Riga od Fere

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Riga od Fere'
Ρήγας.jpg
Portet Rige od Fere
Puno ime Antonios Kiriazis
Rođenje 13. lipnja 1757.
Velestino, Fera, Otomansko carstvo
Smrt 1798.
Beograd, Otomansko carstvo
Književne vrste poezija, proza

zanimanje = pisac

Književni period Francuska revolucija
Portal o životopisima

Riga od Fere ili Riga Velestinac (Grčki: Ρήγας Βελεστινλής-Φεραίος}}, rođen je kao Αντώνιος Κυριαζής, Antonios Kiriazis, u nekim dokumentima ga navode kao Κωνσταντίνος Ρήγας, Konstantinos Rigas ( Velestino, Fera 13. lipnja 1757. - Beograd, 1798.) bio je grčki pjesnik i revolucionar, velika ličnost grčkog nacionalnog preporoda, nacionalni heroj i prva velika žrtva budućeg općeg grčkog ustanka protiv Otomanskog carstva i tako na neki način pionir Grčkog rata za neovisnost.

Životopis

Rođen je u imućnoj obitelji vlaškog porijekla[1][2] u selu Velestino ( zato je Velestinac), u Tesaliji, blizu antičke Fere (odatle dolazi od Fere). Dobro školovan za ono vrijeme bio je učitelj u selu Kisos. U dobi od dvadeset godina ubio je nekog uglednog lokalnog turčina, po nepisanim običajima toga doba pobjegao je u planinu Olimp i pridružio se hajducima Spire Zera.

Nakon toga pridružio se monasima na Sveta Gora, tu ga je osobito dobro prihvatio Kosmas opat manastira Vatopedi. Nakon Atosa Riga se uputio u Konstantinopolis, gdje je postao osobni tajnik fanariota Aleksandra Ipsilantisa. Nakon toga Riga odlazi u Bukurešt, glavni grad tadašnje Vlaške, tu se vraća u školske klupe i uči jezike. Postaje visoki službenik na dvoru vlaškog kneza Nikole Mavrogenija. Po izbijanju Rusko-turskog rata 1787. godine između Otomanskog carstva i Carske Rusije bio je zadužen za kontrolu vojnih postrojbi u Krajovi.

Tada je postao vrlo bliski prijatelj s visokim Otomanskim časnikom Osmanom Pazvantoğluom, nakon toga postao je dobri prijatelj i sa pobunjenički nastrojenim pašom od Vidina, kojem je spasio život od osvetoljubivog Mavrogenesa. Vrlo rano upoznao se sa idejama Francuske Revolucije i počeo vjerovati da bi se nešto slično moglo zbiti i na Balkanu, što bi trebalo dovesti do samooprijedjeljenja kršćanskog stanovništva Otomanskog carstva.

Nakon smrti svojeg patrona - Mavrogenesa, Riga se vratio u Bukurešt i tu se zaposlio kao dragoman u francuskom konzulatu. U tom razdoblju napisao je grčku inačicu francuske revolucionarne pjesme i himne La Marseillaise.

Oko 1793. godine Riga se obreo u Beču, u to vrijeme naseljenim brojnim grčkim trgovcima. Tu je Riga počeo izdavati novine na grčkom jeziku - Efemeris, u kojima je između ostalog objavio i kartu Velike Grčke u okviru koje je bio i Konstantinopolis, to je imalo veliki emotivni odjek među grcima.

U Beču je Riga htio nekako doći u kontakt s Napoleonom, tiskao je političke pamflete inspirirane idejama Francuske revolucije, tiskao je između ostalog i Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina i Novi politički Ustav za stanovnike Rumelije, Anatolije, otoke egejskog mora i dunavskih kneževina Moldove i Vlaške - za taj pamflet je držao da će potaknuti rast nacionalne svijesti i dovesti do panbalkanskog ustanka protiv Otomanskog carstva. U Beču je objavio i preveo mnoga europska dijela i napisao mnogo pjesama i eseja koji su kasnije poshumno objavljeni u Iaşiju, 1814. godine

Smrt

Na poslijetku je Riga uspio doći u kontakt s Napoleonom. Poslao mu je kao dar tabakeru napravljenu od lovorovog drveta iz Apolonovog hrama. U Veneciji se trebao sastati s jednim generalom napoleonove talijanske armije. Na putu za Veneciju, uhićen je u Trstu ( izdao ga je grčki trgovac - Demetrios Oikonomos Kozanites[2] Nakon uhićenja austrijske vlasti koje su tad bile u odličnim odnosima s Otomanskim carstvom, a u vrlo lošim s Napoleonskom Francuskom, isporučile su Rigu od Fere, zajedno s još pet revolucionarnih sudrugova turskim vlastima u Beograd. Beograd je tada bio pogranični grad. Riga je trebao biti proslijeđen dalje za Konstatinopolis. U Nebojšinom tornju je mučen i obješen zajedno s ostalim sudrugovima te bačen u Dunav, navodno zbog straha da ga ne oslobodi njegov moćni prijatelj Osman Pazvantoğlu.

  • Posljednje riječi Rige bile su navodno; Ja sam posijao bogato sjeme. Dolazi vrijeme kad će moja domovina ubirati slavno voće.

Rigino naslijeđe

Spomen ploča na Nebojšinom tornju u Beogradu u kojoj je Riga od Fere mučen i ubijen

Riga od Fere pisao je na tadašnjem suvremenom uporabnom grčkom jeziku ( demotiki) a ne na mrtvom klasičnom grčkom jeziku. Kip Rige od Fere stoji danas na ulazu u Atensko sveučilište. Njegov kip krasi i njegovu ulicu (Ulica Rige od Fere) u Beogradu. Riga od Fere je ime organizacije mladih grčkih komunista. Rigin lik nalazi se na grčkoj kovanici za 0.10 eura.

Izvori

  1. Djuvara, p. 358; Greece, history of, (2006), in Encyclopædia Britannica. Retrieved August 2, 2006, from Encyclopædia Britannica Premium Service: [1].
  2. 2,0 2,1 Djuvara, p. 358.

Vanjske poveznice