Dunhuang: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje)
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Dunhuang'''-->{{Naselje
<!--'''Dunhuang'''-->{{Infookvir naselje
| ime =Dunhuang
| ime =Dunhuang
| ime_genitiv =Dunhuanga
| ime_genitiv =Dunhuanga
Redak 136: Redak 136:


==Vanjske poveznice==
==Vanjske poveznice==
{{commonscat|Dunhuang}}
 
* [http://www.travelchinaguide.com/attraction/gansu/dunhuang/moon_lake.htm Jezero polumjeseca]
* [http://www.travelchinaguide.com/attraction/gansu/dunhuang/moon_lake.htm Jezero polumjeseca]
* [http://www.travelchinaguide.com/attraction/gansu/dunhuang/sand.htm Planina pješčane jeke]
* [http://www.travelchinaguide.com/attraction/gansu/dunhuang/sand.htm Planina pješčane jeke]

Posljednja izmjena od 8. studeni 2021. u 02:48

Dunhuang
敦煌市
Tunhwang
Gradski trg Dunhuanga
Gradski trg Dunhuanga
Gradski trg Dunhuanga
Koordinate: 40°09′N 94°40′E / 40.15°N 94.667°E / 40.15; 94.667
Država NR Kina
Kineska pokrajina Gansu
Kineska prefektura Jiuquan
Površina
 - Ukupna 32.000 km²
Visina 1.142 m
Stanovništvo (2010.)
 - Grad 186.027[1].
 - Gustoća 5,8 /km²
Vremenska zona UTC+8 (UTC)
Poštanski broj 735000
Pozivni broj 0937
Službena stranica www.dunhuang.gov.cn
Zemljovid
Dunhuang na karti Kina
Dunhuang
Dunhuang
Dunhuang na karti Kine

Dunhuang (kineski: 敦煌, pinyin: Dūnhuáng; doslovno: „Sjajni svjetionik”), Shazhou ili Dukhan (ujgurski) je grad u kineskoj provinciji Gansu koji administrativno pripada prefekturi Jiuquan. Poznat je kao nekadašnja važna postaja na Putu svile i u njegovoj blizini se nalaze slavne Mogao špilje.

Jezero polumjeseca u Dunhuangu

Zemljopisne odlike[uredi]

Ruševine stražarske kule dinastije Han izrađene od nabijene zemlje u Dunhuangu.

Južno od teritorija Dunhuanga leže planine Qilian Shan, na sjeveru planine Mazong Shan, a na zapadu i istoku se nalazi pustinja Gobi. Susjedni gradovi su Guazhou na sjeveroistoku, Subei na jugoistoku, Aksay na jugu i pokrajinom Xinjiang na zapadu. Reljef je na sjeveru i jugu planinski, od zapada prema istoku tvori blago nagnutu ravnicu s prosječnom visinom od 1139 m. Nalazi se na važnom strateškom položaju, odnosno raskrsnici (zaobilazeći pustinju Taklamakan) južnog Puta svile i puta koji iz Indije preko Lhase vodi u Mongoliju i južni Sibir,[2] kao i nadzire uski Gansu koridor koji je vodio u središte sjevernokineske ravnice i drevne prijestolnice Chang'an (današnji Xi'an) i Luoyanga[3].

Dunhuang ima suhu kontinentalnu pustinjsku klimu.

Povijest[uredi]

Ruševine utvrde/žitnice dinastije Han 11 km sjeveroistočno od središta grada.

Već 111. pr. Kr. Dunhuang je osnovao car Wudi dinastije Zapadni Han. Zbog svog položaja na drevnom putu svile, odigrao je značajnu ulogu u kulturnoj i trgovinskoj razmjeni sa Zapadom kao najvažnijim kineskim čvorištem ove trgovačke rute. Tako se budizam širio iz Dunhuanga u Kini. Godine 366. započela je gradnja Mogao špilja, koja je trajala sve do 14. stoljeća.

Grad je sve do rane dinastije Qing bio poznat kao Oruvan (grčki: Θροάνα, sogdijski: δrw’’n ili δrw’n), a u povijesti je bio poznat i kao Shachou ili „Grad pijeska”[2]

Znamenitosti[uredi]

Terminal zračne luke Dunhuang

Dunhuang je smješten u bogatoj oazi koja sadrži Jezero polumjeseca (Yueya Quan), a 5 km prema jugu se nalazi Mingsha Shan (鸣沙山|鸣沙山, „Planina pješčane jeke”). Mingsha Shan je nazvana po zvuku vjetra koji udara u dine, poznatom kao fenomen pjevajućeg pijeska. U okolici grada nalaze se dijelovi Kineskog zida i ruševine utvrde Fengsui iz dinastije Han, a 25 km jugoistočno od Dunhuanga su budističke Mogao špilje, UNESCO-va svjetska baština.

Izvori[uredi]

  • Klett Cotta, Die Höhlentempel von Dunhuang. Ein Jahrtausend Chinesischer Kunst, Dunhuang Institute of Cultural Relics, Stuttgart, 1982.
  1. Povijesni razvoj grada Dunhuanga (敦煌市历史沿革), www.xzqh.org, 27. lipnja 2016.
    1. PREUSMJERI Predložak:Zho oznaka Pristupljeno 22. lipnja 2019.
  2. 2,0 2,1 Cable and French (1943), p. 41.
  3. Julia Lovell, The Great Wall : China against the World. 1000 BC — AD 2000., Atlantic Books, London, 2006., str. 74.-75. ISBN 978-1-84354-215-5 nevaljani ISBN

Vanjske poveznice[uredi]