Razlika između inačica stranice »Konstantin I. od Imeretije«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Konstantin I. od Imeretije''' ([[gruzijski jezik|gruz.]] კონსტანტინე I; umro [[1327.]]), iz dinastije [[Bagration]], bio je kralj zapadnog [[Kraljevina Gruzija|gruzijskog kraljevstva]] [[Kraljevina Imeretija|Imeretije]] od [[1293.]] do [[1327.]] godine. | |||
Sin gruzijskog kralja [[David VI. Narin|Davida VI. Narina]] i njegove supruge [[Amanelisdze|Tamare Amanelisdze]]<ref>Rayfield, Donald (2012). Edge of Empires: A History of Georgia. London: Reaktion Books. str. 132, 139–140. ISBN 978-1780230306.</ref>, naslijedio je gruzijsko prijestolje nakon očeve smrti 1293. godine. Za razliku od gruzijskih vladara na istoku kraljevstva, Konstantin je ostao neovisan od [[Ilhanidsko Carstvo|ilhanidske hegemonije]], ali se suočio s ozbiljnim nemirima, jer se njegov brat [[Mihael od Imeretije|Mihael]] usprotivio njegovom stupanju na prijestolje i preuzeo je kontolu nad regijama [[Rača (Gruzija)|Rača]], [[Lečhumi]] i [[Argvetija|Argvetijom]]. Imeretski plemići su uzaludno pokušavali pomiriti braću, pa je međusobni sukob konstantno razdirao zemlju<ref>Bagrationi, Vakhushti (1976). Nakashidze, N.T. (ed.). История Царства Грузинского [History of the Kingdom of Georgia] (PDF) (rus). Tbilisi: Metsniereba. str. 41. (en.)</ref>. Takvu situaciju su iskoristili neki plemići, poput [[Đuro I. Dadiani|Đure I. Dadianija]], vojvode [[Kneževina Mingrelija|Mingrelije]], koji je potčinio veći dio vojvodstva [[Vojvodstvo Tchumi|Tchumi]] i proširio posjede do [[Novi Atos|Anakopije]]. [[Šervashidze]]i su se ukorijenili u [[Abhazija|Abhaziji]], [[Giureli]] u [[Kneževina Gurija|Guriji]], a [[Vardanisdze]]i u [[Kneževina Svanetija|Svanetiji]], pokazujući neveliku podložnost kraljevskoj vlasti. Usred takvih nemira, Konstantin je umro 1327. godine, a kako nije imao djece, naslijedio ga je brat Mihael. | Sin gruzijskog kralja [[David VI. Narin|Davida VI. Narina]] i njegove supruge [[Amanelisdze|Tamare Amanelisdze]]<ref>Rayfield, Donald (2012). Edge of Empires: A History of Georgia. London: Reaktion Books. str. 132, 139–140. ISBN 978-1780230306.</ref>, naslijedio je gruzijsko prijestolje nakon očeve smrti 1293. godine. Za razliku od gruzijskih vladara na istoku kraljevstva, Konstantin je ostao neovisan od [[Ilhanidsko Carstvo|ilhanidske hegemonije]], ali se suočio s ozbiljnim nemirima, jer se njegov brat [[Mihael od Imeretije|Mihael]] usprotivio njegovom stupanju na prijestolje i preuzeo je kontolu nad regijama [[Rača (Gruzija)|Rača]], [[Lečhumi]] i [[Argvetija|Argvetijom]]. Imeretski plemići su uzaludno pokušavali pomiriti braću, pa je međusobni sukob konstantno razdirao zemlju<ref>Bagrationi, Vakhushti (1976). Nakashidze, N.T. (ed.). История Царства Грузинского [History of the Kingdom of Georgia] (PDF) (rus). Tbilisi: Metsniereba. str. 41. (en.)</ref>. Takvu situaciju su iskoristili neki plemići, poput [[Đuro I. Dadiani|Đure I. Dadianija]], vojvode [[Kneževina Mingrelija|Mingrelije]], koji je potčinio veći dio vojvodstva [[Vojvodstvo Tchumi|Tchumi]] i proširio posjede do [[Novi Atos|Anakopije]]. [[Šervashidze]]i su se ukorijenili u [[Abhazija|Abhaziji]], [[Giureli]] u [[Kneževina Gurija|Guriji]], a [[Vardanisdze]]i u [[Kneževina Svanetija|Svanetiji]], pokazujući neveliku podložnost kraljevskoj vlasti. Usred takvih nemira, Konstantin je umro 1327. godine, a kako nije imao djece, naslijedio ga je brat Mihael. | ||
Trenutačna izmjena od 12:15, 22. ožujka 2022.
Konstantin I. od Imeretije (gruz. კონსტანტინე I; umro 1327.), iz dinastije Bagration, bio je kralj zapadnog gruzijskog kraljevstva Imeretije od 1293. do 1327. godine.
Sin gruzijskog kralja Davida VI. Narina i njegove supruge Tamare Amanelisdze[1], naslijedio je gruzijsko prijestolje nakon očeve smrti 1293. godine. Za razliku od gruzijskih vladara na istoku kraljevstva, Konstantin je ostao neovisan od ilhanidske hegemonije, ali se suočio s ozbiljnim nemirima, jer se njegov brat Mihael usprotivio njegovom stupanju na prijestolje i preuzeo je kontolu nad regijama Rača, Lečhumi i Argvetijom. Imeretski plemići su uzaludno pokušavali pomiriti braću, pa je međusobni sukob konstantno razdirao zemlju[2]. Takvu situaciju su iskoristili neki plemići, poput Đure I. Dadianija, vojvode Mingrelije, koji je potčinio veći dio vojvodstva Tchumi i proširio posjede do Anakopije. Šervashidzei su se ukorijenili u Abhaziji, Giureli u Guriji, a Vardanisdzei u Svanetiji, pokazujući neveliku podložnost kraljevskoj vlasti. Usred takvih nemira, Konstantin je umro 1327. godine, a kako nije imao djece, naslijedio ga je brat Mihael.
Kultura
Konstantin I. je 1305. godine obnovio Samostan Časnog Križa u Jeruzalemu priskrbivši Gruzijskoj pravoslavnoj Crkvi vlasništvo nad njim. Na jednoj fresci u crkvi Ienaši u Svanetiji prikazane su neidentificirane kraljevske osobe, za koje se smatra da su Konstantin I. i njegov brat Mihael. Njegove veze s tom regijom poznate su i iz povelje koju je Konstantin izdao klanu Svani Goškoteliani[3]
Reference
- PREUSMJERI Predložak:Izvori
| |||||||||||||||||
- ↑ Rayfield, Donald (2012). Edge of Empires: A History of Georgia. London: Reaktion Books. str. 132, 139–140. ISBN 978-1780230306.
- ↑ Bagrationi, Vakhushti (1976). Nakashidze, N.T. (ed.). История Царства Грузинского [History of the Kingdom of Georgia] (PDF) (rus). Tbilisi: Metsniereba. str. 41. (en.)
- ↑ Kenia, Marine (2002). "სამეფო პორტრეტი იენაშის იანის ეკლესიის მოხატულობაში" [A royal portrait in murals of the Iani Church of Ienashi]. Sakartvelos Sidzveleni (in Georgian and English) 2, str. 94–106. Kraljevski portret i mural u crkvi Iani (en.) i (gruz.)