | pmc = 427284 | doi = 10.1073/pnas.70.12.3581 | bibcode = 1973PNAS...70.3581G }}</ref> Napredovanje u sekvenciranju pripomoglo je razvijanje tehnologije [[rekombinantna DNK|rekombinantne DNK]], dopuštajući uzorcima DNK da budu izolirani i od drugih izvora, a ne samo virusa.  


Za rad na biokemiji nukleinskih kiselina [[Walter Gilbert]], [[Frederick Sanger]] i [[Paul Berg]] dobili su [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelovu nagradu]] za kemiju 1980. godine.<ref>[http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/chemistry/laureates/1980/ Nobelova nagrada za kemiju 1980.]</ref>
Za rad na biokemiji nukleinskih kiselina [[Walter Gilbert]], [[Frederick Sanger]] i [[Paul Berg]] dobili su [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelovu nagradu]] za kemiju 1980. godine.<ref>[http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/chemistry/laureates/1980/ Nobelova nagrada za kemiju 1980.]</ref>

Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 17:26

Sekvenciranje DNK je proces određivanja točnog poretka (sekvencije, niza) nukleotida u molekuli DNK. U sekvenciranje ubrajamo svaku metodu ili tehniku kojom se služimo radi određivanja poretka četiriju baza: purinskih adenina, gvanina i pirimidinskih citozina i timina u lancu DNK.[1] Pojavom metoda sekvenciranja DNK ubrzana su biološka i medicinska istraživanja i otkrića.

Prve sekvencije DNK dobivene su ranih 1970-ih. Akademski istraživači došli su do njih uporabom metoda temeljenih na dvodimenzijskoj kromatografiji. Razvitkom metoda temeljenih na fluorescenciji s automatiziranom analizom,[2] sekvenciranje DNK postalo je lakše i brže.[3]

Premda je još 1953. ustvrđeno da je DNK strukturnog oblika dvostruke uzvojnice,[4] prošla su desetljeća prije nego se moglo pouzdano laboratorijski analizirati nizove u fragmentima DNK. Sekvenciranje RNK bio je jedan od najranijih oblika sekvenciranja nukleotida. Veliki miljokaz u sekvenciranju RNK je sekvencija prvog kompletnog gena i potpunog genoma bakteriofaga MS2, kojeg je identificirao i objavio Walter Fiers i njegovi suradnici s Sveučilišta u Gentu u Belgiji 1972. godine[5] i 1976.[6]

Prva metoda određivanja sekvencija DNK sadržavala je strategiju ekstenzije lokacijski specifičnih početnica koju je osnovao Ray Wu sa Sveučilišta Cornell 1970. godine[7] Kataliza DNK polimeraze i označavanje specifičnih nukleotida primjenjivali su se radi sekvenciranja kohezivnih krajeva lambda faga DNK[8][9][10] Između 1970. i 1973. Wu, R Padmanabhan i kolege demonstrirali su da se može primijeniti ovu metodu kod determiniranja svake sekvencije DNK služeći se početnicama specifičnim za pojedinu lokaciju.[11][12][13][14] Frederick Sanger je tad usvojio ovu strategiju ekstenzije početnice radi razvijanja još bržih metoda sekvenciranja DNK u Centru MRC, Cambridge, UK i objavio metodu za "sekvenciranje DNK s inhibitorima terminiranja lanca" 1977. godine.[15] Walter Gilbert i Allan Maxam sa sveučilišta Harvard također su razvili metode sekvenciranja, uključujući onu za "sekvenciranje DNK kemijskom degradacijom".[16][17] Godine 1973. Gilbert i Maxam izvijestili su o nizu 24 bazna para služeći se metodom znanom kao analiza lutajuće točke.[18] Napredovanje u sekvenciranju pripomoglo je razvijanje tehnologije rekombinantne DNK, dopuštajući uzorcima DNK da budu izolirani i od drugih izvora, a ne samo virusa.

