More actions
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| (Nisu prikazane 2 međuinačice 2 suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ljudevit Rossi''' ([[Senj]], [[14. kolovoza]] [[1850.]] - [[Karlovac]], [[4. srpnja]] [[1932.]]) - [[Hrvatska|hrvatski]] [[botaničar]] i [[planinar]], [[Kraljevsko hrvatsko domobranstvo|domobranski časnik]]. | |||
Rodio se je u Senju od oca Blaža i majke Hrvatice Senjanke.<ref name="Hrvatskiplaninar">[http://www.plsavez.hr/hp-arhiva/193001.pdf Hrvatski planinar] dr [[Ivo Horvat]]: Ljudevit Rossi - O osamdesetoj godišnjici rođenja, siječanj 1930., broj 1. </ref> Djed mu je ugledni [[Talijani|talijanski]] trgovac iz [[Venecija|Venecije]], koji se oženio sa Senjankom. U djetinjstvu je živio u [[Bakar (grad)|Bakru]], [[Rijeka|Rijeci]], u selu Maljevac na [[Kordun]]u i u Karlovcu. Završio je pučku [[škola|školu]] kod otaca [[franjevci|franjevaca]] <ref name="Hrvatskiplaninar"/> i nižu [[gimnazija|gimnaziju]] u Karlovcu. Upisao je klasičnu gimnaziju u [[Zagreb]]u, ali je isključen zbog sudjelovanja u demonstracijama protiv bana [[Levin Rauch|Levina Raucha]]. Odlazi u Senj završiti gimnaziju, ali zbog slabog materijalnog stanja ne može nastaviti školovanje pa se upisuje na brzojavni tečaj u Zagrebu i zapošljava u Rijeci. U slobodno vrijeme proučava cvjetanu (floru). O svom je trošku 1874. godine godine putovao po hrvatskom jugu radi proučavanj cvjetane (flore), a na poziv ravnatelja sinjske gimnazije iste godine u [[Sinj]]u uređuje [[herbarij]] tamošnje gimnazije.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Iste je godine objavio svoje prvo florističko djelo ''Cvjetana hrvatskog primorja''.<ref name="Hrvatskiplaninar"/>. Djelo nije tiskano, no izvadak je izašao u Vijencu iz 1877. pod natpisom ''Hrvatsko primorje s bilinskog gledišta''.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Napušta zvanje brzojavnog činovnika i zapošljava se kao pisar u [[JAZU]]. Ubrzo je imenovan za konzervatora i knjižničara u [[biologija|biološkoj]] postaji „Stazione zoologica” u [[Napulj]]u gdje je ostao do siječnja 1876. godine. | Rodio se je u Senju od oca Blaža i majke Hrvatice Senjanke.<ref name="Hrvatskiplaninar">[http://www.plsavez.hr/hp-arhiva/193001.pdf Hrvatski planinar] dr [[Ivo Horvat]]: Ljudevit Rossi - O osamdesetoj godišnjici rođenja, siječanj 1930., broj 1. </ref> Djed mu je ugledni [[Talijani u Hrvatskoj|talijanski]] trgovac iz [[Venecija|Venecije]], koji se oženio sa Senjankom. U djetinjstvu je živio u [[Bakar (grad)|Bakru]], [[Rijeka|Rijeci]], u selu [[Maljevac|Maljevcu]] na [[Kordun]]u i u Karlovcu. Završio je pučku [[škola|školu]] kod otaca [[franjevci|franjevaca]] <ref name="Hrvatskiplaninar"/> i nižu [[gimnazija|gimnaziju]] u Karlovcu. Upisao je klasičnu gimnaziju u [[Zagreb]]u, ali je isključen zbog sudjelovanja u demonstracijama protiv bana [[Levin Rauch|Levina Raucha]]. Odlazi u Senj završiti gimnaziju, ali zbog slabog materijalnog stanja ne može nastaviti školovanje pa se upisuje na brzojavni tečaj u Zagrebu i zapošljava u Rijeci. U slobodno vrijeme proučava cvjetanu (floru). O svom je trošku 1874. godine godine putovao po hrvatskom jugu radi proučavanj cvjetane (flore), a na poziv ravnatelja sinjske gimnazije iste godine u [[Sinj]]u uređuje [[herbarij]] tamošnje gimnazije.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Iste je godine objavio svoje prvo florističko djelo ''Cvjetana hrvatskog primorja''.<ref name="Hrvatskiplaninar"/>. Djelo nije tiskano, no izvadak je izašao u Vijencu iz 1877. pod natpisom ''Hrvatsko primorje s bilinskog gledišta''.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Napušta zvanje brzojavnog činovnika i zapošljava se kao pisar u [[JAZU]]. Ubrzo je imenovan za konzervatora i knjižničara u [[biologija|biološkoj]] postaji „Stazione zoologica” u [[Napulj]]u gdje je ostao do siječnja 1876. godine. | ||
