Razlika između inačica stranice »Riga od Fere«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (infookvir književnik) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Riga od Fere'''-->{{ | <!--'''Riga od Fere'''-->{{Infookvir književnik | | ||
Ime = Riga od Fere' | | Ime = Riga od Fere' | | ||
boja = #B0C4DE| | boja = #B0C4DE| | ||
Trenutačna izmjena od 06:59, 15. travnja 2022.
| Riga od Fere' | |
|---|---|
 Portet Rige od Fere | |
| Puno ime | Antonios Kiriazis |
| Rođenje | 13. lipnja 1757. Velestino, Fera, Otomansko carstvo |
| Smrt | 1798. Beograd, Otomansko carstvo |
| Književne vrste | poezija, proza
zanimanje = pisac |
| Književni period | Francuska revolucija |
Važnija djela
| |
| Portal o životopisima | |
Riga od Fere ili Riga Velestinac (Grčki: Ρήγας Βελεστινλής-Φεραίος}}, rođen je kao Αντώνιος Κυριαζής, Antonios Kiriazis, u nekim dokumentima ga navode kao Κωνσταντίνος Ρήγας, Konstantinos Rigas ( Velestino, Fera 13. lipnja 1757. - Beograd, 1798.) bio je grčki pjesnik i revolucionar, velika ličnost grčkog nacionalnog preporoda, nacionalni heroj i prva velika žrtva budućeg općeg grčkog ustanka protiv Otomanskog carstva i tako na neki način pionir Grčkog rata za neovisnost.
Životopis
Rođen je u imućnoj obitelji vlaškog porijekla[1][2] u selu Velestino ( zato je Velestinac), u Tesaliji, blizu antičke Fere (odatle dolazi od Fere). Dobro školovan za ono vrijeme bio je učitelj u selu Kisos. U dobi od dvadeset godina ubio je nekog uglednog lokalnog turčina, po nepisanim običajima toga doba pobjegao je u planinu Olimp i pridružio se hajducima Spire Zera.
Nakon toga pridružio se monasima na Sveta Gora, tu ga je osobito dobro prihvatio Kosmas opat manastira Vatopedi. Nakon Atosa Riga se uputio u Konstantinopolis, gdje je postao osobni tajnik fanariota Aleksandra Ipsilantisa. Nakon toga Riga odlazi u Bukurešt, glavni grad tadašnje Vlaške, tu se vraća u školske klupe i uči jezike. Postaje visoki službenik na dvoru vlaškog kneza Nikole Mavrogenija. Po izbijanju Rusko-turskog rata 1787. godine između Otomanskog carstva i Carske Rusije bio je zadužen za kontrolu vojnih postrojbi u Krajovi.
Tada je postao vrlo bliski prijatelj s visokim Otomanskim časnikom Osmanom Pazvantoğluom, nakon toga postao je dobri prijatelj i sa pobunjenički nastrojenim pašom od Vidina, kojem je spasio život od osvetoljubivog Mavrogenesa. Vrlo rano upoznao se sa idejama Francuske Revolucije i počeo vjerovati da bi se nešto slično moglo zbiti i na Balkanu, što bi trebalo dovesti do samooprijedjeljenja kršćanskog stanovništva Otomanskog carstva.
Nakon smrti svojeg patrona - Mavrogenesa, Riga se vratio u Bukurešt i tu se zaposlio kao dragoman u francuskom konzulatu. U tom razdoblju napisao je grčku inačicu francuske revolucionarne pjesme i himne La Marseillaise.
Oko 1793. godine Riga se obreo u Beču, u to vrijeme naseljenim brojnim grčkim trgovcima. Tu je Riga počeo izdavati novine na grčkom jeziku - Efemeris, u kojima je između ostalog objavio i kartu Velike Grčke u okviru koje je bio i Konstantinopolis, to je imalo veliki emotivni odjek među grcima.
U Beču je Riga htio nekako doći u kontakt s Napoleonom, tiskao je političke pamflete inspirirane idejama Francuske revolucije, tiskao je između ostalog i Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina i Novi politički Ustav za stanovnike Rumelije, Anatolije, otoke egejskog mora i dunavskih kneževina Moldove i Vlaške - za taj pamflet je držao da će potaknuti rast nacionalne svijesti i dovesti do panbalkanskog ustanka protiv Otomanskog carstva. U Beču je objavio i preveo mnoga europska dijela i napisao mnogo pjesama i eseja koji su kasnije poshumno objavljeni u Iaşiju, 1814. godine
Smrt
Na poslijetku je Riga uspio doći u kontakt s Napoleonom. Poslao mu je kao dar tabakeru napravljenu od lovorovog drveta iz Apolonovog hrama. U Veneciji se trebao sastati s jednim generalom napoleonove talijanske armije. Na putu za Veneciju, uhićen je u Trstu ( izdao ga je grčki trgovac - Demetrios Oikonomos Kozanites[2] Nakon uhićenja austrijske vlasti koje su tad bile u odličnim odnosima s Otomanskim carstvom, a u vrlo lošim s Napoleonskom Francuskom, isporučile su Rigu od Fere, zajedno s još pet revolucionarnih sudrugova turskim vlastima u Beograd. Beograd je tada bio pogranični grad. Riga je trebao biti proslijeđen dalje za Konstatinopolis. U Nebojšinom tornju je mučen i obješen zajedno s ostalim sudrugovima te bačen u Dunav, navodno zbog straha da ga ne oslobodi njegov moćni prijatelj Osman Pazvantoğlu.
- Posljednje riječi Rige bile su navodno; Ja sam posijao bogato sjeme. Dolazi vrijeme kad će moja domovina ubirati slavno voće.
Rigino naslijeđe
Riga od Fere pisao je na tadašnjem suvremenom uporabnom grčkom jeziku ( demotiki) a ne na mrtvom klasičnom grčkom jeziku. Kip Rige od Fere stoji danas na ulazu u Atensko sveučilište. Njegov kip krasi i njegovu ulicu (Ulica Rige od Fere) u Beogradu. Riga od Fere je ime organizacije mladih grčkih komunista. Rigin lik nalazi se na grčkoj kovanici za 0.10 eura.