Za rad na biokemiji nukleinskih kiselina Walter Gilbert, Frederick Sanger i Paul Berg dobili su Nobelovu nagradu za kemiju 1980. godine.[19]

Referencije

  1. ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}},

  • ↑ Olsvik O, Wahlberg J, Petterson B, Uhlén M, Popovic T, Wachsmuth IK, Fields PI (siječanj 1993.). "Use of automated sequencing of polymerase chain reaction-generated amplicons to identify three types of cholera toxin subunit B in Vibrio cholerae O1 strains". J. Clin. Microbiol. 31 (1): 22–25. PMC 262614. PMID 7678018. http://jcm.asm.org/cgi/pmidlookup?view=long&pmid=7678018 
  • ↑ Pettersson E, Lundeberg J, Ahmadian A (veljača 2009.). "Generations of sequencing technologies". Genomics 93 (2): 105–11. doi:10.1016/j.ygeno.2008.10.003. PMID 18992322 
  • ↑ Watson JD, Crick FH (1953.). "The structure of DNA". Cold Spring Harb. Symp. Quant. Biol. 18: 123–31. doi:10.1101/SQB.1953.018.01.020. PMID 13168976 
  • ↑ Min Jou W, Haegeman G, Ysebaert M, Fiers W (svibanj 1972). "Nucleotide sequence of the gene coding for the bacteriophage MS2 coat protein". Nature 237 (5350): 82–8. Bibcode 1972Natur.237...82J. doi:10.1038/237082a0. PMID 4555447 
  • ↑ Fiers W, Contreras R, Duerinck F, Haegeman G, Iserentant D, Merregaert J, Min Jou W, Molemans F, Raeymaekers A, Van den Berghe A, Volckaert G, Ysebaert M (travanj 1976.). "Complete nucleotide sequence of bacteriophage MS2 RNA: primary and secondary structure of the replicase gene". Nature 260 (5551): 500–7. Bibcode 1976Natur.260..500F. doi:10.1038/260500a0. PMID 1264203 
  • ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    • ]]}},

  • ↑ PADMANABHAN, R; Ray Wu; Ernest Jay (lipanj 1974). "Chemical Synthesis of a Primer and Its Use in the Sequence Analysis of the Lysozyme Gene of Bacteriophage T4". Proceedings of the National Academy of Sciences 71 (6): 2510–2514. doi:10.1073/pnas.71.6.2510 
  • ↑ Onaga LA (lipanj 2014.). "Ray Wu as Fifth Business: Demonstrating Collective Memory in the History of DNA Sequencing". Studies in the History and Philosophy of Science. Part C 46: 1–14. doi:10.1016/j.shpsc.2013.12.006. PMID 24565976. http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S136984861400003X Pristupljeno 7. svibnja 2014. 
  • ↑ Wu, Ray (19. travnja 1972.). "Nucleotide Sequence Analysis of DNA". Nature 236 (68): 198–200. doi:10.1038/newbio236198a0. http://www.nature.com/nature-newbio/journal/v236/n68/abs/newbio236198a0.html Pristupljeno 7. svibanj 2014. 
  • ↑ Padmanabhan, R; Ray Wu (1972.). "Use of oligonucleotides of defined sequences as primers in DNA sequence analysis". Biochemical and Biophysical Research. 1295–1302 48 
  • ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • ↑ Wu, R; Padmanabhan (1973.). "R". Biochemical and Biophysics Research 55: 1092–1098 
  • ↑ Jay E, Bambara R, Padmanabhan R, Wu R (ožujak 1974.). "DNA sequence analysis: a general, simple and rapid method for sequencing large oligodeoxyribonucleotide fragments by mapping". Nucleic Acids Research 1: 331–353. doi:10.1093/nar/1.3.331. PMC 344020. PMID 10793670. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC344020/ Pristupljeno 7. svibnja 2013. 
  • ↑ Sanger F, Nicklen S, Coulson AR (prosinac 1977.). "DNA sequencing with chain-terminating inhibitors". Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 74 (12): 5463–7. Bibcode 1977PNAS...74.5463S. doi:10.1073/pnas.74.12.5463. PMC 431765. PMID 271968. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC431765/ 
  • ↑ Maxam AM, Gilbert W (veljača 1977.). "A new method for sequencing DNA". Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 74 (2): 560–4. Bibcode 1977PNAS...74..560M. doi:10.1073/pnas.74.2.560. PMC 392330. PMID 265521. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC392330/ 
  • ↑ Gilbert, W. DNA sequencing and gene structure. Nobel lecture, 8. prosinca 1980.
  • ↑ Gilbert W, Maxam A (prosinac 1973.). "The Nucleotide Sequence of the lac Operator". Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 70 (12): 3581–4. Bibcode 1973PNAS...70.3581G. doi:10.1073/pnas.70.12.3581. PMC 427284. PMID 4587255. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC427284/ 
  • ↑ Nobelova nagrada za kemiju 1980.
    • Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Sekvenciranje_DNK&oldid=447651"