Zbog poziva za odsluženje vojnoga roka, vratio se je u domovinu. 1876. i 1877. polazi je prestižnu časničku školu „[[Ludoviceum]]” u [[Budimpešta|Budimpešti]] i završio ju je [[1877.]] godine, a kao mlada časnika ga ratne dužnost zahvaćaju već 1878. godine, kad je sudjelovao u austrougarskoj operaciji [[austrougarska okupacija BiH 1878.|okupiranja BiH]].<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Nakon toga se zapošljava u [[zoologija|zoološkom]] odjelu Narodnoga muzeja u Zagrebu. Radi s poznatim zoologom [[Spiridon Brusina|Spiridonom Brusinom]] i skuplja [[malakologija|malakološku]] građu po [[Srijem]]u i [[BiH]]. Bio je u vojnoj službi kod hrvatskog domobranstva od 1. srpnja [[1879.]] do odlaska u mirovinu [[1911.]] godine. U tom je razdoblju nosio činove poručnika, natporučnika i satnika.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], ponovno se aktivirao, kao zapovjednik domobranskog [[oporav|oporavnog]] momčadskog odjela<ref name="Hrvatskiplaninar"/>, a konačno je umirovljen [[1915.]] kao major. | Zbog poziva za odsluženje vojnoga roka, vratio se je u domovinu. 1876. i 1877. polazi je prestižnu časničku školu „[[Ludoviceum]]” u [[Budimpešta|Budimpešti]] i završio ju je [[1877.]] godine, a kao mlada časnika ga ratne dužnost zahvaćaju već 1878. godine, kad je sudjelovao u austrougarskoj operaciji [[austrougarska okupacija BiH 1878.|okupiranja BiH]].<ref name="Hrvatskiplaninar"/> Nakon toga se zapošljava u [[zoologija|zoološkom]] odjelu Narodnoga muzeja u Zagrebu. Radi s poznatim zoologom [[Spiridon Brusina|Spiridonom Brusinom]] i skuplja [[malakologija|malakološku]] građu po [[Srijem]]u i [[BiH]]. Bio je u vojnoj službi kod hrvatskog domobranstva od 1. srpnja [[1879.]] do odlaska u mirovinu [[1911.]] godine. U tom je razdoblju nosio činove poručnika, natporučnika i satnika.<ref name="Hrvatskiplaninar"/> [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], ponovno se aktivirao, kao zapovjednik domobranskog [[oporav|oporavnog]] momčadskog odjela<ref name="Hrvatskiplaninar"/>, a konačno je umirovljen [[1915.]] kao major. | ||
Proučavao je cvjetanu (floru) Hrvatske, posebice južne Hrvatske i okolice Karlovca, još od svoje 21. godine pa do smrti. Objavio je više [[znanost|znanstvenih]] radova u domaćim i stranim časopisima poput „Vienca”, ”[[Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva|Glasnika Hrvatskog prirodoslovnog društva]]„, ”[[Hrvatski planinar|Hrvatskog planinara]]„, „[[Magyar Botanikai Lapok|Mađarskog botaničkog lista]]” i dr.. Pripada kvartetu istraživača hrvatske flore: [[Josip Schlosser]] - [[Ljudevit Vukotinović]] - [[Dragutin Hirc]] - Ljudevit Rossi, koji nisu bili botaničari po profesiji, ali su dali veliki doprinos istraživanju hrvatske flore. Rossijev „Herbarium Croaticum Rossianum” sa čak 3000 listova čuva se u Botaničkom zavodu [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]]. Najpoznatije mu je djelo | Proučavao je cvjetanu (floru) Hrvatske, posebice južne Hrvatske i okolice Karlovca, još od svoje 21. godine pa do smrti. Objavio je više [[znanost|znanstvenih]] radova u domaćim i stranim časopisima poput „Vienca”, ”[[Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva|Glasnika Hrvatskog prirodoslovnog društva]]„, ”[[Hrvatski planinar|Hrvatskog planinara]]„, „[[Magyar Botanikai Lapok|Mađarskog botaničkog lista]]” i dr.. Pripada kvartetu istraživača hrvatske flore: [[Josip Schlosser]] - [[Ljudevit Vukotinović]] - [[Dragutin Hirc]] - Ljudevit Rossi, koji nisu bili botaničari po profesiji, ali su dali veliki doprinos istraživanju hrvatske flore. Rossijev „Herbarium Croaticum Rossianum” sa čak 3000 listova čuva se u Botaničkom zavodu [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]]. Najpoznatije mu je djelo „[[Građa za floru južne Hrvatske]]”, („Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije”, [[1924.]] g. - izdanje JAZU). [[Vale Vouk]] naziva to djelo glavnim pomagalom za daljnje izučavanje flore i vegetacije Hrvatske. Rossi je istraživao i [[mekušci|mekušce]]. Svoju veliku zbirku mekušaca od 18000 komada darovao je [[Zoološki muzej u Zagrebu|Zoološkom muzeju]] u [[Zagreb]]u. Napisao je i [[rat]]ne bilješke u 13 brojeva časopisa „Vienac”, [[1879.]] te djela „Ubojito oružje” i „Biljke u hrvatskoj narodnoj poeziji”. | ||
