More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige) |
||
| Redak 17: | Redak 17: | ||
Rusinski je bio [[službeni jezik]] u [[Poljsko-litvanska kneževina|poljsko-litvanskoj kneževini]] i na njemu je vođena državna korespondencija i službena bogosluženja još od vremena Ćirila i Metoda, pa do raspada Kneževine. | Rusinski je bio [[službeni jezik]] u [[Poljsko-litvanska kneževina|poljsko-litvanskoj kneževini]] i na njemu je vođena državna korespondencija i službena bogosluženja još od vremena Ćirila i Metoda, pa do raspada Kneževine. | ||
Prva gramatika rusinskog jezika ''Карпаторусский букварь (Karpatorusskij bukvar')'' (1931) <ref>{{ | Prva gramatika rusinskog jezika ''Карпаторусский букварь (Karpatorusskij bukvar')'' (1931) <ref>{{Citiranje knjige |last1=Vyslockij |first1= Dymytrij|authorlink1= |title=Карпаторусский букварь|trans_title=Karpatoursskij bukvar'|url= |format= |accessdate= |type= |edition= |series= |volume= |date= |year= 1931|publisher= |location=[[Cleveland]] |language= Rusinski jezik|isbn= |oclc= |doi= |id= |page= |pages= |at= |trans_chapter= |chapter= |chapterurl= |quote= |ref= |bibcode= |laysummary= |laydate= |separator= |postscript= |lastauthoramp=}}</ref> i ''Буквар. Перша книжечка для народных школ. (Bukvar. Perša knyžečka dlja narodnŷch škol.)'' (1935).<ref>{{Citiranje knjige |last1= Trochanovskij|first1= Metodyj|authorlink1= Metodyj Trochanovskij |title=Буквар. Перша книжечка для народных школ. (Bukvar. Perša knyžečka dlja narodnŷch škol.)|trans_title=|url= |format= |accessdate= |type= |edition= |series= |volume= |date= |year= 1935|publisher= |location=[[Lviv]]|language=Rusinski jezik |isbn= |oclc= |doi= |id= |page= |pages= |at= |trans_chapter= |chapter= |chapterurl= |quote= |ref= |bibcode= |laysummary= |laydate= |separator= |postscript= |lastauthoramp=}} | ||
</ref> | </ref> | ||
Posljednja izmjena od 18. studeni 2021. u 02:31
- PREUSMJERI Predložak:Dz
Rusinski jezik (ponegdje se navodi kao istočnorusinski; ISO 639-3: rue) je jezik koji se uglavnom govori u zapadnoj Ukrajini, kao i u susjednim regijama Slovačke i Poljske. 560,000 govornika u Ukrajini (2000); ukupno 623,960 u svijetu, i to 24,200 (2001 popis) u Slovačkoj gdje je 60% Rusina asimilirano u Slovake i jezično i kulturno; Nepoznat broj u Bjelorusiji. U južnoslavenskim zemljama govori se zapadna varijanta gdje ga nazivaju zapadnorusinskim, ali ovaj jezik ili mikrojezik nije priznat kao poseban jezik i nema svog kodnog naziva. Rusinskim govore etnički Rusini, koji naseljavaju navedeno područje. Rusinski (u Vojvodini nazivan istočnorusinski) jezik spada u grupu istočnoslavenskih jezika i razlikuje se od zapadnorusinskoga, koji spada u grupu zapadnoslavenskih jezika.[1] Institut za rusinski jezik i kulturu osnovan je u Prešovu 1993. Rusinski književni jezik je kodificiran i priznat u Slovačkoj 1995., po stavovima državne vlade i akademika u Bratislavi.
Povijest
Pisane tragove rusinske/slavenske kulture moguće je naći i u runskim zapisima u srednjoj Europi, jer je prije pojave ćirilice i glagoljice vjerojatno korišteno runsko pismo kao opće rašireno u Europi od 1. do 12. stoljeća kada je potpuno zamjenjeno ćirilicom i latinicom.
Jezik koji se naziva crkvenoslavenski, staroruski, crkvenosrpski, staroukrajinski, starobjeloruski itd. može se jednakim ako ne i većim pravom nazvati starorusinskim, jer su u vrijeme prijevođenja Biblije sa grčkog, Rusini naseljavali područja od Balkanskog poluotoka do Skandinavije i od Crnogdo Baltičkog mora i to je bio jezik na koji je prvo prevedena Biblija.
Bugari su se pri svom doseljavanju na Balkan sretali i ratovali sa Rusinima i još i danas u njihovom jeziku možete naći naziv „Rusnacite" pod kojim podrazumijevaju Ruse. Starobugarski jezik je jezik Rusina, odnosno dijalekt slavenskog jezika koji je bio najrašireniji i koji su Bugari naučili.
Rusini u Srednjoj Europi tj. u Moravskoj, primili su kršćanstvo od Ćirila i Metoda oko 866. godine, znači 122-125 godina prije Rusina u podkarpatskoj Rusiji u kojoj su bili pokršteni oko 988. godine.
Ćiril i Metod prevodili su crkvene knjige na svoj maternji jezik koji su najbolje znali a kojim se govorilo i u Moravskoj. Prevođenje knjiga na jezik koji Moravci ne bi razumijeli, ne bi imalo smisla jer su već propali takvi pokušaji na njemačkom i latinskom jeziku.
Rusinski je bio službeni jezik u poljsko-litvanskoj kneževini i na njemu je vođena državna korespondencija i službena bogosluženja još od vremena Ćirila i Metoda, pa do raspada Kneževine.
Prva gramatika rusinskog jezika Карпаторусский букварь (Karpatorusskij bukvar') (1931) [2] i Буквар. Перша книжечка для народных школ. (Bukvar. Perša knyžečka dlja narodnŷch škol.) (1935).[3]
Poveznice
Izvori
- ↑ Dubravko Škiljan: Pogled u lingvistiku, 4. izmijenjeno izd., Opatija : Naklada Benja, 1994., ISBN 953-6003-07-4, str. 25.
„U Njemačkoj, u predjelu Lužice, između gradova Cottbus i Bautzen, oko 75.000 stanovnika govori lužičkosrpski ili sorapski ili vendski (sa dva dijalekta: gornjolužički i donjolužički), no većina je govornika dvojezična, i pritisak njemačkog je snažan. Tu se ubraja i rusinski kojim govori dvadesetak tisuća ljudi, uglavnom u Vojvodini.”(Škiljan, 1994., 25.)
- ↑ Vyslockij, Dymytrij (1931) (Rusinski jezik) Карпаторусский букварь [Karpatoursskij bukvar'] Cleveland
- ↑ Trochanovskij, Metodyj (1935) (Rusinski jezik) Буквар. Перша книжечка для народных школ. (Bukvar. Perša knyžečka dlja narodnŷch škol.) Lviv
Vanjske poveznice
| ||||||||