Miroslav Šicel: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Miroslav Šicel''' ([[Varaždin]], [[16. kolovoza]] [[1926.]] – [[Zagreb]], [[25. studenoga]] [[2011.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[povijest književnosti|književni povjesničar]], [[esejist]], [[redaktor]], autor školskih udžbenika.<ref name="Šicel">Miroslav Šicel (priredio): ''Antologija hrvatskog književnog eseja XX. stoljeća'', Dio 2: ''Hrvatski književni esej 1950-2000.'' – (Biblioteka Četvrti zid; knj. 8.), Zagreb : Disput, 2002., {{ISBN|953-6770-27-X}} ({{ISBN|953-6770-25-3}} [cjelina]), str. 515.</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 19. ožujak 2022. u 08:24
Miroslav Šicel (Varaždin, 16. kolovoza 1926. – Zagreb, 25. studenoga 2011.), hrvatski književni povjesničar, esejist, redaktor, autor školskih udžbenika.[1]
Životopis[uredi]
Osnovnu školu je pohađao u Varaždinu. Za svoje srednje školovanje se opredijelio za gimnaziju. Nakon srednje škole odlazi studirati u Zagreb, na Filozofski fakultet, na kojemu diplomira jugoslavenske jezike i književnosti te ruski jezik i književnost.
Nakon studija je predavao jedno vrijeme u zagrebačkim gimnazijama. Godine 1957. se zapošljava kao asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je na katedri za noviju hrvatsku književnost. Prvih je godina bio na specijalizaciji za metodologiju proučavanja književnosti u Krakovu. Doktorirao je 1962. na Franji Kišu. Uskoro postaje docentom. Nekoliko godina poslije je jedno akademsko godište predavao u Kölnu na Slavenskom institutu. Vraća se u Zagreb, gdje 1974. postaje redovni predavač, a uskoro i šef katedre. Predavao je po pozivu na brojnim sveučilištima diljem Europe (Budimpešta, Moskva, Petrograd, Kopenhagen, Krakov, Varšava, Leipzig itd.).
Kao književni povjesničar je značajan kao osoba koja je pratila tzv. "male pisce", iako u njegovom radu prevladavaju pregledi radova hrvatskih pisaca kao što su Matoš, Krleža, Nazor, Kranjčević i sl..
Na Filozofskom fakultetu je obnašao dužnost direktora Instituta za književnost još dok je bio docentom, a također je još kao docent postao predsjednikom Hrvatskoga filološkog društva i Saveza slavističkih društava Jugoslavije te ostala. Jednim je od urednika časopisa Croatica i Filologija.
1983. je postao članom suradnikom HAZU (ondašnja JAZU), a od 1996. je postao redovnim članom HAZU.[1]
Nagrade i priznanja[uredi]
Dobitnik je nagrade Božidar Adžija 1974., nagrade Davorin Trstenjak 1986., odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1999., počasnog doktorata riječkog sveučilišta 2001., nagrade za životno djelo grada Varaždina 2005., a 2006. nagradu Vladimir Nazor za životno djelo i ine.
Najznačajnija djela[uredi]
- "Pregled novije hrvatske književnosti"
- "Književnost moderne"
- "Hrvatska književnost"
- zasebne monografije (Matoš, Gjalski, Kovačić)
Izvori[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 Miroslav Šicel (priredio): Antologija hrvatskog književnog eseja XX. stoljeća, Dio 2: Hrvatski književni esej 1950-2000. – (Biblioteka Četvrti zid; knj. 8.), Zagreb : Disput, 2002., ISBN 953-6770-27-X nevaljani ISBN (ISBN 953-6770-25-3 nevaljani ISBN [cjelina]), str. 515.
Literatura[uredi]
- Radovi Zavoda za znanstveni rad - Varaždin, br.16-17, listopad 2006. Krešimir Nemec: Životopis Miroslava Šicela, str.11-13
- http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=41493