Bio je strastveni planinar i sa svojim prijateljima Dragutinom Hircom i Vjekoslavom Novotnijem, propješačio je skoro čitavu [[Hrvatska|Hrvatsku]]. Napisao je veliko djelo „[[Velebit]]om uzduž i poprijeko”, od kojeg je najveći dio neobjavljen, a manji je objavljen u „Hrvatskom planinaru”. [[Hrvatsko planinarsko društvo]] nazvalo je planinarsku kuću na [[Rožanski kukovi|Rožanskim kukovima]] u sjevernom Velebitu - Rossijeva koliba ([[Rossijevo sklonište]]). U blizini se nalaze '''Rossijev, Hircov i Novotnyjev kuk''' kao trajna uspomena na tri zaslužna hrvatska planinara. Ime su dobili kad su 1930-ih članovi čelništva HPD-a međusobno se častili davanjem imena toponimima po Rožanskim kukovima.<ref>[http://www.hps.hr/planinarstvo/iz-proslosti/ Hrvatski planinarski savez] Iz prošlosti. Kako su Hapedaši »razgrabili« Rožanske kukove.</ref> Nekoliko [[biljka|biljnih]] [[vrsta]] je nazvana po njemu. | Bio je strastveni planinar i sa svojim prijateljima Dragutinom Hircom i Vjekoslavom Novotnijem, propješačio je skoro čitavu [[Hrvatska|Hrvatsku]]. Napisao je veliko djelo „[[Velebit]]om uzduž i poprijeko”, od kojeg je najveći dio neobjavljen, a manji je objavljen u „Hrvatskom planinaru”. [[Hrvatsko planinarsko društvo]] nazvalo je planinarsku kuću na [[Rožanski kukovi|Rožanskim kukovima]] u sjevernom Velebitu - Rossijeva koliba ([[Rossijevo sklonište]]). U blizini se nalaze '''Rossijev, Hircov i Novotnyjev kuk''' kao trajna uspomena na tri zaslužna hrvatska planinara. Ime su dobili kad su 1930-ih članovi čelništva HPD-a međusobno se častili davanjem imena toponimima po Rožanskim kukovima.<ref>[http://www.hps.hr/planinarstvo/iz-proslosti/ Hrvatski planinarski savez] Iz prošlosti. Kako su Hapedaši »razgrabili« Rožanske kukove.</ref> Nekoliko [[biljka|biljnih]] [[vrsta]] je nazvana po njemu. | ||
Posljednja izmjena od 28. prosinac 2025. u 12:03
Ljudevit Rossi (Senj, 14. kolovoza 1850. - Karlovac, 4. srpnja 1932.) - hrvatski botaničar i planinar, domobranski časnik.
Rodio se je u Senju od oca Blaža i majke Hrvatice Senjanke.[1] Djed mu je ugledni talijanski trgovac iz Venecije, koji se oženio sa Senjankom. U djetinjstvu je živio u Bakru, Rijeci, u selu Maljevcu na Kordunu i u Karlovcu. Završio je pučku školu kod otaca franjevaca [1] i nižu gimnaziju u Karlovcu. Upisao je klasičnu gimnaziju u Zagrebu, ali je isključen zbog sudjelovanja u demonstracijama protiv bana Levina Raucha. Odlazi u Senj završiti gimnaziju, ali zbog slabog materijalnog stanja ne može nastaviti školovanje pa se upisuje na brzojavni tečaj u Zagrebu i zapošljava u Rijeci. U slobodno vrijeme proučava cvjetanu (floru). O svom je trošku 1874. godine godine putovao po hrvatskom jugu radi proučavanj cvjetane (flore), a na poziv ravnatelja sinjske gimnazije iste godine u Sinju uređuje herbarij tamošnje gimnazije.[1] Iste je godine objavio svoje prvo florističko djelo Cvjetana hrvatskog primorja.[1]. Djelo nije tiskano, no izvadak je izašao u Vijencu iz 1877. pod natpisom Hrvatsko primorje s bilinskog gledišta.[1] Napušta zvanje brzojavnog činovnika i zapošljava se kao pisar u JAZU. Ubrzo je imenovan za konzervatora i knjižničara u biološkoj postaji „Stazione zoologica” u Napulju gdje je ostao do siječnja 1876. godine.
Zbog poziva za odsluženje vojnoga roka, vratio se je u domovinu. 1876. i 1877. polazi je prestižnu časničku školu „Ludoviceum” u Budimpešti i završio ju je 1877. godine, a kao mlada časnika ga ratne dužnost zahvaćaju već 1878. godine, kad je sudjelovao u austrougarskoj operaciji okupiranja BiH.[1] Nakon toga se zapošljava u zoološkom odjelu Narodnoga muzeja u Zagrebu. Radi s poznatim zoologom Spiridonom Brusinom i skuplja malakološku građu po Srijemu i BiH. Bio je u vojnoj službi kod hrvatskog domobranstva od 1. srpnja 1879. do odlaska u mirovinu 1911. godine. U tom je razdoblju nosio činove poručnika, natporučnika i satnika.[1] Prvog svjetskog rata, ponovno se aktivirao, kao zapovjednik domobranskog oporavnog momčadskog odjela[1], a konačno je umirovljen 1915. kao major.
Proučavao je cvjetanu (floru) Hrvatske, posebice južne Hrvatske i okolice Karlovca, još od svoje 21. godine pa do smrti. Objavio je više znanstvenih radova u domaćim i stranim časopisima poput „Vienca”, ”Glasnika Hrvatskog prirodoslovnog društva„, ”Hrvatskog planinara„, „Mađarskog botaničkog lista” i dr.. Pripada kvartetu istraživača hrvatske flore: Josip Schlosser - Ljudevit Vukotinović - Dragutin Hirc - Ljudevit Rossi, koji nisu bili botaničari po profesiji, ali su dali veliki doprinos istraživanju hrvatske flore. Rossijev „Herbarium Croaticum Rossianum” sa čak 3000 listova čuva se u Botaničkom zavodu Sveučilišta u Zagrebu. Najpoznatije mu je djelo „Građa za floru južne Hrvatske”, („Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije”, 1924. g. - izdanje JAZU). Vale Vouk naziva to djelo glavnim pomagalom za daljnje izučavanje flore i vegetacije Hrvatske. Rossi je istraživao i mekušce. Svoju veliku zbirku mekušaca od 18000 komada darovao je Zoološkom muzeju u Zagrebu. Napisao je i ratne bilješke u 13 brojeva časopisa „Vienac”, 1879. te djela „Ubojito oružje” i „Biljke u hrvatskoj narodnoj poeziji”.
Bio je strastveni planinar i sa svojim prijateljima Dragutinom Hircom i Vjekoslavom Novotnijem, propješačio je skoro čitavu Hrvatsku. Napisao je veliko djelo „Velebitom uzduž i poprijeko”, od kojeg je najveći dio neobjavljen, a manji je objavljen u „Hrvatskom planinaru”. Hrvatsko planinarsko društvo nazvalo je planinarsku kuću na Rožanskim kukovima u sjevernom Velebitu - Rossijeva koliba (Rossijevo sklonište). U blizini se nalaze Rossijev, Hircov i Novotnyjev kuk kao trajna uspomena na tri zaslužna hrvatska planinara. Ime su dobili kad su 1930-ih članovi čelništva HPD-a međusobno se častili davanjem imena toponimima po Rožanskim kukovima.[2] Nekoliko biljnih vrsta je nazvana po njemu.
Povoljno za njegov rad bilo je to što je bio članom vojničkih komisija za stavnje pa je tako zalazio u mnoge krajeve.[1]
Bio je dopisni član JAZU-a. Sudjelovao je u kulturnom životu Karlovca, a bio je i predsjednik Hrvatskog filatelističkog društva Karlovac. Umro je 1932. u Karlovcu. Ispraćen je sa svim vojnim počastima kao domobranski major te uz govore članova JAZU-a i Hrvatskog planinarskog društva.
Nekoliko biljaka nosi ime po njemu: Polygala rossiana, Centaurea rossiana, Leontodon rossianus te nekoliko fosilnih životinjskih vrsta: Hidrobius rossi i Dreysennia rossi.
Referencije
- Istarska enciklopedija Ivan Šugar: Ljudevit Rossi, hrvatski botaničar, pristupljeno 27. kolovoza 2011.
- Archive.org Ljudevit Rossi: Floristička istraživanja po jugoistočnoj Hrvatskoj , Poseban otisak iz Glasnika Hrvatskoga prirodoslovnoga društva godišta XXVII. 1915., Zagreb, 1915.
- Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950 Rossi, Ljudevit (1850-1932), Botaniker PUBLIKATION: ÖBL 1815-1950, Bd. 9 (Lfg. 43, 1986), S. 266f.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Hrvatski planinar dr Ivo Horvat: Ljudevit Rossi - O osamdesetoj godišnjici rođenja, siječanj 1930., broj 1.
- ↑ Hrvatski planinarski savez Iz prošlosti. Kako su Hapedaši »razgrabili« Rožanske kukove.